Španjolska

Država koja nudi odmor u svakom mogućem pogledu, ali i sasvim novi pogled na život. Bogata tradicija i kultura ove zemlje nikoga ne ostavljaju ravnodušnima, a zasigurno najpoznatija tradicija je “corrida“ ili borba s bikovima, iako je od 2011. godine zabranjeno njezino održavanje. Snažan, ritmički ton popraćen podjednako izražajnom pjesmom, strastveni stil plesa u gracioznoj izvedbi oduševljava svatkoga. Da, tiječ je upravo o flamencu, pravoj španjolskoj umjetnosti koja se veže uz tri forme: pjesmu, ples i gitaru. Boraviti u Španjolskoj, a ne kušati njihovu kuhinju bio bi pravi grijeh. Među mnoštvom jela posebno se ističe “gazpacho“ ili juha od rajčica, luka, paprika, krastavaca, češnjaka i maslinovog ulja; “tapas“ koji je zapravo najpopularnija zakuska u Španjolskoj, “paella“ koja se sastoji od riže kojoj se dodaju meso, ribe, školjke ili povrće, a najmlađima će se posebno svijdeti “churro“ prženi slatkiši koji se serviraju najčešće uz vruću čokoladu.
Španjolska je smještena na jugozapadu Europe, zauzima veći dio pirinejskog poluotoka. Dio države su i dva arhipelaga, smješteni u Sredozemnom moru (Balearski otoci) i Atlantskom oceanu (Kanarski otoci), sjevernoafrički primorski gradovi Ceuta i Melilla koji su pod španjolskom upravom te enklava Llivia u francuskom dijelu Pirineja. Na sjevernom dijelu graniči sa Francuskom i Andorom, na zapadu sa Portugalom te sa britanskom kolonijom Gibraltar na jugu. Veći dio pirinejskog polutotka čini visoravan Meseta koju Kastiljsko gorje dijeli na sjevernu i južnu Kastilju. Sjeverno od Mesete prostiru se Kantabrijsko gorje i Pirineji, a južno je Andaluzijsko gorje koje se sastoji od nekoliko masiva paralelnih sa Sredozemnim morem, a središnji dio čini Sierra Nevada sa najvišim španjolskim vrhom Mulhacu. Španjolska je naseljena još od paleolitika, o čemu svjedoče špiljski crteži prnađeni u spilji Altamira i El Castillu. Iako, prvi stanovnici koji su ostavili dokaze o svom postojanju bili su Iberi. Između 11. i 2. stoljeća prije Krista, uzduž cijele španjolske obale nikle su feničke, grčke i kartaške kolonije koje su Rimljani osvajanjem Španjolske, pretvorili u svoje gradove. Rimljani su ujedinili zemlju i donijeli mir i kršćanstvo, a njihova vlast se zadržala narednih 500 godina, odnosno do dolaska germanskih plemena. Veliki kulturni procvat država je doživjela za vrijeme vladavine arapskih naroda, koji su osvojili španjolski polutok 711. godine. Arapi su ostavili značajno kulturno nasljeđe, vladajući državom tolerantno i prosvjećeno. U 11. stoljeću kršćanski su ih narodi sve više počeli potiskivati, te su se bili prisiljeni povući u Granadu koja je u 13. i 14. stoljeću doživjela vrhunac moći, budući da je bila glavni grad muslimanske Španjolske. U to vrijeme su se u španjolskoj formirala dva kraljevstva, Kastiljsko i Aragonijsko, koja su se ujedinila 1 479. godine, vjenčanjem Izabele I. Kastiljske i Ferdinanda Aragonskog. Nakon ujedinjenja kraljevstava i zauzimanja Granade, Španjolska je postala Europska velesila. Tijekom 16. i 17. stoljeća, zahvaljujući Kolumbovim otkrićimaŠpanjolska je postala jaka kolonijalna sila, te je smatrana gospodaricom mora što je urodilo procvatom umjetnosti i raskoši na dvoru. Tijekom tih zlatnih stoljeća, Španjolska je upravljala većim dijelom Italije i Nizozemske, te golemim američkim područjem. Velike količine zlata su se slijevale u državu, a umjetnici poput El Greca, Murilla i Velasqueza su pretvorili državu u umjetničko središte. Između dva svjetska rata, Španjolsku je potresao krvavi građanski rat, po čijem je završetku poznati diktator Francisco Franco preuzeo vlast i uspostavio diktaturu fašističkog tipa, koja je potrajala do 1 975. godine, čime je Španjolska postala ustavna monarhija na čelu sa kraljem Juan Carlosom I. Osamdesetih i devedesetih godina 20. stoljeća španjolsko se gospodarstvo počelo ubrzano razvijati, na što je veliki utjecaj imao procvat masovnog turizma na obalama zemlje. Državni teritorij je podijeljena na 50 provincija koje su dobile ime po svom glavnom gradu, a provincije su raspoređene u 17 autonomnih zajednica.

