Peru

Zemlja kontrasta, gdje prostranu pustinju u priobalnom dijelu i ogromnu tropsku prašumu razdvaja lanac Anda od kojeg zastaje dah. U Peruu nema predivnih plaža sa palmama od kojih zastaje dah, već se ovdje prvenstveno dolazi zbog starih gradova i utvrda Inka, zbog predivne prirode Anda i zbog osvojanja njezinih ledom okovanih vrhova. Obalni pojas između Tihog oceana i Anda je nizak te je zbog suhe i vrele klime negostoljubivo mjesto za život. Razlog tome su Ande koje sprečavaju dolazak vlažnog zraka iz porječja Amazone te hladna Humboldtova struja od koje nastaje gusta magla zbog koje se veći dio godine ne vidi sunce. Najveći dio Perua pokriven je prašumom koja se pruža sve do Ekvadora, Kolumbije, Bolivije i Brazila: netaknuta priroda, dio pluća planeta Zemlje, raj poznatih i nepoznatih vrsta flore i faune. Više od polovine stanovnika modernog Perua čine Indijanci koji uglavnom žive u Andama i Amazoni, a ostatak su mješanci mestizosi. U ruralnim i teško dostupnim krajevima život se malo promjenio, te se ljudi još uvijek bave ratarstvom i uzgojem ljama i alpaka, a od njihovog krzna izrađuju odjeću. Gotovo posvuda se mogu vidjeti Indijanke s kosom vezanom u pletenice, ogrnute pončom te sa šeširom na glavi. Uz odjeću, nasljeđe starih kultura je najvidljivije u glazbi koja se izvodi bubnjevima, zvečkama i puhačkim instrumentima, od kojih je najpoznatiji zampona. Iako katolici, stanovnici još uvijek održavaju veze sa starim običajima i bogovima koje su unijeli u katoličke svetkovine, odnosno fieste, koje su različite od onih na obali. Najživopisnije su fieste na obalama jezera Titicaca, najvećeg plovnog jezera koje se nalazi na 3 820 metara nadmorske visine.

Povijest Perua toliko je bogata da carstvo Inka čini samo dio brojih naroda koji su živjeli na tom prosotru. Njihovi ostaci se stalno otkrivaju, a neki od njih su još neobjašnjeni. Prošlost posvuda izvire i duboko pržima posjetitelje, a peruanska kultura, splet pretkolumbovskog i španjolskog nasljeđa, baština odreda bogova sunca i povijest katoličke crkve svakoga impresioniraju. Ovo područje je nekada bilo klimatski ugodnije za život, te je omogućilo naseljavanje ljudi koji su ovdje bili pristuni još prije 14 000 godina.u pećinama su pronađeni ostaci nomadskih sakupljača i lovac, no prva naselja su nastala tek prije 6 000 godina, i to razvojem poljoprivrede. Bavili su se ribarstvom, uzgajali grah i bundeve te od pamuka izrađivali odjeću. Prva prava kultura se počela razvijati prije 4 000 godina, kada se otkrila keramika, te se tisuću godina lončarstvo širilo po cijeloj obali. To se razdoblje napretka naziva Chavin kultura, po nalazištu Chavin de Huntar blizu Huaraza, a taj procvat ljudskog napretka je postao osnova najveće civilizacije Južne Amerike. Chavin stil je postupno nestao do 300. godine prije Krista, a idućih 500 godina obilježile su kulture Salinar i Paracas. U 6. stoljeću poslije Krista obala se naglo počela sušiti i poprimati sadašnje stanje te se kotač povijesti prebacio na susjedne Ande. Prvo organizirano carstvo bilo je Wari, koje se protezalo velikim dijelom današnjeg južnog i središnjeg Perua, a graničilo je s drugim velikim carstvom tog doba, Tiwanaku u Boliviji. Prijestolnica Warija je bila blizu današnjeg Ayacucha, a prema današnjem životu potomaka stanovnika toga carstva, može se osjetiti dah prošlosti: to su niski Indijanci tamne puti, prastarih quechua i aymara jezika. Države Wari i Tiwanaku nestale su oko 1000.godine, a sljedećih nekoliko godina postojalo je mnogo malih država,

Do 1430. godine, država Inka je vladala samo dolinom Cuzca, a vjerovalo se da njezini vladari potječu sa Sunca. Pojam Inka danas ima dosta široko značenje, no zapravo označava samo jedno osobu i to vladara. Država se zvala Tawantinsuyo, što znači četiri dijela svijeta, a narod Quechua, kao i jezik. Iako nisu imali pismo, niti kotač, bili su odlično organizirani sa svim naprednim elementima prethodnih kultura. Dominantan je bio kult Sunca i Inke kao potomka boga, a o čemu svjedoči do danas sačuvana arhitektura. No, carstvo je potrajalo samo jedno stoljeće, kada su Španjolci osvoliji ovaj teritorij te nametnuli svoj jezik, religiju i arhitekturu. Jedino je Machu Picchu, skriven u magli i šumama istočnih Anda, ostao sačuvan. Prastare i odvano napuštene zidine izgubljenog grada Machu Picchu već stoljećima odolijevaju zubu vremena, no još uvijek svjedoče o svojoj grandioznosti. Smješten je na strmoj litici koja se uzdiže iznad doline Urubambe, okružen visokim zelenim planina, a modernom svijetu poznat je tek stotinjak godina. To je posljednje utočište nekada moćne civilizacije, koje je dugi niz godina bilo zaboravljeno, ali danas je stoljetnu tišinu zamijenio žamor turista. Cijeli lokalitet je spoj balansa između arhitekture starih Inka i prirodne ljepote ove regije. Prema prihvaćenoj kronologije, izgrađen je 1438. godine kao kraljevsko utočište za vladara Inka, na visini od 2 450 metara. Bedeomom je podijeljen na dva dijela, poljoprivredne terase povezane mnogobrojnim stepenicama i strazama, i stambenu zonu koja je dalje podijeljena na dvije arhitektonske cjeline, što dovodi do zaključka da su postojale različite četvrti. Grad je jasno podijeljen na gorni i donji dio kojeg razdvajaju trgovi, a gornji dio se sastojao od hramova, fontana, trgova, dok su u donjem dijelu bile skromnije kuće. Većina građevina koje su imale posebnu funkciju, kao što su Hram Sunca, Hram sa tri prozora i Glavni hram su smještene u gornjem dijelu grada. Osim toga, grad je imao i kompleksan sistem vodovoda, trgove i ulice, a smatra se da je imao oko 1 000 stanovnika. Sudeći po nebrojenim poljoprivrednim terasama, poljoprivreda je bila od najvećeg značaja za grad. Prolaskom preko poljoprivrednog zemljišza dolazilo se na Svetište, odnosno trg na kojem se nalazio Glavni Hram kao najljepši primjer arhitekture na ovom području, Hram Sunca i Hram 3 prozora. Sa ovog trga se pruža pogled na veliki zeleni plato te niz stepenica koje vode prema Centralnom trgu. Jedno od najvažnijih mjesta na Machu Picchu je Intiwatana (ili mjesto koje hvata sunce), a još uvijek predstavlja enigmu da li je služio kao astranomska postaja ili ne. Inke su bili vješti astronomi, i ovu građevinu su koristili kako bi odredili zimski i ljetni solsticij. Mnogi danas vjeruju da je Intiwatana jedno od najjačih energetskih polja na Zemlji, i da posjeduje jedinstvenu moć. U većii slučajeva, priče o ovom lokalitetu započinju sa “pretpostavlja se“, jer je postojanje Macchu Picchua izazvalo više nagađanja i pretpostavki od bilo kojeg drugog nalazišta, a razlog za odabir ovako specifične lokacije za njegovu izgradnju ostaje nepoznat. No, činjenica je da je ovaj položaj imao strateški značaj, a u dolini rijeke Urubamba bilo je još terastastih tvrđava među kojima su neke bile i na većim visinama. Ovo mjesto zaista ima mističku moć, i vjerojatno je jedno od rijetkih mjesta na kojem se čovjek osjećao kao bog.

Golemo područje amazonske tropske kišne šume gotovo da nije sudjelovalo u stvaranju bogate civilizacije, iako je postojala izvjesna trgovina voćem, a i poznato je da su Inke poduzimale kratke ekspedicije u prašumu. Veliko blago Perua te vjerojatno najočuvaniji dio tropske šume je Selva, a veliki razlog njezingo očuvanja je nepremostiva prepreka Ande. Upravo zahvaljujući Andama, peruanska Amazona je najbogatija biljnim i životinjskim vrstama. To je područje prave divljine, sa tisućama rijeka i ezera, gdje život caruje u svom istinskom obliku. Tu ujedno nastaje i sama rijeka Amazona, čiji je izvor pod visokim andskim vrhovima. Osim bogatstva flore i faune, na ovom području žive još i indijanska plemena koje Zapad nije iskvario. Najbogatiji dijelovi prirode proglašeni su nacionalnim parkovima, od kojih su najveći Samiri, Tambopata i Manu, a parkovi su u potpunosti zaštićeni, bez ikakve ljudske aktivnosti, osim domorodaca. Uz obale Amazone, može se sresti najveća zmija na svijetu, anakonda, koja naraste i do devet metara.

Grad koji se svakako nesmije zaobići u Peruu je Qosqo, bivša prijestolnica i sveti grad Inka. Središtem grada dominirao je glavni trg, oko kojeg su bile sagrađene impozantne palače, uglavnom rezidencije Inka vladara. To su bila velebna zdanja, od kojih su danas ostali samo temelji na kojima su Španjolci gradili svoje građevine. Najsjajnija građevina u gradu bila je Qoriakancha ili hram Sunca, koji je bio sinteza organizacije, arhitekture, bogatstva i religije, ali od nje su ostali samo temelji na kojima je podignuta katolička crkva Santo Domingo, uz današnju glavnu ulicu Avenida de Sol. No, da bi se dobila prava predodžba o izvornoj arhitekturi Inka, potrebno se popeti na jedno od brda iznad grada zvano Saqsaywaman, gdje se nalaze ostaci čudesnog zdanja. Najvidljiviji su temelji triju paralelnih zidova, građenih od ogromnih kamenih blogova, visokih 8 metara. Iza njih su dominirala tri tornja, a najveći sa visinom od 22 metra, a imali su religijsku funkciju, povezanu s bogom Sunca. Otkrićem Izgubljenog grada, ili Machu Picchu, Qosqo je postao turistička prijestolnica Perua, ne mnogo je više od turističkog centra. Predstavlja mjesto u kojem obitavaju sadašnjost i prošlost.

Lima, glavni grad Perua, smjestila se na obali Tihog oceana. Centar grada uglavnom je moderan, ali zaglušen prometom, sa elitnim i boemskim kvartovima, sa fantastičnim cevicheria-ma (peruanska kuhinja) i jeftinom i dobrom kinsekom kuhinjom, kojih ima uzduž cijele Južne Amerike. Stara gradska jezgra je od 1991. godine pod zaštitom UNESCO-a, a osvaja na prvi pogled.u samom centru, na trgu Plaza de Armas (Trg oružja) ponosno se uzdiže katedrala čija je izgradnja počela sredinom 16. stoljeća, a završena je sredinom 18. stoljeća. Uz katedralu se nalazi Nadbiskupska palača koji plijeni pozornost bogatom fasadom, a nasuprot se nalazi Gradska vjećnica koja je manje raskošna ali jednako lijepa. Ono što trgom dominira je Predsjednička palača pred kojom se odvija zanimljiva ceremonija smjene straže. U prošlosti je bila privatna rezidencija Francisca Pizarre, osnivača Lime, konkvistadora Peru i čovjeka koji je uništio veliko carstvo Inka. Drugi jednako prostran i atraktivan trg je Plaza de San Martin, koji je ime dobio po velikom borcu za raskidanje lanaca španjolskog ropstva, a na trgu se može vidjeti i njegov spomenik. Samostan sv. Franje (Convento de san Francisco) nalazi se u centur, a osnovali su ga franjevci koji su došli zajedno sa Pizarrovim trupama, u slavu svog reda i Boga. Bogata biblioteka unutar samostana sadrži oko 25 tisuća knjiga, te se može vidjeti savršeno očuvano predvorje sa fontanom u sredini koji vraćaju u kolonijalno doba. U Limi se nalaze i brojne crkve, a posebno su zanimljive crkvene procesije i vjerski praznici, koji su i najvažniji društveni događaji. Još jedna specifičnost Lime su i muzeji (Muzej zlata, Nacionalni muzej, Muzej povijesti Perua, Muzej Kolonijalne umjetnosti), u kojima se može vidjeti jedinstveno blago koje je ostalo sačuvano u vrijeme osvajanja.

Duboko u pustinji pored grada Nasce, nalazi se jedan od najvećih svjetskih misterija, no da bi se vidio potrebno je letjeti avionom iznad njega. Tek s visine se mogu uočiti bijele linije neobičnih crteža u žutom pijesku, od kojih najveći dosežu kilometre. Ne zna se vrijeme njihovog nastanka, niti tko ih je crtao, a postoje tri teorije o njihovom nastanku. Prema prvoj teoriji, crteži su bili korišteni za rituale, vezane uz astronomiju. Prema drugoj teoriji crteži su korišteni da potvrde klan koji je činio populaciju kako bi kroz ritual potvrdio njihov ekonomski sustav. A prema trećoj teoriji, crteže su načinili vanzemaljci. No lokalno stanovništvo vjeruje da su crteži nastali zato što su ljudi htjeli pokazati bogovima da na tom području ima života (crteži životinja i biljaka) te da im je potrebna kiša, jer je Nasca jedno od najsuših područja na svijetu.

ZANIMLJIVOSTI: