Francuska

Reljefno veoma raznolika zemlja, koja se jednim dijelom prostire uz obalu Atlantskog oceana, jednim dijelom uz obalu Sredozemnog mora, ujedno je i alpska zemlja jer se na njezinom jugoistoku prostiru Alpe, dok se sjeverozapadni dio zemlje prostire uz obalu kanala La Manche. Na sjeveroistoku graniči sa Belgijom i Luksemburgom, na istoku sa Njemačkom, Švicarskom i Italijom, a na jugozapadu sa Španjolskom i Andorom. Gospodarstvo ove države veoma je razvijeno, na što je utjecala i dobra prometna povezanost, te njezin reljefni položaj, tako da je francusko gospodarstvo šesto po veličini u svijetu, te je četvrti svjetski najveći izvoznik. Francuskom razvoju sigurno pridonosi i turizam, koji se dosta rano počeo razvijati na ovom području, a zahvaljujući raznolikom reljefu i klimi koja je različita unutar države, turizam cvjeta u svako godišnje doba. Među najvećim turističkim atrakcijama izdvaja se Pariz, Azurna obala, Atantska obala sa prekrasnim plažama, dvorci u dolini rijeke Loire i francuske Alpe. Francuska broji oko 61 milijun stanovnika, a prosječna gustoća naseljenosti je 110 stanovnika na km2. Najgušće naseljeni dijelovi su oko Pariza, velikih luka, industrijskih regija, a najmanje su naseljena planinska područja. Oko 71 % stanovništva se bavi tercijarnim djelatnostima (najviše turizmom), dok se svega 4 % stanovnika bavi poloprivredom. Privredni razvoj i potreba za radnom snagom doveli su do useljavanja znatnog broja stanovništva iz drugih europskih država i francuskih prekomorskih kolonija.

Granice današnje Francuske podudaraju se s drevnom Galijom, koju su nastanjivali Gali, keltski narod. Galiju su osvojili Rimljani u 1. stoljeću prije Krista, te su Gali usvojili romanski jezik i kulturu. Kršćanstvo se ukorijenilo u Galiji u 2. i 3. stoljeću. Istočne granice Galije uz Rajnu osvojila su germanska plemena u 4. stoljeću, prvenstveno Franci, od kojih dolazi staro ime zemlje, "Francie". Iako se osnutak francuskog kraljevstva obično smješta u 5. stoljeće, Francuska se kao zasebna zemlja prepoznaje tek od 9. stoljeća, kad se franačko kraljevstvo Karla Velikog podijelilo Verdunskim sporazumom iz 843. godine na tri dijela. Istočni dio je bio začetak države Njemačke, zapadni dio Francuske, dok je srednji dio pripao Italiji. Nasljednici Karla Velikog vladali su Francuskom do 987. godine, kad je vojvoda Hugo Capet okrunjen za kralja Francuske. Na prijestolju su se u sljedećih osamsto godina izmijenjivale tri dinastije: Capet, Valois i Bourbon. Kraljevstvo je ukinuto 1 792. godine, kad je Francuskom revolucijom (1 789. – 1 794.) uspostaviljena republika. U napoleonskim ratovima (1 803. – 1 815. godine) Francuska je osvojila veći dio Europe i postala carstvo, ali uskoro je vraćena unutar starih granica. U 19. stoljeću su se izmjenjivala razna državna uređenja, da bi se od Francusko – pruskog rata, 1 870. godine, ustalila republika. Francuska je tijekom 19. i 20. stoljeća izgubila brojne kolonije, bogatstvo i vodeći položaj među državama svijeta, a u Prvom i Drugom svjetskom ratu bila je na strani pobjednika. Francuska je jedna od osnivača Europske Unije, i po veličini teritorija njezina najveća članica. Jedna je od osnivača Ujedinjenih naroda i jedna od pet stalnih članica Vijeća sigurnosti, a uz to je jedna od 8 svjetskih priznatih nuklearnih sila, kao i jedna od članica NATO saveza. Danas se Francuska zalaže za još veće političko, vojno i sigurnosno ujedinjenje Europe.

Francuska je podijeljena na 27 administrativnih regia (region), koje se dalje dijele na 101 departman koje čini 341 okrug, a koji se pak sastoji od 4 051 kantona koje sačinjava 36 697 komuna. U jugoistočnoj Francuskoj, uz obale Sredozmenog mora, proteže se administrativna regija Provence-Aples-Cote d´Azur. Obuhvaća područje između ušća Rhone, južnih obronaka Alpa i Sredozemnog mora. Većim dijelom je pod utjecajem mediteranske klime s vrućim i suhim ljetima i s blagim zimama. Blagim?! Da, sve dok ne zapuhne čuveni mistral, hladan i suh vjetar koji se u snažnim naletima spušta s Alpa, dolinom Rhone do zapadne obale Provanse postižući ponekad brzinu od sto kilometara na sat. Regija Provence-Aples-Cote d´Azur, kao što samo ime govori, obuhvaća provinciju Provansu, nekadašnju papinski teritorij Avignon, Azurnu obalu te dio provincije Dauphine u Alpama. Od bitnijih gradova ove regije izdvajaju se Antibes, Arles, Avignon, Cannes, Grasse, Marseille, Nica i Toulon.

Avignon je staro sjedište poglavara rimokatoličke crkve, Papa. Područje u kojem se nalazi grad naseljeno je još u ranoj povijesti. Gradom su zavladali Rimljani, međutim danas nije ostalo puno dokaza iz tog vremena, osim dijelova foruma u ulici Moliere. Padao je u ruke Gotima, Ostrogotima, a potom i Francima. Nakon podjele carstva Karla Velikog, postao je dio Kraljevstva Arlesa, te su ga držali grofovi Provanse. Grad je od 13. stoljeća pod francuskom krunom. 1 309. godine, papa Klement V. odabrao je Avignon kao svoju rezidenciju, te je pripadao papinskoj stolici sve do 1 791. godine, kada je Revolucijom vraćen Francuskoj. Avignonsko papinstvo trajalo je sve do 1 378.godine, kada su pape umjesto u Rimu stolovale u Avignonu. Stara jezgra Avignona, povijesno je središte grada,a od 1995. je pod zaštitom UNESCO-a. Na popisu svjetske baštine, u sklopu stare jezgre, svrstana je Papinska palača, njezin episkopalni kompleks i Avignonski most. Inače, papinska palača povijesna je palača i jedan od najvećih i najvažnijih spomenika srednjovjekovne gotičke arhitekture u Europi, te je veoma dojmljiva građevina smještena na istoimenom trgu. Papa Klement V., koji je odabrao Avignon kao svoju rezidenciju, živio je kao gost u dominikanskom samostanu, a njegov nasljednik Papa Ivan XXII., započeo je graditi veličanstveni dvor na mjestu stare biskupske palače koja se nalazila na prirodnoj stijeni koja gleda u rijeku Rhonu. Njegovi nasljednici su sve do 1 364. godine nastavili nadograđivati kompleks koji se sastojao od dva dijela, Stara Palača i Nova Palača, i rasprostirao na 11 000 m2. Papinska palača ukupno ima 12 tornjeva, a njezin interijer bogato je ukrašen freskama, tapiserijama, slikama i raznim skulpturama. Odlaskom papi iz Avignona, palača je postupno propadala, a povremeno su je koristili Napoleonovi vojnici kao vojnu baraku i zatvor. 1 906. Palača je postala državni muzej i od tada je u stalnoj obnovi. Većina palače danas je otvorena za javnost – 22 sobe, uključujući privatne prostorije papa i mjesta povijesnih događaja. Simbol grada je Pont d’Avignon (Avinjonski most), poznat i kao Le Pont Saint – Benezet, a od nekadašnja 22 luka mosta, danas su ostala samo 4.

Stoljećima maleno ribarsko mjesto, sve do dolaska Napoleona 1 815.godine koji je bježao s Elbe i sklonio se na najstarijem dijelu naselja koji se nalazio na brdu, opasanom zidinama. Za razvoj Cannesa najzaslužnijim se smatra Henry Brougham, ugledni britanski političar s početka 19. stoljeća, koji se u ovom ribarskom mjestu zadržao s kćeri na putu prema Italiji. Oduševljen mjestom, počeo je dovoditi svoje bogate i poznate kolege, čime je pomogao profiliranju Cannesa kao luksuznog odredišta. Ono najvažnije u Cannesu je svakako filmski festival, koji je prvi puta održan 1 946.godine i od tada se održava svake godine u svibnju. Najprestižnija nagrada festivala je Zlatna palma, koja se dodjeljuje za najbolji film. Iako filmski festival u Cannesu traje svega nekoliko dana, to ne znači da Festivalska palača Palais des Festivals et des Congres i okolno područje nisu zanimljivi i izvan tog razdoblja. Osim noćnih klubova i casina koji se nalaze unutar zgrade , posjetitelji se mogu zabaviti šetajući po Šetalištu slavnih, gdje su mnoge zvijezde filmske umjetnosti ostavile svoje otiske dlanova, ali i drugi umjetnici, poput Ernesta Hemingwaya. Za Cannes možemo reći da nosi auru glamura, profinjenosti i ekskluzivnosti; od predivnih plaža do mnogobrojnih kasina koji su na ovom području prisutni još od 1 920. godine. Cannes je najpoznatiji po svojoj 2,5 km dugoj pješčanoj plaži, širokoj 20 m, tj. bulevaru (Boulevard de la Croisette). Na glasu je kao jedna od najljepših svjetskih promenada koju okružuju luksuzni hoteli, galerije, butici i ostale skupe glamurozne trgovine. Inače ovaj bulevard obilježavaju i visoke palme i cvjetni “kreveti“ koje tijekom godine održava 130 stalno zaposlenih vrtlara. Plaže su privatne, u vlasništvu hotela i namijenjene samo za njihove goste. Najluksuzniji hotel svakako je “Carlton hotel“ koji je nepromijenjen već 80 godina. Njegov najpoznatiji dio su dvije kupole, modelirane po uzoru na grudi La Belle Otero,poznate kurtizane tog vremena, a te kupole smatraju se simbolom Cannesa isto kao što se Big Ben smatra simbolom Londona. Postoji jedna zanimljiva priča vezana uz Vojvodu od Windsora i njegov boravak u Cannesu. Na jednom od svojih mnogobrojnih posjeta gradu, namjerno je uspavao stražare, a kada su se nakon nekog vremena probudili nastala je opća panika te su svi krenuli u potragu za princem. Obišli su sve njegove omiljene restorane, butike, plaže, hotele, ali ga nisu uspjeli pronaći. Nakon 4 sata potrage netko se dosjetio da bi mogli pretražiti i ne baš tako blještavi i otmjeni dio grada. Krenuli su u smjeru tržnice i Stare Luke, gdje su naišli na budućeg kralja Engleske kako sjedi na suncu i jede morske plodove u umaku od češnjaka. Zadovoljan i presretan što je na nekoliko sati osjetio slobodu i živio kao običan čovjek, budući kralj je rekao: „Cannes je kao predivna žena, šarmantan, a opet prepun tajni“.

Nica je predivan lučki grad, smješten nedaleko od talijanske granice, između Cannesa i Monaka. Osnovana je još u vrijeme starih Grka koji su joj nadjenuli ime po svojoj krilatoj boginji pobjede Nike (Nikaia), te je iz tog naziva izvedeno današnje ime grada. Sastoji se iz tri različita dijela po fizionomiji, a donekle i po funkcijama. To su: stari dio grada, Simez ili staro rimsko regionalno središte i novi dio grada. Stari dio grada karakterizira se relativno uskim, krivudavim ulicama i ostalim odlikama mediteranskih gradova (visokim kućama sagrađenim uglavnom od kamena sa karakterističnim drvenim kapcima na prozorima). Istočno od starog grada i luke, na poluotoku Kap – Fera, u gustim, vječno zelenim mediteranskim šumama, razvilo su luksuzno turističko naselje Villefranche sa više od 3 000 vila, koja se vremenom teritorijalno spojila sa Nicom. Još istočnije, a opet u zaljevu, razvilo se drugo turističko naselje Bollier. Novi dio grada se prostire pored obale, odnosno duž jednog širokog i ovalnog zaljeva žalovitom obalom. Njegovu najupadljiviju odliku predstavljaju široke avenije dekorirane zelenim palmama, raznovrsnim cvijećem i travnjacima. Uz plaže se proteže znamenita Promenade des Anglais, šest kilometara duga šetnica, mjesto na kojem se gleda i biva viđen! Promenada je izuzetno živahna, a poseban štih joj daju ulični zabavljači, biciklisti i trkači te ostali rekreativci. Zbog svog položaja, Nica je jedno od najtoplijih mjesta Azurne obale. Zime su blage i nema mraza, pa je zato ovaj grad u 19. stoljeću Englezima bio omiljeno mjesto za odmor, što danas dokazuju veliki hoteli i prekrasno uređeni vrtovi. Sa jedne strane, Nicu čine luksuzni hoteli, sjajne plaže u zaljevu Anđela i mondenski život, a s druge strane to je ugodni ambijent koji privlači posjetitelje iz cijeloga svijeta. Kad se posjetitelji zasite šetnje promenadom, imaju mogućnost da sjednu u neki od brojnih kafića i uživaju u prekrasnom pogledu, i u obilasku centra grada. Katedrala je dovršena 1912. po narudžbi ruskog cara Nikolaja II., po kojemu je i dobila ime. Izgleda doista spektakularno i ističe se među potpuno drukčijim građevinama u okolini. Unutrašnjost je također izuzetno bogata, uvelike zahvaljujući tome što su se ovdje čuvale i ostale brojne ikone iz vremena komunističke vladavine u Rusiji. Osim što je sjecište međunarodnog jet – seta, Nica je poznata i kao grad parfema, umjetnosti, filma, dobre hrane i vina. Centar grada krasi park kralja Alberta, a osim ovog parka grad je ukrašen sa još 300 prekrasnih parkova i fontani.

Na pola puta između Nice i Cannesa, na sam kraju zaljeva Anđela, smješten je glasoviti gradić Antibes. Jedno je od poznatijih ljetovališta Azurne obale, a sastoji se od tri cijeline: stari povijesni dio grada sa obiljem autentičnih restorana i hotela, Juan les Pins koji je središte noćnog života i Cap d’Antibes, rt sa šumovitom parkom u kojem se nalaze luksuzne vile i hoteli. Antibes je dugo bio jedini veći grad na putu između Marseillea i Italije, te je jedini grad zaštićen zidinama zahvaljujuči kojima je sačuvao građevine iz različitih povijesnih razdoblja. Tako da se u nekadašnjoj tvrđavi danas nalazi Muzej moderne umjetnosti, Muzej povijesti i arheologije, Muzej tradicionalnih zanata i lokalne kulture. Najljepše i najstarije građevine nalaze se u povijesnom dijelu grada, kojim dominiraju veoma uske ulice. Inače, u Antibesu se nalazi Muzej Pabla Picassa, u kojem je jedna od najboljih kolekcija njegovih djela. U blizini Antibesa postoji nekoliko malih primorskih mjesta, u koja se svakako treba zaputiti. Među najljepšima se ističu Vallauris i Mougins, a velika atrakcija je i lokalna dolina Sophia Antipolis, u kojoj su se smjestile neke od najpoznatijih kompanija. Biser Azurne obale svakako je gradić Menton, poznat i kao grad limuna. Ovo maleno bajkovito mjesto na obali Sredozemnog mora krasi blaga klima, zajvaljujući kojoj jako dobro uspijevaju agrumi. Svake godine u veljači, u Mentonu se održava festival limuna, dok se od agruma rade skulpture za čiju se izradi potroši i do 100 tona voća. Baš u ovom gradu mogu se osjetiti mirisi Provanse, njezinih beskarajnih polja lavande, maslinika, vinograda, plantaža naranči i mandarina, mirisi ružmarina, majčine dušice i jasmina. Postoji nešto magično na Azurnoj obali, nanizana malena ribarska mjesta sa živahnim ulicama, beskrajno uređene zelene površine, nešto što mami svakog da bude dio te čarolije. Saint Tropez jedno je jednostavnih morskih naselja smješten na Francuskoj rivijeri, obložen mekim tonovima fasada i sa antičkom lukom u kojoj se među malenim ribarskim brodicama tiskaju velike luksuzne jahte. Saint Tropez je oduvijek nagovještavao o svojoj posebnosti. Još je u 9. stoljeću bio omiljeno odredište pisaca i slikara, za zahvaljujući glumici Brigitte Bardot dobio je titulu nezaobilaznog odredišta svjetskog jet – seta. Najpoznatiji kafići i restorani, dio su tipične slike starog grada, dok se prodavaonice suvenira nalaze razbacane unutar malih uskih ulica. Grad je kontrasta, u kojem svatko može pronaći za sebe. Počevši od gostiju koji će izdvojiti za bocu skupocjenog pića 1 000 Eura, pa sve do onih koji će uživati na trgu Place des Lices na kojoj se mogu naći jeftini suveniri i druge sitnice koje ispunjavaju čovjeka. Saint Tropez danas predstavlja simbol za hedonizam, i sve ono što novac može priuštiti: VIP plaže, luksuzne restorane na obali, uz bazene, luksuzne prodavaonice i slično. Najljepše se plaže ipak prostiru izvan samog mjesta, i to u Baie de Pampelonne, La Boubillabaisse, Plage de la Briande (za one koji žele privatnost), Plage de Pampelonne (plaža prepuna kafića i zabava na plaži), dok je jedna od najpoznatijih Plage de Granniers. Prvi susret sa gradom ostavlja dojam da ste u nekom mirnom ribarskom mjestu, obgrljenom uskim starim ulicama koje se strmo pružaju prema luci, a tek nakon nekoliko trenutaka ostavlja dojam omiljenog odmarališta svjetskog jet – seta. No, Saint Tropez nisu samo plaže, jahte i pripadnici jet – seta, ovdje se može uživati i u kulturnoj ponudi, počevši od muzeja (Musee de la Citadele, Musee galerie Victorie de la Messardiere), spomenika pa sve do festivala. Nezaobilazna građevina je crkva Notre Dame de la Assomption iz 18. stoljeća, sa svojim upečatljivim zvonikom u tornju. Na Trgu Garezzio nalazi se najstarija zgrada u mjestu, La Tour Guillame, nekadašnje vlasništvo obitelji Suffren, posljednjih lordova Sanit Tropeza. Aix – en – Provence, glavni je provansalski grad, izuzetno uređen i sa brpjnim povijesnim znamenitostima. Grad je čuven po fontanama, jer leži na izvorima od kojih su mnogi termalni, a najveća fontana je La Rotonde smještena u glavnoj gradskoj aveniji Cours Mirabeau. Stari grad La vieille ville nalazi se na mjestu nekadašnjeg rimskog naselja osnovanog u 2. stoljeću na mjestu nekadašnjeg rimskog foruma gdje se nalazio hram Apolona, danas se nalazi Cathedrale Saint – Sauveur. Cijeli stari grad odiše povješću, a neke su ulice zadržale srednjeovjekovna imena. Dio grada Quartier Mazarin, poznat je kao Novi grad, planski je izgrađen u 17. stoljeću kao rezidencijalna četvrt za plemstvo, a u ovom su kvartu najzanimljivije grandiozne privatne plemićke kuće. Toulon je manje turistički orijentiran, budući da je lučki grad i da ima vojnu bazu, no posjetiteljima je jako zanimljiv zbog ponude koja se može naći. Najzanimljiviji dio grada je Stari grad, pješačka zona u blizini luke, sa uskim ulicama, malenim trgovinama i brojnim fontanama, ali i sa zanimljivom katedralom te čuvenom Provansalskom pjacom.

Najstariji, i nakon Pariza drugi grad po veličini u Francuskoj je Marseille. Najvažnija je luka u državi, ali je izuzetno bučan i prljav grad. Veliki broj stanovnika živi na rubu siromaštva, no grad je istovremeno i vitalan i multikulturalan i jedno je od glavnih sjecišta imigranata iz Sjeverne Afrike. Pošto je grad jedna od glavnih luka na kružnim putovanjima, milijuni turista se slijevaju godišnje u grad. Grad je kombinacija bogatog nasljeđa i jako dinamičnih kulturnih aktivnosti, te je smješten u zaljevu prelijepih uvala, stoga i ne čudi da je Europski grad kulture za 2013. godinu. Sve veći broj putnika posjećuje grad i njegov arhipelag, a kao najpoznatiji otočić se ističe Chateau d’If, na kojem se nalazi tvrđava u kojoj je, prema romanu Aleksandra Dime, zatvorenik bio grof Monte Christo. Glavna gradska ulica je Canebiere, a proteže se u dužini od 1 km od Stare luke do kvarta Reformes. Brdo iznad grada, na kojem se nalazi crkva Notre Dame de la Garde, pruža najbolji pogled na grad, te se mogu vidjeti ostaci Stare luke Le Vieux Port, marsejska opera, katedrala i crkva Sanit Victor de Marseille. Inače, stanovnici grada smatraju da je Notre Dame de la Garde njihova zaštitnica, te ju nazivaju la bonne mere ili dobra majka, a bazilika je simbol grada. Stara luka ili Le Vieux Port je jedan od najpopularnijih turističkih dijelova grada, sa prekrasnom rivom na kojoj se nalazi veliki broj ribljih restorana. Stara luka je zaštićena sa dvije utvrde, Fort St Nicolas i Fort St John, a luka je bila kroištena još u doba antike. Također, u luci se može vidjeti svjetionik Phare de Sainte Marie iz 19. stoljeća. Grad se može pohvaliti sa ukupno 25 muzeja, 10 koncertnih dvorana, operom, baletnim ansablom, filmskim studijem te se svrstava u velika umjetnička središta Europe. Gradski muzeji pokrivaju široki raspon tema, počevši od Muzeja povijesti Marseillea u kojem se mogu upoznati različite povijesne epohe i gradski razvoj kroz njih, potom Muzej likovnih umjetnosti koji se nalazi u sklopu palače Palais Longchamp, kao i Prirodoslovni muzej.

Monaco je država, zapravo kneževina, koju sačinjava 5 općina, među kojima se ističu Monaco Ville – stari grad s Prinčevom palačom i Katedralom, te Monte Carlo koji je poznat po luksuzu. Priča o Monacu neraskidivo je vezana uz obitelj Grimaldi, koja ovom kneževinom uz manje prekide vlada već preko 700 godina! Prošlost Monaka, pa tako i ove obitelji, izuzetno je burna i priča je za sebe. No, osvrnut ćemo se barem na bližu prošlost. Nakon 2. svjetskog rata, 1949. godine, tron je preuzeo princ Rainier III., utemeljitelj Monaca i Monte Carla kakve ih danas znamo. Kneževinu je učinio poslovnim, kulturnim, sportskim, ali i turističkim središtem. Zvali su ga i Princ graditelj, i svakako ne bez razloga. Neki od njegovih projekata su melioracija tla, čime je površina Monaka povećana 20 posto, unapređenje luke, što je omogućilo pristajanje velikih brodova, ali i izgradnja čitave nove četvrti, koja je poslužila kao dom poduzećima visoke tehnologije. Ipak, ono što je Princa Rainiera definitivno približilo masama je ženidba s Grace Kelly, hollywoodskom heroinom i jednom od najvećih glumica ikad. Vjenčanje je bilo glamurozno, s gostima poput Caryja Granta, Aristotela Onassisa, Ave Gardner i mnogih drugih osoba iz svijeta zabave i politike. Zanimljivo je da je nakon vjenčanja održano primanje za sve građane Monaka, na kojem su imali priliku upoznati se i rukovati s novom princezom. Grace je nesretno preminula 1 982. godine u prometnoj nesreći, a svijet su obišle slike shrvanog Rainiera. Ostavština Grace Kelly je bogata. Zapravo je ona najzaslužnija za izgradnju imidža Monaca kao luksuznog odredišta, igrališta za bogate i slavne, a taj imidž se do danas samo dodatno učvrstio. Ako se Monaco ne spominje u kontekstu glamura, onda će se vjerojatno pričati o sportu. Kneževina je domaćin jednom od najcjenjenijih teniskih turnira, koji je zanimljiv po tome da se zapravo održava na teritoriju Francuske. No, kneževina je svakako najčuvenija po utrci Formule 1 i možemo slobodno reći da Formula 1 ne bi bila to što je bez utrke uskim ulicama Monte Carlo. Ljubitelji najbržeg sporta znaju svaki zavoj, a zaista je poseban doživljaj vidjeti ih uživo, prošetati se uglovima kojima su jurili velikani poput Fangia, Senne, Prosta ili Schumachera. Monako je i dom jednom od najuspješnijih francuskih nogometnih klubova, na obližnjim brdima vozi se reli u sklopu svjetskog kupa, a posjeduje i golf klub. Još je jedna priča vezana uz sport i ovu državicu. Mnogi svjetski, pa tako i naši sportaši, imaju prijavljeno boravište u Monte Carlu. Razlog tome je, naravno, manji porez, ali je manje poznato da su tu taktiku za privlačenje doseljenika koristili vladari na istom području još u 13. stoljeću! Od znamenitosti koje se ističu Monte Carlu svakako treba spomenuti Monegašku katedralu, sagrađenu u 19. stoljeću na mjestu crkve sv. Nikole iz 13.stoljeća. U ovoj katedrali je pokopana princeza Grace, kao i prijašnji prinčevi kneževine. Nedaleko od katedrale nalazi se poznati Muzej oceanografije, kojeg je izgradio princ Albert I., veliki ljubitelj morskih dubina, a većina izložaka vezana je upravo uz njegove ekspedicije. Glavna atrakcija muzeja je veliki akvarij, koji se nalazi u podrumu i nudi pogled u preko 4 000 morskih organizama. Najveća znamenitost je svakako Prinčeva palača, jedna od rijetkih palača koja nikada nije mijenjala svoju funkciju tijekom stoljeća, već se i danas koristi kao dom obitelji Grimaldi. Ukoliko je zastava spuštena, to znači da trenutno obitelj nije prisutna u palači. Za građevine u Monte Carlu je posebno zaslužan arhitekt Charles Garnier koji je autor monegaške Opere, slavnog Casina na istoimenom trgu (Place du Casino) i luksuznog hotela Hotel de Paris. Place du Casino je inače žila kucavica Monte Carla, najživlje mjesto, sa visokom koncentracijom ultra skupih automobila, dok je mjesto na kojem se mogu vidjeti bezobrazno skupe jahte, svakako luka.

Glavni grad Francuske je Pariz, grad svjetlosti, ljubavi, umjetnosti, kulture, najposjećeniji grad na svijetu. San je svakog umjetnika, posebice slikara. To je grad u kojem svaka ulica ima barem jednu zgradu koja se nalazi u umjetničko – povijesnoj knjizi. Za Francuze, Pariz je centar svijeta, a stanovnike svih drugih zemalja je metropola koja se mora posjetiti barem jednom u životu. To je grad kojem se svi dive, kao što su mu se divili i prije 100 godina. Nastao je u 3. stoljeću prije Krista, kada je skupina keltskih ribara poznatih po imenu Parisijci naselila Ille de la Cite, maleni otok u kojem se i danas nalazi centar grada. U 1. stoljeću prije Krista grad osvajaju rimljani, nakon njih osvajaju ga germanska plemena, a sredinom 5. stoljeća Huni na čelu sa Atilom odlučuju zaposjesti grad. Djevojka imenom Genevive je tada obećala spasiti grad molitvom, i čudo se zaista dogodilo. Iz nepoznatih razloga Huni su krenili u drugom pravcu, a Genevive je proglašena sveticom, zaštitnicom grada. Već u 12. stoljeću, Pariz je bio poznati grad te se započelo s gradnjom crkve Notre Dame i dvorca Louvre na desnoj obali rijeke Seine, dok je na lijevoj obali nastalo školsko naselje Quartier Latin čime je Pariz postao važno europsko kulturno središte. Srednjovjekovni Pariz bio je centar umjetnosti i intelektualnog europskog života. Pod vlašću Karla V., Pariz je dobio novi pojas zidina kojima je bio opasan, a od razvoja grada u to doa najviše koristi je imao gradski stalež koji je više puta dizao ustanak protiv kraljevskog autoriteta. Grad koji je u vrijeme moderne monarhije doživjeo duboku transformaciju, jedno je vrijeme bio istisnut od Versaillesa, u kojem se Luj XIV. nastanio 1682. godine, a Pariz konačno postao prijestolnica nad prijestolnicama. U 18. stoljeću grad je postao jedno od prvih europskih kulturnih središta, a za današnji izgled grada najzaslužniji je arhitekt Baron Haussmann, čije je ideja da glavne gradske točke budu veliki trgovi koji će spajati široke ulice, a on je projektirao i Arenu i Vincennes park. No, kadjem 18. stoljeća, Pariz je bio mjesto izbijanja velike revolucije čije je najveće dostignuće ukidanje feudalnih odnosa u Francuskoj i u velikom broju ostalih zemalja, s padom Bastille. Za vrijeme revolucije sredinom 19. stoljeća, dokrajčena je ustavna monarhija Luja Filipa, koja je otvorila put prema stvaranju sasvim nove republike. Pariz je bio mjesto održavanja svjetskih izložbi 1 8787., 1 889., i 1 900. godine, čime se afirmirao kao jedna od velikih kulturnih prijestolnica. Povodom svjetske izložbe 1 889. godine, kao privremeni prikaz vještine arhitektonskog inženjeringa uzgrađen je Eiffelov toranj, te je najpoznatija znamenitost grada, a povodom svjetske izložbe 1 900. gdoine otvorena je prva linija pariškog metroa. Početkom 20. stoljeća, grad je postao mjestom okupljanja umjetnika iz cijelog svijeta, od ruskog skladatelja Stravinskog, španjolskih slikara Picassa i Dalija, do američkog pisca Hemingwaya. Nakon 2. svjetskog rata, grad je doživio veliki razvoj, proširila su se predgrađa, izgradila su se radnička naselja i poslovna četvrt La Defense.

Većina suvremenog Pariza posljedica je velikih gradskih preinaka sredinom 19. stoljeća. Grad je stoljećima bio poput labirinta sa uskim ulicama i poludrvenim kućama, ali zahvaljujući urbanizacijskom programu Barona Haussmanna, srušile su se stare četvrti i stvorio se prostor za široke avenije koje su obrubljene neoklasičnim kamenim zgradama. Također, prema njegovoj ideji, grad je podjeljen na 20 arondismana ili gradskih općina. Zanimljivo, ali isti kodeks izgradnje je i danas na snazi, te je nemoguće dobiti odobrenje za izgradnju visokih zgrada (visina zgrade mora biti u rangu sa širinom avenije). Pariz je smješten na obalama rijeke Seine i sadrži dva otoka, Ile Saint – Louis i Ile de la Cite, koji tvore najstariji dio grada. Kada razmišljamo o Parizu, nije upitno što će nam biti prva asocijacija – Eiffelov toranj. No, postoji mnogo toga što nam grad svijetlosti ima za ponuditi, kao što su Arc de Triomphe, Champs-Elysees, Notre Dame, dvorac Versailles, Panteon, crkva Sacre Coeur. Zatim tu se muzeji i galerije, prije svega čuveni muzej Louvre. Kao što je već spomenuto, Eiffelov toranj izgrađen je potrebe Svjetske izložbe 1 889. godine i služio je kao ulaz na izložbu, a ime je dobio po inženjeru Gustavu Eiffelu. Toranj je trebao služiti samo kao privremena struktura, i planiralo se njegovo rušenje jer nije bio popularan (Parižani su ga smatrali primjerom kiča i neukusa). Činjenica da može koristiti kao komunikacijski toranj ga je spasila od rušenja, a danas je prepoznatljivi simbol grada i najposjećenija svjetska atrakcija. Penjanje stepenicama ili vožnja liftom do vrha je nešto što svaki posjetitelj Pariza treba isprobati, ali treba biti spreman na dugački red na ulazu. Jedna od najpoznatijih svjetskih katedrala, zahvaljujući djelu Victora Hugoa “Zvonar crkve Notre Dame“, zasigurno je katedrala Notre Dame. Smještena je u starom dijelu grada, na otoku Ile de la Cite, na rijeci Seini. Prema legendi, tadašnji biskup je imao viziju o najljepšoj gradskoj katedrali te ju je nacrtao u blatu pokraj budućeg gradilišta; katedrala je izgrađena prije 900 godina i do danas je ostala među najljepšima na svijetu. Prilikom posjeti katedrali, svakako je preporučljivo pogledati prekrasnu unutrašnjost crkve i lijepe vitraje, ali i spustiti se u kriptu katedrale i vidjeti slike vezane uz povijest grada. Druga najpoznatija crkva u Parizu je bazilika Sacre Coeur, ili bazilika Srca Isusova, smještena na najvišoj točci u gradu – brdu Montmartea. Građena je početkom 20. stoljeća, i ima prepoznatljivu bijelo pročelje. Poznata pariška avenija, simbol gradske raskoši i luksuza je Champs Elydees, a na njoj se nalaze brojne ulične kavane, luksuzne trgovine, hoteli, restorani, kazališta i raskošne palače. Smještena je u blizini Elizejske palače koja je sjedište francuskog predsjednika, i dalje vodi prema Arc de Triomphe ili Slavoluku pobjede. Slavoluk je izgrađen je u čast francuske vojske 1 836. godine, te je među najpoznatijim znamenitostima grada smješten na trgu Place de l’Etoile. Gornji dio spomenika ukrašen je štitovima i imenima francuskih revolucionarnih ratova i Napoleonovih bitaka, dok su u unjtrašnjosti napisana imena 558 francuskih generala. U blizini se nalazi i Spomenik nepoznatom junaku, koji je posvećen poginulima u Prvom svjetskom ratu. Na desnoj obali rijeke Seina, nalazi se poznati Georges Pompidou centar, unutar kojeg se nalazi Nacionalni muzej moderne umjetnosti, izložbene galerije, knjižnica, kino, koncertna dvorana i institut moderne glazbe. Centar je izgledom veoma zanimljiv, sa svojim vanjskim cijevima, metalnim šipkama i liftovima, te je predstavnim suvrmene arhitekture. U blizini se nalazi palača Palais Royal, u kojoj je smješteno Državno ustavno vijeće. S druge strane ulice se nalazi Louvre, jedan od najvećih svjetskih muzeja kojeg godišnji posjeti i do 8 milijuna ljudis, a u njemu se pod budnim okom čuva jedna od najkontroverznijih slika današnjice, Mona Lisa. U muzej se ulazi iz jedne od staklenih piramida u dvorištu, a piramide su postale zaštitni znak muzeja čiji je postav toliko bogat da je veliki dio prebačen u susjedni Muzej d’Orsay. Izgrađen je krajem 12. stoljeća kao dvorac, a tijekom stoljeća je nadograđivan. Muzej je postao tijekom Francuske revolucije, a otvoren je 1 793. godine. Muzej Invalides je mjesto na kojem su pokopani brojni francuski vojskovođe, iključujući i Napoleona, dok su u Panteonu pokopane francuske istaknute ličnosti. Inače, Panteon je prvobitno bila crkva Sainte Genevive, najveća pariška crkva i najraniji spomenik neoklasicizma. Bivši zatvor Conciergerie je u doba francuske revolucije bio mjesto zatočeništva, a simbol revolucije su i dvije replike Kipa slobode na otoku Ile des Cygnes na rijeci Seini i u parku Luxembourg. Sjedište pariške opere je palača Garnier,izgrađena krajem 19. stoljeća, a nalazi se u Avenue de l’Opera koja je likacije najgušće koncentracije ureda i robnih kuća, na desnoj obali rijeke Seine. Istaknuto mjesto u pariškoj kulturi zauzima kazalište, a osim Opere Garnier još se trea spomenuti i suvremena Opera Bastille, s miješanim moderno – klasičnim programom. Quartier Latin je obrazovno središte pariza u kojem se nalazi najpoznatije institucije visokog obrazovanja, a nekada se pretezao između Place Maubert i kampusa Sorbonne, koje je nekoć bilo svjetski poznato sveučilište (s radom je prestalo 1 882. godine). jedna od najvećih pariških atrakcija je Moulin Rouge, smješten u četvrti Montmarte, a naziv je dobio po crvenom mlinu na krovu. Moulin Rouge se od početka koristio za plesove i plesne nastuoe, prije svega za Cancan te su ovdje nastupale najpoznatije pariške zvijezde svoga vremena. Pariz je poznat i po lijepo uređenim parkovima, a dva najstarija i najpoznatija su Tuileries pokraj muzeja Louvre i park Luxembourg na lijevoj obali Seine. Svega nekoliko kilometara od Pariza smjestio se Disneyland Paris, zabavni park koji svake godine broji preko 14 milijuna posjetitelja. Dvorac Versailles u istoimenom gradu u predgrađu Pariza bio je rezidencija francuskih kraljeva, a danas je jedno od najposjećenijih turističkih atrakcija. Predstavlja nacionalni muzej Francuske u koji je uklopljena galerija slika s bitkama Galerie des Bastilles i muzej povijesti Musee historique de Versailles. Dvorac je nastao kao lovačka rezidencija Luja XIII. Unutar zidina je živjelo preko 6 000 ljudi, a dvorac ukrašavaju brojne fontane i predivni parkovi. Važna dvorana u dvorcu je Galerija ogledala u kojoj je 1 919. godine potpisan Versailleski ugovor i okončan Prvi svjetski rat. Dvorac je bio kraljevska rezidencija sve do 1 789. godine.

Najduža rijeka u Francuskoj je Loire, koja sa svojih 1 020 km izvire u planini Cevennes, protječe središnjim masivom i Pariškom zavalom te se ulijeva u Atlantski ocean. Nekoć je bila veoma važna prometnica, a danas je plovna samo od ušća do Nantesa, kuda plove turistički brodovi omogućujući gostima pogled na ovaj bajkoviti kraj i svjetski poznate dvorce. Od 2000. godine ovo je područje pod zaštitom UNESCO-a, ubog izuzetne prirodne ljepote ali i povjesnih gradova i sela, te prekrasnih dvoraca ili Chateaux. Inače, na ovom se području nalazi preko 300 dvoraca. Kada su francuski kraljevi započeli trend izgradnje dvoraca u dolini rijeke, plemstvo je slijedilo njihov primjer, a povratkom kraljeva u Pariz bogati plemići su nastavili trend izgradnje dvoraca na ovom području. Nakon Francuske revolucije, veliki je broj dvoraca stradao, ali većina ih je obnovljena i danas su otvoreni kao hoteli ili kao muzeji. Najveći među njima je Chambord, renesansni dvorac francuskog kralja Franje I., sa ukupno 440 soba i parkom od 4 563 hektara. Glasovit je po veličanstvenim dimnjacima i tavanskim prozorima koji krase njegov krov, kojeg je najvjerojatnije sugerirao Leonardo da Vinci. Vrhunac arhitektonske ideje, koji se nalazi u samom krovu, je stepenište u obliku dvostruke spirale, gdje ljudi mogu ležerno prolaziti bez da se susretnu. Usred bajkovitog parka i prostrane šume, sa prilično hladnom i prljavo bijelom fasadom nalazi se dvorac Cheverny. U jednom dijelu parka se nalazi uzgajalište lovačkih pasa koji se hrane svakodnevno u 15 h, kada na vidjelo izlazi njihova disciplina. Najromantičniji dvorac se nalazi na pritoku Cher, Chenonceau. Nazivaju ga još i damski dvorac, s obzirom da su kroz povijest većinom žene odlučivale o njegovoj sudbini. Henry II poklonio je dvorac svojoj ljubavnici, po čijem je ukusu prilagođen izgled dvorca, a poslije njegove smrti Henryeva supruga Catherine Medici je preuzela dvorac i uredila galeriju i vrtove. U dvorcu se nalazi jedinstvena dvorana za bal. Dvorac Blois predstavlja kompleks nekoliko zgrada i nalazi se u jezgri istoimenog starog grada. Ovaj dvorac predstavlja mjesto u kojem je Ivana Orleanska primila blagoslov nadbuskupa Remsa prije nego je krenula u bitku za oslobođenje grada od Engleza. od ostalih dvoraca treba spomenuti Langeais, Amboise, Villandry, Usse, Valencay, Riveau, Loches i Langeais.

Francuska veliki broj posjetitelja mami u lijepo uređenim skijalištima sa velikim brojem staza i ski liftova, i zabavom koja je omogućena od 0 – 24. velike površine skijališta omogućuju svima da pronađu idealnu stazu za sebe. Zbog velikih visina Alpi, sezona traje gotovo cijelu godinu, mada je najidealnije vrijeme za skijanje u Francuskoj u ožujku, kada je i vrhunac sezone. Francuske Alpe poznate su u cijelom svijetu jer nude specifičnu kvalitetu snijega i posjeduju mnogo nacionalnih parkova i jezera, te najviše vrhove u Europi, koje predvodi Mr. Blanc. Kao što je već spomenuto, Francuska ima veliki broj vrhova iznad 3 000 metara n/v, no zanimljivo je da su svi iskorišteni za neki oblik turizma. Jedno od najekskluzivnijih francuskih skijališta, koje se nalazi među 10 najboljih svjetskih odmarališta za ljubitelje skijanja je Courchevel. Dio je skijaškog pojasa Trois Vallees, sa gotovo 600 kilometara staza za skijanje i 200 ski liftova, a podijeljen je na 5 dijelova, i posebno je zanimljivo zbog velikih mogućnosti za snowboarding i ekstremne sportove. Prema većini vodiča, skijaški centar Val D’Isere e također ubraja među najbolje svjetske destinacije za skijanje i snowboarding. Staze su ukupne dužine 300 km, što ovo područje čini najvećim ski centrom u Europi. Sam grad se smjestio na 1 850 metara n/m, dok su najviše staze na 3 455 metara n/m, što garantira dovoljne količine snijega tokom cijele godine.za razliku od mnogih drugih skijaških centara, Val D’Isere je pravi grad sa veoma živahnom atmosferom i sa svim potrebnim sadržajima, te se razlikuje od skijaških centara koji su izgrađeni samo za potrebe turizma. Tradicionalni i brdoviti grad na jednom dijelu Mont Blanca sa velikim brojem pogodnosti za skijaše je Chamonix. Dio je skijaškog područja Mont Blanca i posjeduje 490 individualnih staza. Osim skijanja, posjetitelji mogu uživati i u snowboardingu. Skijalište poznato po dvije odvojene sezone je Les Deux Alpes, zimi zbog freeride skijanja, a ljeti zbog skijanja na glečeru. Ovo skijalište je veoma popularno posebno kod maleđ populacije, predstavlja odličnu kombinaciju jeftinog a kvalitetnog smještaja, sa svakodnevnim zabavama i raznovrsnim izborom klubova i pubova. Od ostalih skijališta treba spomenuti Les Menuires, Megeve (izgrađeno kao konkurencija švicarskom St. Moritzu), Meribel, Morzione Avoiraz, Val Thorens i Tignes.

ZANIMLJIVOSTI:

• Rekord u casinu u Cannesu je 16 milijuna $ izgubljenih na ruletu u samo jednom potezu, a ponosni “vlasnik rekorda” je gulfski šeik.
• Henry Brougham, engleski političar zaslužan za početke turističkog razvoja u Cannesu, zanimljiv po tome što je održao najduljigovor u donjem domu Parlamenta (House of Commons), dug čak šest sati!
• U Marseilleu, u ulici Canebiere je 1 934. gdoine ubijen jugoslavenski kralj Aleksandar I. Karađorđević.
• Zajedno s Italijom, Francuska je najveći proizvođač vina.
• U svakom francuskom gradu postoji ulica Victora Huga.
• U državi se proizvodi preko 400 vrsta sireva.
• U svakoj francuskoj regiji postoji određen broj poljubaca prilikom susreta, a na Korzici on iznosi 5!
• Francuzi su dobili najveći broj Nobelovih nagrada za književnost.
• U Francuskoj se svakodnevno usavrše 2 kuhara.
• Gradić Grasse je poznat kao svjetski glavni grad parfema.
• Prva robna kuća u Francuskoj otvorena je 1 838. gdoine.
• Francuska je sastavila prvu univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima, još 1 789. godine.
• Poznate francuske inovacije su balon za letenje, padobran i podmornica.
• Nošenje bijele vjenčanice je francuska tradicija još od 1 499. godine.
• Protuzakonito je slikati policajca i policijska vozila.

PROČITAJ VIŠE:

[ess_grid alias=”europa”]