Glavni grad španjolske autonomne pokrajine Katalonije, glavno trgovačko i industrijsko središte u Španjolskoj, jedna od najvećih sredozmenih luka i najveći grad na Sredozemnom moru je Barcelona. Grad je smješten u maloj obalnoj nizini, nedaleko od francuske granice, u podnožju planine Colleserola. Ovaj opjevani grad danas je važno kulturno središte, ponajprije zahvaljujući poznatom Antoniu Gaudiu, te je jedan od vodećih turističkih destinacija sa bogatom kulturnom baštinom. Četvrti je grad po posjećenosti u Europi (nakon Pariza, Londona i Rima) i najpopularnije turističko odredište u Španjolskoj. U gradu se nalazi jedna od glavnih europskih luka na Sredozemnom moru, Port de Barcelona, a u gradu se nalazi i međunarodna zračna luka kroz koju godišnje prođe preko 30 milijuna putnika. Barcelona je bila domaćin 25. Olimpijskih igara (1992. godine), a i nekoliko utakmica Svjetskog nogometnog prvenstva 1 982. godine, te te je bila domaćin Europskog prvenstva u košarci i u atletici. Grad ima veoma bogatu povijest, što je ostavilo brojne spomenike u nasljeđe. Zahvaljujući rimskoj vladavini, bitne rimske ruševine se nalaze ispod današnjeg trga Placa del Rei, a u planu starog dijela grada Barri Gotic (gotička četvrt) i danas se može prepoznati rimska mrežasta urbanizacija. Gotička četvrt nije sastavljena samo do građevina iz 13. i 14. stoljeća, već se u njoj mogu vidjeti i gradske zidine iz 4. stoljeća, koje su Rimljani izgradili kako bi doprinijeli snažnijoj obrambenoj moći grada. Ostaci bazilike iz ovog perioda pronađeni su ispod Katedrale sv. Križa, posvećenoj sv. Eulaliji – Catedral de la Santa Creu i Santa Eulalia, a ostaci rimskih zidina mogu se vidjeti iz nekoliko ulica u samom centru grada. Inače, Gotička četvrt ne izgleda kao kvart u pravom smislu te riječi, ali u sebi sadržava većinu onoga što je ostalo od srednjovjekovne Barcelone i najveći broj povijesnih zdanja lociran je upravo ovdje. Kvart počinje na najstarijem gradskom trgu Placa Nova, uz koji se nalazi Biskupova palača Palau Episcopal iz 13. stoljeća i Casa d l’Ardiaca iz 11. stoljeća, danas sjedište gradskog povijesnog instituta. Unutar četvrti se nalazi i most građen u gotičkom stilu koji povezuje Palau de la Generalitat (sjedište gradske vlade) sa zgradom Casa di Canonges, zgrada gradske vijećnice Ajuntament, i palača Palau Reial Major u kojoj je, prema legendi, Kristofor Kolumbo nakon otkrića Novog svijeta primljen od strane španjolske kraljice. U samom središtu gotičke četvrti je Placa del Rei, okružena sa Palau del Lloctinent, Salo del Tinell, Chapel de Santa Agata, Casa Clariana – Padellas. Najpopularnije mjesto za turiste ali i za stanovnike grada je Placa Reial koju klasični lukovi u središtu stare gradske četvrti u kombinaciji sa predivnim palačama, palmama i fontana ukašena trima Gracijama čine idealnim mjestom za odmor od užurbane Ramble. No, svakako najpoznatija građevina unutar četvrti je Katedrala, koja se smatra jednom od najljepših građevina na svijetu i pravi je primjer katalonske gotike. Potječe još iz 14. stoljeća, a posljednja rekonstrukcija je napravljena u 19. stoljeću. Na samom ulazu u katedralu nalazi se krstionica koja je služila za pokrštavanje Indijanaca dovedenih iz Amerike. Najpopularniji gradski trg je Placa Catalunya, i samtra se jednim od najljepših europskih trgova. Uz popularnu robnu kući El Corte Ingles, mnoštvo zelenila i cvijeća, posebnu čar daju tri osvjetljene fontane. Od trga Placa Catalunya do Placa Portal de la Pau, u dužini od 2 kilometra, proteže se najpoznatija i najživlja gradska ulica, Las Ramblas koja je ujedno i simbol grada. Ulica je podijeljena na četiri dijela: crvenu četvrt, četvrt cvijeća, četvrt ptica i četvrt baroka i neoarhitekture. U ovoj živahnoj ulici može se vidjeti i crkva Santa Anna iz 12. stoljeća, bolnica Santa Creu iz 14. stoljeća, zgrada Palau Guell te još mnoštvo zanimljivih zgrada. Neizostavno mjesto na Las Ramblas je tržnica Boquera, a najveća atrakcija su “ljudi kipovi“ i original mozaik Josana Miroa, poznatog španjolskog umjetnika. Na dnu Ramble, na trgu Placa Portal de la Pau nalazi se spomenik Kristofor Kolumbu, te ulaz u gradsku luku. Iznad glavne luke nalazi se Montjuic, simbol ponosa stanovnika Barcelone. Nekoć židovsko groblje, brdo je 1929. godine poslužilo za održavanje Svjetske izložbe za čije je potrebe izgrađeno Pueblo Espannol kako bi se prezentirali španjolski stilovi gradnje. Od 1 975. godine na brdu se nalazi i Miroova fondacija sa preko 3 000 slika i skulptura. Montjuic je ujedno i botanički vrt sa vidikovcem Miramar i žičarom Funicular, a za potrebe Olimpisjkih igara 1 992. godine dodatno je uređen i izgrađen potrebnim sadržajima (Anella Olimpica i Torre Telefonica). Za potrebe svjetske izložbe 1 929. godine, osim Puebla Espannol, izgrađena je i Palau National, kao centralni paviljon izložbe, a danas je Muzej nacionalne katalonske umjetnosti. Ispred palače nalaze se Magične fontane (Font Magica), prekrasna kombinacija vode i svijetla koja okuplja veliki broj posjetitelja. Ispred fontane smjestila se Placa de Espanya, na kojoj se mogu vidjeti dva venecijanska tornja, građena po uzoru na zvonik Sv. Marka u Veneciji, Arenas de Barcelona koja je danas shopping centra i park Parc de Joan Miro sa 22 metra visokom statuom Dona i Ocell (Žena i ptica). Za neke najveći i spontani, a za druge neprihvatljivi i nerazumni arhitekt Antonio Gaudi, svoj uspjeh može zahvaliti bankaru Eusebiu Guellu koji mu je povjerio zadatak da izgradi park u zelenilu, danas poznat kao Parc Guell koji je omiljeno šetalište mladih, a šarene keramičke klupe, zmajeva fontana, Gaudieva kuća i grčki teatar svake godine privlače sve više turista. No, svakako najprepoznatljivije Gaudijevo djelo je Sagrada Familia, katedrala kojoj se posvetio i na kojoj je svim srcem radio, a koja je treala simbolizirati jedinstvo neba i zemlje. Od ostalih njegovih građevina ističe se Casa Battlo, Casa Mila (La Pedrera) i Palau Guell, a čak 8 njegovih djela nalazi se pod zaštitoom UNESCO-a. Osim mnoštva kulturno povijesnih spomenika, Barcelona se može pohvaliti i poznatim nogometnim klubom čije utakmice pohode brojni obožavatelji iz svih krajeva Europe, a stadion Nou Camp i muzej u sklopu stadiona svakodnevno broje stotine posjetitelja. Svega 30-ak kilometara od Barcelone, nalazi se 10 kilometraa dug i 5 kilometara široki masiv Montserrat, koji je od 1 989. godine Nacionalni park, te je najpoznatije svetište Majke Božje u Kataloniji.

U blizini Barcelone smjestio se gradić Figueres, čija je najveća turistička atrakcija muzej poznatog slikara Salvador Dalija, koji se nalazi na trgu Plaza Gala – Salvador Dali. Umjetnik je u svojoj oporuci ostavio veliki broj umjetnina koje su podijeljene između ovog muzeja i muzeja Museo Reina Sofia u Madridu, a muzej je bio i njegovo posljednje boravište. Osim muzeja, gradom dominiraja tvrđava Castillo de San Fernando iz 18. stoljeća, koja je građena kao velika vojna utvrda, a jedno je vrijeme služila i kao zatvor, te prekrasna crkva San Pere. Posjetitelji mogu uživati u muzeju igračaka, Museu dels Joquets i Museu de L’Emporda, u kojem se mogu vidjeti stare katalonske slike.

Pri samom spomenu Andaluzije, prva asocijacija su flamenco, gitara, kastanjete i ženske haljine prepune volana. Andaluziju karakteriziraju raznolika priroda, duge pješčane plaže, i uvale, stari gradovi s dobro očuvanim spomenicima maurske arhitekture. Naime, upravo se u Andaluziji maurski utjecaj održao gotovo 800 godina, a znatan dio stanovništva čine Romi koji su u Španjolsku došli s Indijskog potkontinenta potkraj 15. stoljeća. Oni izuzetno pažljivo čuvaju svoja kulturna obilježja, tako da su njihova glazba i ples ostavili snažan utjecaj na španjolsku kulturu. Najveći i glavni grad Andaluzije je Sevilla. Šetnja pojedinim dijelovima grada koji su okruženi palmama i maurskom arhitekturom ostavlja dojam šetnje u afričkom gradu. Grad je procvat doživio nakon otkrića Amerika, kada je bio glavna luka kroz koju je stizala roba u Europu, te se iz tog razloga 15. i 16. stoljeće smatraju zlatnim dobom Seville. Monopol Seville na trgovinu sa Novim svijetom je trajao oko 200 godina, a nasipanjem rijeke Guadalaquivir, oko koje je grad nastao, zatvoren je izlaz na Atlantski ocean te je rekinuta trgovina, a grad se nije nikada pretjerano industrijalizirao. U samom centru grada nalazi se gradska katedrala Catedral de Sevilla, impozantna građevina koju su španjolci izgradili na mjestu nekadašnje maurske džamije koju su sruili do temelja, a jedino su ostavili dvorište sa stablom naranče i nekadašnji minaret Giraldu, koja je danas zvonik. Katedrala je veoma impresivna, okružena fontanama i predivnim dvorištem, a njezina unutrašnjost je čista suprotnost: hladna, mračna i pomalo zastrašujuća. No, svakako treba istaknuti predivan oltar prekriven stotinama pozlaćenih figura i grobnicu Kristofora Kolumba. Peko puta katedrale smjestila se najljepša gradska znamenitost Real Alcazar ili Kraljevska palača, koju su za kršćanske kraljeve izgradili maurski umjetnici i arhitekti koji su ostali u Andaluziji poslije Reconquiste. Kompleks palače se sastoji od mnoštva dvorana, unutrašnjih dvorišta sa fontanama i terasastih vrtova s bazenima, a izgledom jako podsjeća na mnogo poznatiju Alhambru u Granadi. Veoma popularni dio grada je Barrio Santa Cruz, bivša židovska četvrt, koja je sastavljena od mnoštva uskih i krivudavih uličica između kojih su maleni trgovi prepuni cvijeća. Unutar četvrti nalazi se Casa de Pilatos, palača u maurskom stilu, prekrasna oaza sa malenim dvorištem. Za potrebe svjetske izložbe 1 929. godine, u gradu se uredio park Maria Luisa, unutar kojeg se nalazi trg Placa de Espana. Dio grada u kojem se održavala izložba (Catuja), danas je zona visoke tehnologije, a dio je otvoren za posjet kao Parque de los Descubrimentos. Od ostalih znamenitosti treba spomenuti Museo de Bellas Artes, Torre del Oro ili Zlatni sat koji se nalazi na obali rijeke Guadalquivir, a nekada je bila riznica zlata iz prekomorskih kolonija, te poznatu španjolsku Corridu. Biti u Andaluziji, a ne posjetiti Cordobu, Granadu ili Malagu je kao da niste bili u toj pokrajni. Cordoba je grad na rijeci Guadalaquivir, udaljen 250 km od obale, na vrlo važnim putevima koji vode iz središnje Španjolske i sa mediteranske obale. Nakon što msu Mauri u 8. stoljeću osvojili cijeli Pirinejski poluotok, u ovom su gradu osnovali kalifat, tako da su sređene unutrašnje politike pridonijele gospodarskom i kulturnom procvatu. Cordoba je već u 10. stoljeću bila jedno od najjačih europskih kulturnih središta, te je u gradu osnovano poznato sveučilište u kojem se podučavala književnost, filozofija, medicina i matematika. Grad je već u to doba imao preko 300 džamija, 300 javnih kupališta i 28 predgrađa. Tragovi Maura su najočuvaniji u Mezquiti, džamiji koju su sagradili na mjestu bivše crkve. Džamija je imala 850 stupova koji su bili povezani lukovima u obliku potkove, te ukašeni crvenim i bijelim mozaicima, a danas je najzanimljiviji islamski spomenik u Španjolskoj. Pored katedrale La Mezquita, ističu se i druge crkve, te maurski most sa 16 lukova preko rijeke Guadalaquivir kojeg je čuvala obližnja utvrda Calahorra. U toploj Andaluziji svoje utočište je pronašla i Granada, sa prekrasnom utvrdom Alhambrom i njezinim brojnim palačama i vrtovima. Trgovi i okolne građevine mješavina su europskih stilova gradnje sa arapskim. Impresivani stari dio grada, Albacin, poznat je po svojim uskim ulicama i zbijenim bijelim kućama, ali i po ciganskom naselju Sacramonte koji nudi najbolje flamenco programe u cijeloj Španjolskoj. Albacin se smjestio na brdu s kojeg se pruža najbolji pogled na Alhambru, a od sačuvanih građevina ističu se arapske kupke. Inače, Granada je grad prepun šarenila i živahnih stanovnika i turista. Turistička sezona traje cijelu godinu, zahvaljujući obližnoj Sierra Nevadi na kojoj su se smjestila najjužnija europska skijališta, a veliki broj skijaša odsjeda upravo u gradu. Mauri su ovim gradom vladali dva stoljeća više nego ostatkom Andaluzije, a kao razlog možemo istaknuti strateški položaj neosvojive utvrde Alhambre koja se smjestila na jednom od dva gradska brežuljka. U samoj su utvrdi osim vladara i vojske živjeli i seljaci, a današnji vrtovi palače Generalife nekoć su bili namjenjeni uzgoju voća i povrća. Unutar debelih i visokih zidina sagrađene su palače vladara dinastije Nasrid, a običaj je bio da svaki sultan dogradi dio ili izgradi novu palaču u cijelosti. Zajedničko obilježje svim palačama su unutarnje dvorište s bujnim zelenilom, bazeni i fotane, a palače su ukrašene čipkastim ornamentom. Unutar zidina Alhambre nalazio se cijeli grad sa ulicama, kućama, trgovima, javnim kupalištima i džamijom, koja je dolaskom kršćana pretvorena u crkvu. Glavna gradska ulica u Granadi je Via Colone, na čijem se početku nalazi katedrala Catedrala de la Anunciacion de Granada koja o svom bogatstvu svjedoči stoljećima. Uz samu katedralu nalazi se kraljevska kapela Capilla Real, u kojoj se nalazi zbirka slika, mauzolej i kraljevske grobnice. Dio trgova i ulica koji okružuju Via Colone još je uvijek uređen u stilu stare Medine, a veliki broj trgovaca koji se mogu sresti podrijetlom su iz Maroka. Najposjećeniji muzej je Parque de las cienas, posvećen nauci, a uz njega se smjestio veliki kulturni centar Museum Caja Granada Memoria de Andalucia, u kojem se nalaze kazališta, galerije i izložbeni prostori. U Granadi se nalazi park Parque Federico Garcia Lorca, poznatog španjolskog pjesnika i dramatičara koji je rođen u mjestu Fuente Vaqueros pored Granade. Rodni grad Pabla Picassa, ali i Antonia Banderasa i najveća luka na jugu Španjolske je Malaga. Na mjestu današnjeg grada, Feničani su u 8. stoljeću prije Krista osnovali koloniju Malaku, kojom su kroz cijelo antičko doba vladali Kartaga i Rim, o čemu svjedoče dobro očuvani ostaci rimskog kazališta iz 1. stoljeća prije Krista. No, mauri su također ostavili značajan doprinos bogatom kulturnom nasljeđu, u vidu dviju utvrda Alcazaba i Gibralfaro. Utvrde se nadovezuju jedna na drugu na brdu iznad grada. Utvrda Alcazaba je smještena odmah iznad rimskog kazališta, te su za njezinu gradnju koristili kamen kazališta, tako da se u zidinama mogu vidjeti ugrađeni kompletni stupovi i kapiteli. Utvrda je izgrađena u 11. stoljeću, a zamišljena je kao labirint zidina, kula, vrata i dvorišta. Dvostruke zidine počinju već u starom gradu, i polako se šire dalje u brdo, gdje se nalazi palača i vrtovi sa bazenima i fontanama. U 14. stoljeću izgradila se druga utvrda, Gibralfaro, sa znatno višim zidinama, a obje utvrde su povezane visokim zidom koji je nekada služio za transport. Ove utvrde pružaju najljepši pogled na grad, kojim dominira arena za koridu La Malagueta, izgrađena u 19. stoljeću sa kapacitetom od 14 00 gledatelja. U unutrašnjosti Gibralfara može se vidjeti povijesna postavka o načinu života, uniformama, oružju i brodovima, a podno zidina utvrde smješten je prekrasni park sa fontanama koji se postepeno spušta prema moru. Park je nastao krajem 19. stoljeća, i u njemu se mogu vidjeti razne biljke iz svih krajeva svijeta, koje su donosili španjolski moreplovci, a parkom dominiraju i zanimljive građevine, među kojima se ističe gradska vijećnica. U starom gradu se nalazi impozantna La Manquita, barokna katedrala čiji drugi dio zbog završetka novca nikada nije dovršen. Katedrala je izgrađena na mjestu nekadašnje maurke džamije,a gradila se gotovo 300 godina. Drvene korske klupe i orgulje sa 4 000 cijevi su prava umjetnost, a osim njih u unutrašnjosti katedrale može se vidjeti i muzej sa slikama koji opisuje život plemića tadašnjeg doba. Marques de Larios je glavna trgovačka ulica, natkrivena platnenim tendama, koja započinje na obali i završava na glavnom gradskom trgu Placa Constitucion. Stara gradska jezgra skriva brojne muzeje i galerije, a među njima se posebno ističe muzej posvećen Pablu Picassu smješten u palači Buenavista iz 17. stoljeća. U zgradi u kojoj je rođen ovaj slavni umjetnik, na trgu Placa de la Merced, nalazi se još jedan muzej posvećen Picassu.

Glavni grad Španjolske je Madrid, poznat kao kraljevska rezidencija, grad sa dva velika nogometna kluba, grad sa čak 6 sveučilišta i velikim brojem muzeja. Glavni je grad Španjolske od 16. stoljeća, a velikim geografskim otkrićima koja su započela Columbovim putovanjima, španjolska kruna bilježi msvoje zlatno doba. Grade se raskošni trgovi u baroknom stilu, a Madrid postoje umjetničkim središtem tadašnje Europe. Grad je privukao umjetnike poput Velasqueza i Goye koji su bili pozvani na kraljevski dvor kao dvorski slikari, na kojem su nastala neka od njihovih najpoznatijih remek – djela. Poznati pisac Miquel de Cervantes je također boravio u Madridu, a spomenik sa likovima Don Quijotea i njegovog vjernog sluge Sancha Panze danas krasi trg Plaza de Espana. Dinastije poput Habsburgovaca i Burbonaca na različite su načine obilježile grad, i modernizirale su ga uvođenjem javne rasvjete, gradnjom raskošnih trgova sa fontanama i palačama, ali tu je idilu prekinuo ulazak Napoleonovih turpa u grad, čime je započeo rat za neovisnost. Nakon kratke vladavine Napoleonovog brata Josipa I. Bonapartea, gospodarska kriza je potresla grad, a krajem 19. stoljeća javljaju se različiti autonomaški pokreti. Za vrijeme građanskog rata, Madrid je bio uporište republikanaca na čelu sa Franciscom Francom te je jako teško stradao. Unatoč veličini i rasprostranjenosti, velika većina gradskih znamenitosti dostupna je pješice, jedino se prijevoz treba koristiti prilikom obilaska stadiona Santiago Bernabeu, koji je postao jedna od vodećih turističkih atrakcija. Najveća snaga turizma u gradu su muzeji. Kao što Pariz ima Louvre, tako Madrid ima El Prado, ali uz njega i još dva sjajna muzeja – Reina Sofia i Thyssen-Bornemiszu. Ova tri muzeja sačinjavaju Paseo del Arte, i međusobno se nadopunjuju tako što izlošci u Reini Sofiji započinju vremenskim periodom koji završava u Pradu, a izlošci u Thyssen – Bornemiszu započinju vremenskim periodom koji završava u Reini Sofiji. Inače, muzej Prado se ubraja među sam vrh svjetskih muzeja, a dom je 20 tisuća umjetničkih djela, a samo 1 300 ih je izloženo u glavnoj zgradi. Tu se može vidjeti kompletna umjetnička povijest Španjolske i Europe uz djela Goye, El Greca, Velazqueza, Botticellija i ostalih. Centro de Arte Reina Sofia krije poznate slike Pabla Picassa, Salvador Dalija i ostalih, a ovdje se može vidjeti i najpoznatija Picassova slika, Guernica. Kraljevska palača (Palacio Real) je građena u baroknom stilu i sa preko 3 000 soba predstavlja svojvrsni vremeplov i posjetitelje vraća u doba kada je Španjolska bila najmoćnija svjetska sila. U njoj se mogu vidjeti remek djela Caravaggia, Velasqueza, Goye i jedini svjetski sačuvani Stradivarijev kvintet. Uz Palaču se nalazi i vrtovi sa prekrasnim primjercima. Madrid je proglašen jednim od najzelenijih glavnih gradova, što i nečudi jer se u samom gradskom centru prostiru čak 4 velike zelene površine: park Retiro koji je omiljeno odmaralište brojnim stanovnicima i turistima u kojem se nalaze veličanstvene ruže iz svih krajeva svijeta, vrtovi Campo del Moro, jezero Casa de Campo i planina El Prado. Omiljeni gradski trg i mjesto za sastajanje prije izlaska je Puerta del Sol ili Vrata Sunca, polazna točka grada s koje se računaju svi najvažnije udaljenosti u Španjolskoj. Legenda kaže da je na mjestu gdje je danas Madrid nekoć bila Ursaria, zemlja medvjeda, a na trgu Puerta del Sol se može vidjeti gradski simbol medvjed koji s drveta jede jagode. Najljepši renesansni europski trg bez ikakve sumnje je Plaza Mayor, poznat po svojim arkadama kojih ima čak 114 i po 377 balkona. Sva najvažnija događanja u gradu održavaju se upravo na ovom trgu, a na trgu se može pronaći mnoštvo kafića s terasama i zanimljivi restorani. Od trga Plaza de Espana se pruža najljepša madridska ulica Gran Via, sagrađena početkom 20. stoljeća, a njezine raskošne građanske kuće i danas zrače određenim šarmom. U ovoj se ulici može vidjeti prvi europski neboder, Edificio Telefonica, a danas je Gran Via glavna shopping ulica u gradu. Jedna od atrakcija Madrida je El Rastro, poznati buvljak koji se održava nedjeljom rije podne. Gran Via dalje vodi prema trgu Plaza de la Cibeles na kojem se nalazi fontana, jedna od prepoznatljivih simbola grada koju rado koriste navijači Real Madrida kada slave uspjeh svog omiljenog kluba. Osim fontane, na trgu se nalazi palača Palacio de Comunicaciones koja je u početku bila sjedište španjolske Pošte, a od nedavno je sjedište madridskog gradonačelnika. Madrid se može pohvaliti i brojnim katoličkim crkvama, a najstarija je San Nicolas de los Servitas iz 12. stoljeća. Prekrasna je katedrala Catedral de la Almudena, smještena u blizini Kraljevske palače, a zbog nedostatka novca je građena čak 100 godina. Dovršena je 1 993. gdoine, kada ju je posjetio tadašnji Papa Ivan Pavao II., čiji se kip nalazi ispred ulaza u katedralu. Posebnost ove katedrale je slika zaštitnice Madrida, Gospe od Almudena, predivni šareni prozori te brončana ulazna vrata. Malo dalje od gradskog središta može se vidjeti nekadašnji Madrid u starim obrtničkim četvrtima Malasana i Chueca, koje su u večernjim satima živahno sastajalište mladih. Oko 50 kilometara sjeverozapadno od Madrida nalazi se jedno od najposjećenijih mjesta u Španjolskoj, rezidencija San Lorenzo Real de El Escorial. Ovom golemom zdanju, osim kraljevske palače, pripadaju još crkva, samostan i knjižnica. Cijeli kompleks je nastao tijekom vladavine kralja Filipa II. U 16. stoljeću. Dimenzije zdanja su gotovo nezamislive, a središnju zgradu zauzima monumentalna bazilika čiji su zidovi ukrašeni brojnim freskama. Druge građevine, poput kraljevske palače su veoma raskošno opremljene, a El Escorial se danas smatra oličenjem moći i veličine španjolskog carstva.

U blizini Madrida i gradske buke, smjestio se pravi mali raj, Toledo, grad koji je do 1 565. godine bio glavni grad Španjolske, a od 1 986. gdoine je zbog sjajnog primjera kršćana, muslimana i Židova pod zaštitom UNESCO-a. Smješten je na uzvisini od 500 metara, a gradom dominira Alcazar, nekadašnja rimska palača, koja je teško uništena u građanskom ratu, a danas služi kao knjižnica i Vojni muzej. Jedan od najljepših primjera gotike u Španjolskoj se nalazi u Toledu, a riječ je o katedrali Catedral de Santa Maria de Toledo. U katedrali se nalazi barokni Transparente, kojeg je projektirao Narcisso Tome, i ispunjava Gospinu kapelu iza glavnog oltara. Inače, Toledo je prošlosti bilo jako teško osvojiti, jer se smjestio uz rijeko Tajo i sa tri strane je bio okružen rijekom. Svi narodi koji su obitavali u ovom gradu, ostavili su bogato nasljeđe. Tako od rimljana potječe palača Alcazar, tijekom vladavine Maura sagrađene su brojne džamije (džamija Tornerias), a poslije su ga preuzeli kršćani. Sam ulaz u grad je veličanstven, a pretpostavlja prolazak kroz vrata Puerta Nueva de Bisagra. Šetnjom kroz krivudave uličice, dolazi se do glavnog gradskog trga Placa Zocodover, odakle se pruža predivan pogled na polja La Manche i rijeku Tajo. Stari grad skriva nekoliko džamija, sinagogu Santa Maria la Blanca, ali i trgovine sa mačevima jer je mač prepoznatljivi simbol Toleda. Još jedan od simbola grada je marzipan de Toledo, koji je ostavština Maura i može se kupiti gotovo u svim suvenirnicama. Poznati umjetnik koji je živio i stvarao gotovo 40 godina u Toledu je El Greco, a u gradu se nalazi i njegov muzej, u kući u kojoj je živio. Inače, autonomna pokrajina Castilla – La Mancha je zemlja Don Quijotea i Sancha Panza, poznatih likova Miguela Cervantesa, čiji se kip nalazi na samom izlazu iz grada. U gradu se još može vidjeti malena crkva El Cristo de la Luz, koja je nekoć bila džamija, a dodavanjem Mudejar apside je pretvorena u crkvu; crkva Iglesia de Santo Tome u kojoj se nalazi slavna El Grecova slika Pogreb grofa Orgaze; samostan Monasterio de San Juan de los Reyes; dvorac Castillo de San Servanod u kojem je smještena vojna akademija; renesansna bolnica Museo Hospital de Santa Cruz iz 16. stoljeća.

 

Osim lijepih i zanimljivih gradova, Španjolska se može pohvaliti i jednako tako lijepim otocima, koji se dijele u dvije skupine, Baleare i Kanare. Najljepši među Balearskim otocima je Ibiza, često nazivana Bijelim otokom, koja se može pohvaliti savršenim plažama, liticama prekrivenim borovinom ali i bogatim noćnim životom, zbog kojeg je odredište velikog broja mladih posjetitelja. Glavni grad Ibize je Vila d’Evissa, jedan od najstarijih europskih gradova. Stari grad D’alt Vila, srce je Ibize i okružen je zidinama koje su na nekim mjestima djelomično iskopane. Misteriozna znamenitost otoka je Esla Es Vedra, kameni otok u kristalnom moru koji je prepun zanimljivih priča i legendi, a postoje i brojne pećine u kojima se mogu vidjeti ostaci antičkih crteža. Ibiza je glavno odredište brojnih partijanera iz cijeloga svijeta, a svi žele da budu viđeni tamo i nema razlike između dana i noći. Neki od najpoznatijih europskih klubova su smješteni na ovom otoku, i svaki od njih jepoznat po fantastičnim zabavama. Od trenutka kada je 1 950. godine prvi charter avion sletio na Mallorcu, ovaj otok je postao jedna od najtraženijih turističkih destinacija. Jedini pravi grad na otoku je Palma de Mallorca, u kojem se može vidjeti spektakularna katedrala Catedral de Mallorca, u sklopu koje se nalazi muzej Museo Catedralico. Jedina arapska građevina sačuvana u Palmi je Banys Arabs ili arapska kupelj, sagrađena u 10. stoljeću. Od ostalih zanemnitosti ističe se Museo de Arte Espanol Contemporaneo, Castell de Bellver, Pueblo Espanol i Playa de Palma, pješčana plaža koja je najposjećenije mjesto na otoku. Osim Palma de Mallorce, na otoku se ističu Valldemosa, Soller, Pollenca i Cala Ratjada koja je danas veliki turistički kompleks. Masovnim korištenjem charter aviona, turizam je stigao i na Kanarsko otočje, koje je prije toga bilo veoma siromašno područje čiji je jedini prihod bio izvoz banana. Najveći od Kanarskih otoka su Tenerife, otok na kojem vlada vječno proljeće. Gotovo sve plaže na otoku imaju crni pijesak, koji je nastao zahvaljujući vulkanskoj aktivnosti, dok samo luksuzne plaže imaju bijeli pijesak, koji je dopremljen iz Afrike. Administrativno središte otoka je Santa Cruz, a drugi veći grad je San Cristobal de la Laguna, bivša prijestolnica otoka koja je od 1 999. godine pod zaštitom UNESCO-a. Najviše povijesnih znamenitosti nalazi se upravo u glavnom gradu, a svakako se izdvaja tvrđava Castillo de San Juan Bautista, u narodu poznata kao Crna Tvrđava. Jedno od najčarobnijih ali i najzastrašujućih mjesta na otoku je Las Gigantes, stjenovita obala Atlantika čije su litice visoke preko 200 metara. Poznata turistička mjesta su Candelarija, San Andres, Santa Maria del Mari i El Medano, osim nacionalnog parka Taida, kojim dominira vulkan, na planini La Mancha postoji još jedan vulkan, čija je posljednja aktivnost bila davne 1 706. godine. još jedna prirodna znamenitost je Icod de Los Vinos u kojem se nalazi zmajevo drvo staro preko 3 000 godina, a koje je pod zaštitom UNESCO-a. Najpopularniji otok Kanarskog otočja je Gran Canaria. Na sjevernom dijelu otoka smjestio se glavni grad, Las Palmas de Gran Canaria, dok su turistički kompleksi uglavnom locirani na južnom dijelu otoka, gdje je glavna turistička zona Maspalomas, koja ujedno nudi najbogatije i najzanimljivije turističke sadržaje, a tu se nalaze i najduže plaže Playa del Ingles i Maspalomas. Iako je veliki grad, Las Palmas je uglvnom poznat po odličnim plažama i aktivnostima na moru. Simbol grada je plaža Playa de las Canteras koja se proteže u dužini od 4 kilometra. Najstariji dio grada je Vegueta, koja je od 1 999. godine po zaštitom UNESCO-a, unutar kojeg se nalazi katedrala Catedral de Santa Ana iz 16. stoljeća i Casa de Colon, kuća u kojoj je boravio Columbo na svom putu prema Americi, a kuća je danas pretvorena u muzej. Najbolji noćni život u gradu je u Parque Santa Catalina, dok je mjesto najboljeg shoppinga Triana, jedan od najstarijih kvartova u gradu.

 

ZANIMLJIVOSTI: