Bjelovarsko-bilogorska županija najistočnija je županija središnje Hrvatske. Prostire se većim dijelom lonjsko-čazmanske zavale . Obuhvaća prostor četiri karakteristične zemljopisne cjeline: Bilogoru (sjeverno i sjeveroistočno), rubne masive Papuka i Ravne gore (istočno), Moslavačku goru (jugozapadno), i dolinu rijeke Česme i Ilove (zapadno, središnje i južno). Središte županije je grad Bjelovar , političko, kulturno i gospodarsko središte u kojemu se nalaze mnogobrojne institucije koje svojim aktivnim djelovanjem daju primjeren značaj gradu. Tu su još i gradovi Daruvar, Čazma, Garešnica i Grubišno Polje, koji svojim posebnostima i specifičnostima u gospodarskom i društvenom životu daju cjelovitu sliku područja Bjelovarsko-bilogorske županije. Osim bogatog kulturno-povijesnog nasljeđa koje je vidljivo po brojnim spomenicima, muzejima, sakralnim objektima, te povijesnim cestama poput Terezijane, Županija se još odlikuje povoljnim zemljopisno prometnim položajem u blizini važnih regionalnih središta, te raznolikom florom i faunom uz Bilogoru te rijeke Česmu i Ilovu.

Grad Bjelovar sjedište je Bjelovarsko-bilogorske županije, a smjestio se na južnim obroncima Bilogore, između rječica Plavnice i Bjelovacke. Bjelovar je vrlo mladi grad, osnovan 1 756. godine, odlukom vlasti Vojne krajine kao središte njezinih pukovnija Križevačke i Đurđevačke, na mjestu starijeg naselja Belovca, koje se prvi put spominje u 15. stoljeću. O ranom obitavanju ljudskih zajednica na području grada svjedoče arheološka nalazišta iz mlađeg kamenog doba u prigradskom naselju Ždralovima, gdje su pronađene zemunice iz Starčevačke kulture, a u gradskoj okolici se još nalaze i nalazišta Sopotske, Korenovske, Lasinjske i Vučedolske kulture. Također, o prisutnosti Rimljana na gradskom području svjedoče pronađeni predmeti iz starorimsko razdoblja. Planski je građen pa je raspored ulica grada pravilan, a u središtu je glavni trg na kojemu su vojarne, crkve, škole i državne zgrade. U 16. st. cijeli ovaj kraj bio je bez stanovnika zbog upada Osmanlija. Ta ”Terra nulius” predstavljala je i prazninu u urbanom sustavu, stoga su habsburške vlasti pod vodstvom Marije Terezije odlučile izgraditi grad – tvrđavu upravo ovdje, na mjestu gdje ”nedostaje grad”. Izgradnja središnje jezgre (400 x 400 m) današnjeg Bjelovara počela je 1 756. godine. Grad se brzo razvijao, i spremno dočekao ukidanje Vojne krajine 1 871. godine i njezino sjedinjenje s građanskom Hrvatskom. Bjelovar postaje sjedište županije, a nakon njezinoga spajanja s Križevačkom županijom postaje središte bjelovarsko-križevačke županije. Ban Ivan Mažuranić u ime Sabora je 1 874. proglasio Bjelovar slobodnim kraljevskim gradom. Ako grad promatramo kao dinamični sustav, onda prostor njegove jezgre možemo shvatiti kao određeni fenomen kulturne baštine koji svjedoči o njegovom specifičnom prostornom razvitku. Jezgra Bjelovara danas je poslovno središte grada te istovremeno prostor najvrednije kulturno-povijesne baštine. U prvoj polovici 20. stoljeća u Bjelovaru se grade mnogi objekti pretežno u secesijskom stilu. Također u to vrijeme gradi se gimnazija, zgrada Hrvatskog sokola, sinagoga, te se ubrzo u gradu uvodi i električna rasvjeta. 1949. godine u Bjelovaru osniva gradski muzej u kojem se čuvaju vrijedni arheološki i etnološki predmeti, a u galerijskom odjelu muzeja izlažu se i djela suvremenih umjetnika vezanih uz grad. Od ostalih vrijednih kulturnih znamenitosti, ističu se kameni paviljon u središnjem gradskom parku, zgrada vojne komande iz 18. stoljeća u kojem je danas smještena gradska uprava, zgrada čitaonice iz 19. stoljeća, sinagoga u kojoj je danas smješten Dom kulture, vojarna ”Preradović”, fontana ”Povratak panonskih kitova” te brojne sakralne građevine od kojih se posebno ističe katedrala sv. Terezije Avilske.

Daruvar je slikoviti smješten podno planine Papuk, koji nosi titulu najuređenijeg malog grada kontinentalne Hrvatske. O boravku ljudskih zajednica u okolici Daruvara još za vrijeme kamenog doba svjedoče brojna arheološka nalazišta, a za njegov rani urbani razvoj su zaslužni Rimljana koji su ovdje podigli naselje na području termalnih ljekovitih izvora, te ga nazvali Aquae Balissae ili vrlo jaka vrela. Važno je istaknuti kako su prije dolaska Rimljana ovdje obitavala panonsko-keltska plemena po imenu Jasi ili Lassi. Već 124. godine mjesto dobiva status municipija, a sačuvani natpisi na iscijeliteljskim termama tj. Thermae Iasorum govore o tome kako je provincija često bila posjećivana od rimskih careva. Nadalje, arheološki nalazi govore o tome kako je rimsko urbano naselje imalo ukrašeni forum, amfiteatar, Jupiterov hram i toplice sa Silvaninim hramom, a od ostataka iz tog razdoblja važno je spomenuti tri zidane grobnice s mozaikom, te ostatke zidova. U srednjem vijeku se grad počeo intezivno razvijati, te se izgrađuju brojni sakralni objekti te dvorci, od kojih ističemo ”Dobru kuću”, koja se pretvara u kulu Kamengrad, te franjevački samostan sv. Kralja Ladislava koji je za vrijeme turskih osvajanja pretvoren u tursku utvrdu. Upravo, zbog turskih osvajanja cijeli kraj se prestao razvijati sve do kraja 17. stoljeća kada područje grada i okolice pada pod upravu bečke dvorske komore. Tek sredinom 18. stoljeća grof Antun Janković kupuje posjede Podborje, Sirač i Pakrac, na kojima nastaje današnji Daruvar. Grof Janković mijenja hrvatski naziv Podborje u mađarski naziv Daruvar, što na hrvatskom znači Ždralov grad, prema prelijepom jednokatnom baroknom dvorcu kojeg je 1 771. godine tamo počeo graditi. Sve do svog odlaska iz Daruvara krajem 19. stoljeća Jankovići su se istakli gradnjom mnogih objekata u gradu kao što su crkva Presvetog Trojstva, Škola sestara milosrdnica, te Antunova i Ivanova gradska kupka; s kojima Daruvar postaje poznat kao grad termalnih lječilišta. Antunova kupka, koju je podigao Antun Janković 1762. godine, je prva kupališna zgrada u Julijevom parku (lječilišnom perivoju). Gradili su je makedonski majstori vični u obradi kamena, na temeljima rimskih termi. U Julijevom parku (lječilišnom perivoju) nalazi se romantičarska Švicarska vila, koja je podignuta 1860. godine u vrijeme Julija Jankovića. Vila je izgrađena kao ljetnikovac u švicarskom stilu s drvenim trijemom. Dvorac grofa Antuna Jankovića nalazi se u samom središtu grada i jedna je od najvrednijih baroknih građevina ovog područja. U prizemlju dvorca danas se nalazi uređen Vinski salon i izložba pisanih dokumenata o Jankovićima na mađarskom i hrvatskom jeziku, a na katu dvorca uređene su još dvije prostorije; Soba grofova Jankovića i Soba židovske kulture i tradicije. Dvorski perivoj je zaštićen u sklopu urbanističke cjeline Daruvar i kao nepokretni spomenik kulture zajedno s dvorcem. U neposrednoj blizini središnjeg gradskog trga i Daruvarskih toplica nalazi se park- šuma odnosno Rimska šuma. Osim bogatog biljnog i životinjskog svijeta, u njoj se također nalazi Židovsko groblje te Julius Brum, odnosno izvor ljubavi koji nosi mit da ukoliko se napiješ vode s tog izvora, da ćeš se zaljubiti. Židovsko groblje unutar šume datira s početka 19. stoljeća, i na njemu se nalazi ukupno 160 spomenika, velikih i malih kamenih ploča koje izviru iznad zelenila.

Među brojnim utvrdama na obroncima Papuka značajno mjesto zauzima utvrda Sirač. Stari grad Sirač je srednjovjekovna turska kamena utvrda visinskog tipa iz 14. stoljeća na istaknutoj poziciji, u središtu naselja na izlazu rijeke Bijele iz masiva Papuka. Nije utvrđeno, ali vjeruje se da su grad Sirač sagradili Templarci, vitezovi za vrijeme Pape Klementa V., u 15. stoljeću. Djelomično je sačuvan glavni sjeverni bedem visine 4 metra, širine 2 metra i dužine 14 metara, dok je ostala arhitektura mjestimično vidljiva na površini lokaliteta.

Po svojoj visini Bilogora je najmanja, ali prostranstvom jedna od najvećih naših gora. Premda se u geografskom smislu ubraja među humlje, zbog svoga je položaja usred prostrane ravnice prilično uočljiva. Pruža se u smjeru sjeverozapad – jugoistok povezujući planine Hrvatskoga zagorja i Požeško gorje. Omiljeno je vikend odredište brojnim ljubiteljima prirode.

Svega 60ak km od Zagreba, smjestila se Čazma, značajno kulturno i turističko središte Moslavine. Poznata je po predivnoj i netaknutoj prirodi, i idealno je odredište za planinare i ljubitelje prirode. Bogata je kulturnim nasljeđem i ljudima koji njeguju stare običaje, od kojih su najpoznatiji: Zapovijed pod lipom u Mikloušu, Ugljenarenje na Moslavačkoj Gori, Moslavačko mašinanje u Staroj Ploščici, Ivanje u Ivanskoj, Supermaraton Zagreb-Čazma… Brojni arheološki nalazi svjedoče o obitavanju ljudskih zajednica na području današnjeg grada još u pretpovijesnom i rimskom razdoblju. Čazma koja je bila važno srednjovjekovno naselje, po prvi puta se spominje u dokumentu koji svjedoči o osnivanju Zagrebačke biskupije još krajem 11. stoljeća, kao posjed u vlasništvu zagrebačkog biskupa. Jedina građevina koja je do suvremenog doba sačuvana, a potječe iz srednjovjekovnog (zlatnog) razdoblja Čazme je impozantno zdanje Crkve sv. Marije Magdalene. Intenzivna istraživanja koja traju desetak godina, dokazala su da je ta Crkva građena u prvoj etapi kasnoromaničkim stilom do 1 240.godine. Obnavljana je nakon 1 241. (tatarskoga razaranja) u ranogotičkom stilu. Čazmanski kaptol se održao sve do 1537. godine, nakon čega Čazmu ubrzo osvajaju Turci 1552. godine, a grad postaje središtem istoimenog sandžaka. Turska se vlast u gradu zadržala sve do oslobođenja početkom 17. stoljeća, kada hrvatski plemenitaš Toma Erdody obnavlja biskupski kaštel. Čazma je poznata po imanju obitelji Salaj u Grabovnici, koje se uoči Božića osvijetli s milijun lampica te time tvori jedinstvenu jedinstvenu hrvatsku Božićnu priču, i turistički brend.