U južnom dijelu slavonske nizine, na prostoru između planine Psunj, Požeškog i Diljskog gorja sa sjevera i rijeke Save s juga, smjestila se Brodsko – posavska županija. Jedna je od najužih i najdužih hrvatskih županija, a administrativno je podijeljena na 2 grada i 26 općina. Može se podijeliti u tri reljefne cjeline: brdsku, ravničarsku i nizinsku. Brdsko područje se sastoji od blago uzdignutog gorja Psunja, nizinsko područje smješteno je uz obale Save dok najveći dio Županije zauzima ravničarski dio kojeg čini rubni pojas plodne slavonske ravnice. Zahvaljujući odličnom geoprometnom položaju, prirodnim resursima, kulturno povijesnoj baštini i drugim vrijednostima, područje županije idealno je za razvoj različitih oblika turizma. Županija je nastala na području koje je nekada pripadalo Vojnoj Krajini koja je štitila granice Austro – ugarske monarhije prema Turskom carstvu. U to vrijeme započelo je naseljavanje županije te se formirao niz novih naselja te je postupnom organizacijom ovo područje postalo značajnije u odnosu na susjedna područja. Bogatu povijest županije te njezine kulturne i gospodarske vrijednosti najbolje reflektiraju gradovi smješteni na njezinom području.

Gospodarsko i upravno sjedište županije je Slavonski Brod. Najveći je regionalni centar Slavonije i Baranje te administrativno, gospodarstko, kulturno i prometno središte cijele Slavonske Posavine. Grad ima veoma bogatu povijest o kojoj svjedoči brojni povijesni nalazi. Na sjeveroistočnom dijelu grada ”Ciglarske bare” pronađeni su ostaci kulture iz ranog kamenog doba koji svjedoče o postojanju jednog od najstarijih naselja u Hrvatskoj. Tako su pronađene zemunice, grob te oko 1 000 različitih vrijednih ostataka, od lončarskih predmeta do oružja. Nadalje, na području grada postojalo je rimsko naselje poznato pod nazivom Marsonija, a bilo je zabilježeno i na antičkim zemljovidima i rimskim itinerarima. Točna lokacija Marsonije nije poznata sve do danas, te je prema nekim povjesničarima pretvorena u naselje na poziciji najstarije urbane jezgre grada. Na žgarištima antičkih slojeva, tijekom burnog razdoblja seobe naroda, posvuda se rađao novi život. Početkom 7. stoljeća na ovo područje pristigli su Slaveni i Avari koji su donijeli nove oblike društvene organizacije, novi profil kulture i novi životni stil. Jedan dio Slavena naselio se na ruševinama starog rimskog grada i naselje su nazvali Stari Grad. Tek u 13. stoljeću, ime grada se po prvi puta spominje kao Vila Brod. U tom periodu naselje je bilo u posjedu plemića Berislavića Grabarskih sve do dolaska Turaka koji su srednjovjekovnom Slavonijom vladali od 1 536. do 1 691. godine. Po zauzeću Broda, Turci su iselili ili islamizirali kršćanstvo te su obnovili oštećenu tvrđavu u Starom Gradu. Dugo nakon oslobođenja od Osmanlija veće građevne zahvate je radila samo vojska, a nekoliko desteljeća nakon u građevinskim zahvatima su sudjelovali i franjevci koji su podizali nove, kamenom zidane građevine. Početkom 18. stoljeća grad je dobio školu, a 10 godina poslije i filozofski fakultet. Zbog straha od mogućih ratova, krajem 18. stoljeća vojska je zatražila rušenje cijelog grada i njegovo preseljenje na novu lokaciju, ali zbog velikih troškova od toga se odustalo. Od tada su se kuće i ostali objekti u Brodu mogli graditi samo od drveta, što je pridonijelo i velikom broju požara. Usprkos strogim zabranama, sedamdesetih godina 19. stoljeća dopuštena je izgradnja kuća od opeke i kamena, i nakon toga grad je konačno počeo mijenjati svoj izgled, a od drvene arhitekture Broda ostalo je jako malo. Krajem 19. stoljeća, Brod je izgubio svoju vojno – stratešku važnost i postao je prometno, upravno i gospodarsko središte. Politički i povijesni prostor grada oduvijek su bili mjesto povijesnog razdvajanja i spjanaja, prostor dodira i sukoba ljudi i njihovih svjetova. Najpoznatiji gradski spomenik i simbol grada zasigurno je gradska tvrđava, izgrađena između civilnog naselja i stare utvrde. Odluka o izgradnji utvrde donešena je 1 715. godine, a njezina je izgradnja potrajala gotovo 60 godina. Tvrđav pravilnog zvjezdolikog oblika bila je predviđenaza smještaj 4 000 vojnika i 150 topova. Prema jednoj provjeni izdržljivosti brodske tvrđave, u slučaju klasične opsade i potpuno ispunjenih kanala neprijatelju bi trebalo deset dana pripreme za napad i čak 46 dana za zauzimanje čitave tvrđave. Kao vojna utvda na granici, tvrđava Brod gotovo nikada nije bila u prilici dokazati i potvrditi svoju borbenu moć, dok na prohujalo vrijeme vojničkog života koji se u njoj odvijao podsjećaju brojni fortifikacijski objekti. osim tvrđave, svojom ljepotom i kulturnom vrijednosšću ističe se franjevački samostan građen krajem 17. stoljeća. Uz samostan se nalazi crkva sv. Trojstva, najveća slavonska crkva. Klaustar brodskog samostana je jedan od najreprezentativnijih klaustara samostanske arhitekture hrvatskog sjevera, ali ujedno i jedna od najmarkantinijih baroknih građevina na području Slavonije. Iz ovog samostana poteklo je visoko školstvo i kultura o čemu svjedoče knjižnica, arhiv i glazbeni arhiv. Glavni gradski trg Ivane Brlić Mažuranić pruža predivan pogled na rijeku Savu, te je površinom najveći trg u Hrvatskoj. Na samom trgu smjestila se obiteljska kuća obitelji Mažuranić, sagrađena a 885. godine, na mjestu prvotne obiteljske kuće koja je nestala u velikom požaru. U kući se nalazi bogata knjižnica iz 19. stoljeća, koja je svojevremeno bila jedna od najznačajnijih te arhiv s vrijednom prepiskom i izvornom građom koji je danas vrijedan dio nacionalne kulturne baštine. U gradu se nalaze brojne stare zgrade koje su podignute u stilu baroka, klasicizma i secesije, a koje gradskom centru daju posebnu čar i ljupkost. U blizini grada nale se i brojna izletišta gdje se ističu jezera Petnja i Ljeskove vode te ornitološki i prirodni rezervati.

Drugi grad u Brodsko – posavskoj županiji je Nova Gradiška, relativno mladi grad bogate prošlosti. Grad je osnovan 1 748. godine, odlukom carice Marije Terezije o učvršćenju granice Carstva, nakon progona Turaka preko rijeke Save. Grad je utemeljen kao zapovijedno mjesto Gradiške graničarske pukovnije, odnosno kao vojno naselje. Nova Gradiška je osnovana u vrijeme baroka, kada su se utemeljili brojni gradovi s ravnim paralelnim ulicama koje se sijeku pod pravim kutem te prostranim četverokutnim gradskim trgom. Prva izgrađena građevina u gradu je jednobrodna crkva sv. Terezije koju krasi jedinstveni barokni toranj u obliku piramide. izgradnju je 1 756. godine započeo potpukovnik grada Phillip Beck, a po završetku gradnje 1 756. godine osnovana je rimokatolička župa. Ovaj jedinstveni gradski spomenik zauzima središnje mjesto u staroj gradskoj jezgri, ali i na gradskom grbu. Nakon ukidanja Vojne krajine 1 871. godine, Nova Gradiška je postala kotarsko naselje i uslijedio je intezivan društveni, gospodarski i kulturni razvoj koji je u potpunosti izmjenio karakter nekadašnjeg vojnog središta. Uz već spomenutu crkve sv. Terezije, svakako treba spomenuti župnu crkvu Bezgrešnog začećea Blažene Djevice Marije iz 19. stoljeća, u kojoj se mogu razgledati djela znamenitog hrvatskog slikara Celestina Medovića. Spomenuta crkva zajedno sa starim krajiškim izdanjem glavne straže sa arkadama (danas poznato pod nazivom ”stari sud”) te secesijska zgrada Gimnazije danas čine dominantne povijesne točke Nove Gradiške. Osim lijepom urbanom jezgorm, grad se može pohvaliti i predivnom prirodom u kojoj se nalaze čak dva rezervata šumske vegetacije na Psunju; Muški bunar sa brdskim šumama bukve i hrasta kitnjaka, te Prašnik prepoznatljiv po šumi hrasta lužnjaka. U blizini Nove Gradiške nalaze se dva manja mjesta, Cernik i Strmac. Cernik je u vrijeme turskih osvajanja predstavljao sjedište sandžaka na čija burna vremena dana spodsjeća česma koja se može vidjeti pred nekadašnjih kaštelom, danas dvorcem. U Cerniku se nalazi i barokna crkva sv. Petra sa baroknim franjevačkim samostanom. Strmac je izletište udaljeno svega 12 kilometara od Nove Gradiške, u kojem se spajaju potoci Begovača i Šumetlica i omiljeno su odredište u ljetnim mjesecima.

Od ostalih mjesta u županiji, svakako je značajno spomenuti Vrpolje, koje je postalo poznato zahvaljujući svom najpoznatijem i najznamenitijem stanovniku, Ivanu Meštroviću. U čast ovoga velikana kiparske umjetnosti, podignuta je Spomen galerija u kojoj je salno postavljena izložba njegovih 40 – ak radova. Uz samu zgradu galerije smjestila se župna crkva Rođenja sv. Ivana Krstitelja, u kojoj je Meštrović kršten. U blizini Slavonskog Broda smjestilo se Rastušje, maleno selo u kojem je rođen poznati hrvatski pjesnik Dragutin Tadijanović. Njegova rodna kuća važan je spomenik tradicijske gradnje, a postojanje kuće je zabilježeno još davne 1 778. godine. Osim kulturnim spomenicima, županija se može pohvaliti i prekrasnim izletištima i eko selima, koji predstavljaju idealan odmor daleko od gradske vreve.