Osječka katedrala u stvari je konkatedrala, što znači da u njoj za razliku od katedrale ne stoluje biskup koji u ovome slučaju stoluje u Đakovu, a svoj vikarijat ima u Osijeku. Osječka konkatedrala Svetog Petra i Pavla je drugostolna crkva Đakovačko-osječke nadbiskupije. Arhitekt Franz Langeberg po želji tadašnjeg biskupa Đakovačke i Srijemske biskupije Juraja Strossmayera 1894.godine započeo je izgradnju ovoga sakralnoga zdanja na mjestu Gornjogradske župne crkve iz 1732.godine. Procedura osiguravanja kapitala i izvršenja ideje je tekla vrlo sporo. Juraj Strossmayer je ideju inicirao još 1866.godine, da bi natječaj za nacrte bio raspisan tek 1892.godine, zahvaljujući novom župniku Juraju Horvatu koji je proces ubrzao. Nakon što je njemački arhitekt Franz Langeberg pobijedio na natječaju, pristupilo se izgradnji zdanja koje je zamišljeno u neogotičkom stilu. Materijali gradnje su bili kamen i opeka koje je ugrađeno u crkvu oko 3 i pol miliona komada. Nakon dovršetka vanjske gradnje biskup Josip Juraj Strossmayer 1900. godine vrši posvetu crkve, a tek onda se pristupilo unutrašnjem uređenju koje je predvodio hrvatski slikar Miro Rački. On je pak stropove i zidove interijera prekrio freskama koje prikazuju poznatu tematiku iz Starog i Novog zavjeta. Interijer je dovršen tek 1942.godine.

Veličinom je to najveća zgrada u Hrvatskoj van Zagreba, površine 1 062 m2, a visine 94 m. Tijekom Domovinskoga rata, 1991. godine, konkatedrala je bila više od 100 puta metom protivničkih projektila, ali su se bogoslužja ipak redovito održavala. Do 18. lipnja 2008. godine ova je konkatedrala bila samo Župna crkva Sv. Petra i Pavla, koju su stanovnici Osijeka nazivali katedralom, ali uspostavom Đakovačko-osječke nadbiskupije, ova crkva dobiva dostojanstvo konkatedrale čiji je kapacitet 3 000 ljudi.

photo:pixabay.com