Područje krajnjeg juga Republike Hrvatske pripada najpoznatijoj županiji, Dubrovačko – neretvanskoj. Prostor Županije čine dvije osnovne funkcionalne cjeline: relativno usko obalno područje s nizom otoka, od kojih su najznačajniji Korčula, Mljet, Lastovo i grupa Elafitskih otoka, te prostor donje Neretve s priobalnim dijelom. Administrativno se dijeli na 5 gradova i 17 općina, a sjedište županije je grad Dubrovnik. Zahvaljujući razvedenoj obali, blagoj mediteranskoj klimi i povoljnom zemljopisnom položaju ovo područje su dosta rano počele naseljavati prve ljudske zajednice. Tijekom burne prošlosti, na ovom području se dodirivalo i sukobljavalo mnoštvo naroda i pomorskih sila, a sve to je utjecalo na povijesni razvoj županije i rezultiralo bogatom povijesnom ostavištinom. Unatoč brojnim silama koje su vladale ovim područjem, grad Dubrovnik je uspio političkom umjesnošću izboriti potpuni oblik samouprave te je stoljećima djelovao kao samostalna država, Dubrovačka Republika. Upravo zbog zanimljive i bogate povijesti te prlijepe prirode, ova županija je danas jedna od turistički najposječenijih hrvatskih županija, a turizam uz razvijeno pomorstvo, vinogradarstvo, maslinarstvo i brodogradnju predstavlja najznačajniju privrednu granu. Centar županije, grad – muzej Dubrovnik privlači brojne posjetitelje iz svih krajeva svijeta, a za njim svojom ljepotom ne zaostaju i manja mjesta poput Korčule, Stona i Cavtata. Fond kulturnih dobara županije čini veliki broj vrijednih kulturnih dobara, od kojih su brojni zaštićeni. Područje cijele županije ekološki je veoma vrijedno i velika se pažnja posvećuje očuvanju prirode i njezinoj čistoći, a prema tvrdnjama poznatog istraživača Jean – Jacquesa Cousteaua iz 1 978. godine, grad Dubrovnik i njegova okolica imaju najčišće more na Mediteranu.

Biser Hrvatske, daleko poznat u cijelom svijetu i omiljeno odredište brojih posjetitelja je grad Dubrovnik. Povijest je prisutna u svakom dijelu grada koji je muzej na otvorenom. Okružen je jedinstvenim srednjovjekovnim zidinama dugim 1 940 metara koje su očuvane u svom izvornom obliku i slove kao najveća atrakcija grada. Dubrovnik od 1 979. godine uživa zaštitu svjetske organizacije UNSECO. Grad se svijetu predstavlja kao kulturna destinacija, tako da osim bogate spomeničke baštine posjetiteljima nudi i veliki broj izvrsnih festivala, gdje se posebno ističu Dubrovačke ljetne igre. Zahvaljujući bogatoj povijesti i brojnim sačuvanim spomenicima, blagoj klimi i dugoj turisitčkoj tradiciji, grad je prepoznat po visokoj kvaliteti svog proizvoda. Uspješan razvoj grada ponajprije je uvjetovaj povoljnim zemljopisnim položajem i prirodnom zaštitom od otoka. Arheološka istraživanja su utvrdla da je na mjestu današnjeg grada postojalo naselje još u 6. stoljeću. Bježeći pred provalom Slavena i Avara, izbjeglice iz rimskog grada Epidauruma su u 7. stoljeću, na pustoj hridi osnovali naselje Laus. Na drugoj obali morskog rukavca, u podnožju brda nazvanog Srđ, prostirale su se bogate i guste borove šume. Kako su Slaveni hrast nazivali dub, a hrastovu šumu dubrava, nastao je slavenski naziv Dubrovnik. Već u 10. i 11. stoljeću stvarala su se prva obilježja buduće Republike, čije je zlatno doba uslijedilo nakon Zadarskog mira 1 358. godine, čime se Dubrovnik oslobodio mletačkog utjecaja. Tijekom 14. i 15. stoljeća, Dubrovnik je uz Veneciju bio najznačajnije pomorsko – trgovačko središte na Jadranu, a u 15. stoljeću je potpuno izgrađen državnopravni položaj Dubrovačke Republike što je značilo samostalno biranje kneza i vijećnika, kovanje novca, državna zastava s likom sv. Vlaha i samostalno zakonodavstvo. Dubrovačka mornarica je bila treća na svijetu sa svojih 300 velikih brodova. U gradu se izgrađuju javni objekti, vodovod i kanalizacija, škole i bogate knjižnice. Dubrovačka Republika je proživljavala svoje uspone i padove sve do početka 19. stoljeća, kada je Napoleon ukinuo malu državu. No, brojni pisani dokumenti kao i brojni objekti su ostali u spomen na slavne dane Republike, a posebice monumentalni gradski bedemi koji su stoljećima branili slobodu i nezavisnost Republike. Bečkim kongresom 1 815. godine grad je pripojen Dalmaciji s kojom od tada dijeli istu sudbinu. Grad je u 15. stoljeću posato žarište kulturnog života i kolijevka je hrvatske književnosti, a među poznatim književncima posebno se ističu Marin Držić, Ivan Gundulić, Ivo Vojnović. Dubrovačke gradske zidine jedno su od najmonumentalnijih fortifikacijskih objekata u Europi. Gradnja prvih utvrda započela je u 8. stoljeću, ali najintezivnija izgradnja bila je od sredine 15. do kraja 16. stoljeća, a čak ih ni veliki potres koji se dogodio 1 667. godine nije oštetio. Zidine opasuju grad u obliku nepravilnog višekutnika, s kulom Minčetom na najvišem sjeverozapadnom kopnenom dijelu grada i tvrđavom sv. Ivana s morske strane. Iako su odvojene od zidina, jake tvrđave poput Lovrijenca na Pilama i Revelina na Pločama, spadaju u gradski obrambeni sustav. Američki TripAdvisor ih je uvrstio među deset spomenika koje treba posjetiti prije smrti. Ulaz u duborvački Stari grad moguć je kroz dvoja glavna gradska vrata, Vrata od Pila i Vrata od Ploča. Vrata od Pila se nalaze na mjestu nekadašnje tvrđave od Pila, a danas su vidljivi ostaci te tvrđave između vanjskih i unutarnjih vrata. Glavna gradska ulica Placa ili Stradun gradska je žila kucavica. Današnji izgled je dobila nakon katastrofalnog potresa kada je uništen veliki broj bogatih gotičkih i renesansnih građevina. Danas je sjecište svih zbivanja u gradu. Na samom početku Straduna, nalazi se velika Onofrijeva česma (fontana) poligonalnog oblika sa 16 isklesanih maskerona koji služe za izljev vode. Projektirao ju je Onofrio della Cava iz Napulja, zajedno s malom fontanom koja se nalazi na drugom kraju ulice, kao simbol izgradnje gradskog vodovoda. Kupola fontane je oštećena u potresu i nikada nije vraćena u prvobitno stanje. Malom Onofrijevom česmom dominiraju reljefi golih dječaka te likovi dupina sa školjkama, maskeroni i klečeći dječaci za skupljanje i izljev vode. Jedan od najznačajnijih gradskih spomenika je Knežev dvor, koji je predstavljao upravno – administrativno središte Dubrovačke Republike. Nekoć je na mjestu dvora postojala utvrda, koja se u 14. stoljeću postupno počela pretvarati u palaču, po uzoru na palače u Veneciji. Tijekom 15. stoljeća dvor je dva puta oštećen u eksploziji baruta, a nakon druge eksplozije na obnovi su radili Juraj Dalmatinac i Michellozo iz Firenze. U dvoru je stanovao knez za vrijeme jednomjesečnog mandata, a palača je imala dvoranu za Malo vijeće, Vijeće umoljenih, stan za kneza, sudnicu, ured, bilježništvo, zatvor, skladište i oružanu. Iz Kneževog se dvora ulazilo u Palaču Velikog vijeća, a u atriju dvora je spomenik bogatom pomorskog kapetanu i dobrotvoru Mihu Pracatu, što predstavlja jedini javni spomenik koeg je Republika podigla zaslužnom građaninu. Danas se u Kneževu dvoru nalazi kulturno – povijesni odjel Dubrovačkog muzeja, a među ostalim u njemu se može vidjeti zbirka oružja te predmeti ljekarne ”Domus Christi” iz 15. stoljeća. Istočni gradski ulaz, Vrata od Ploča vodi putem između južne strane Dominikanskog samostana i gradskog zida do Straduna. Iznad ulaza na Stradun nalazi se stara zvonara Luža iz 15. stoljeća uz koju se uzdiže gradski zvonik sa satom, građen 1 444. godine. Veliko zvono je izrađeno 1 506. godine, a u to vrijeme su u bronci izrađeni glasoviti ”zelenci” koji svojim batovima otkucavaju sate na zvonu. Originalni zelenci su zamjenjeni nakon potresa, a danas se mogu vidjeti u atriju palače Sponza. Pokraj zvonika nalazi se Zgrada glavne straže, sa očuvanim baroknim ulaznim pročeljem iz 18. stoljeća. Najizrazitiji primjer gotičko – renesansnog stila dubrovačke arhitekture predstavlja zgrada bivše carinarnice Divona, danas znana kao Palača Sponza. Osim što je bila carinarnica i trgovačko gradsko središte, u njoj su se još nalazile kovnica novca i oružana Palača je građena je u 16. stoljeću, a danas se u njoj nalazi Povijesni arhiv, jedan od najbogatijih u Europi. Simbol državnosti na čijem se jarbolu vijorila državna zastava Dubrovačke Republike je Orlandov stup, koji s tipičnim gotičkim osmijehom na licu kojeg uokviruju uvojci spada među najljepše Rolande Europe. Izgrađen je u 15. stoljeću, te je najstarija sačuvana javna skulptura u gradu. U gradu se mogu vidjeti brojni sakralni objekti, no najljepši među njima je svakako crkva sv. Vlaha. Nastala je na mjestu bizantske i romaničke crkve koju je uništio veliki požar, a današnja barokna građevina je dovršena 1 715. godine. Požar je uništio cijelu crkvu, a ostala je sačuvana samo sakristija, dok je od umjetničkog i liturgijskog inventara ostala sačuvana samo srebrna skulptura blaženog Vlaha. Ova velebna skulptura sveca, danas krasi glavni oltar crkve. Crkvu krasi bogato ukrašeno pročelje s portalom, ispred kojeg se nalaze široke stepenice. Unutrašnjost katedrale je jedinstvena i raskošna. Glavni oltar je izgađen od mramora i djelo je venecijanskog arhitekta Marina Groppelija, kao i kip sv. Perra nad vratima sakristije te kip Ivana Krstitelja nad ulaznim vratima. Do danas se u crkvi sačuvalo pravo bogatstvo umjetničkih predmeta. Crkva ima i dva bočna oltara, sv. Kriha i sv. Lucije kojim dominira slika Gospe s djetetom. Najljepši ukras crkve je predivni drveni balatur nad drvenim oltarom na kojem se nalaze i vrijedne orgulje, a na bočnim djelovima crkve su izložene slike, raspela i ukrasni crkveni predmeti. Sveti Vlaho je zaštitnik grada, a festa proslave sveca je zaštićena kao nematerijalna baština UNESCO – a. od ostalih sakralnih objekata ističe se Dubrovačka katedrala Uznesenja Marijina, koja je prekrasan primjer bogate dubrovačke povijesti. Građena je na mjestu stare, romaničke katedrale za čiju je izgradnju velikim dijelom zaslužan Richard Lavljeg Srca. Pravi dragulj kulturnog nasljeđa Republike je franjevački samostan. Pojedini dijelovi samostana su stradavali tijekom vremena, a južni dio je ostao sačuvan – gotički portal s dirljivom Pietom, koja je dijelo dubrovačkih klesara iz 15. stoljeća. U sklopu samostana nalazi se najbogatija gradska knjižnica, u kojoj se čuva preko 20 000 svezaka i 1 200 rukopisa, a u knjižnici se čuva i jedini sačuvani primjerak prvog izdanja ”Judite” Marka Marulića te rani prijepis ”Osmana”, dubrovačkog pjesnika Ivana Gundulića. Od ostalih gradskih crkvi izdvajaju se crkva sv. Roka, crkva Domino, crkva sv. Margerite, crkva sv. Spasa, crkva Gospe od Karmena i crkva sv. Nikole. Dubrovnik se može pohvaliti i prekrasnim plažama, od kojih je najpoznatija plaža Banje i ujedno najpopularnija među stranim posjetiteljima. U večernjim satima, cijeli se Stari grad pretvara u jednu veliku šetnicu, a uske gradske uličice odišu smijehom ljudi i glazbom iz obližnjih kafića i restorana. Dubrovnik je poznat kao destinacija kruzera, a gradska luka Gruž je u ljetnim mjesecima prepuna velikih luksuznih brodova, kojima je grad jedna od glavnih aktrakcija. Iznad grada nalazi se brdo Srđ, s kojeg se pruža fantastičan pogled na cijeli grad i okolicu. Od Ploča do vrha Srđa vozi žičara, što pruža neponovljivo iskustvo za svakoga i prekrasan pogled. Na vrhu brda nalazi se tvrđava Imperijal, s čijom je izgradnjom započeo Napoleon, a dovršila ju je Austro – Ugarska. Ispred Starog grada Dubrovnika, nalazi se posebni rezervat šumske vegetacije koji je pod zaštitom UNESCO – a, otočić Lokrum. Omiljeno je izletište i kupalište, ali i tajanstveno mjesto uz kojeg su vezane brojne prče i legende. Sama povijest otoka počinje od 11. stoljeća kada su benediktinci dobili otok na korištenje i na njemu sagradili veličanstveni samostan. Od predromaničke crkve sačuvana su samo dva fragmenta, dok je od kasnije izgrađene crkve sv. Marije sačuvan zid i tri polukružne apside. Danas se može se posjetiti renesansni klaustar samostana s kasnogotičkim detaljima. Prema legendi, upravo je na Lokrumu spas od brodoloma pronašao Richard Lavljeg Srca, vraćajući se s križarskog pohoda iz Palestine. dao je zavjet da će, ukoliko se spasi, na tom mjestu podići crkvu, no na zamolbu građana Dubrovnika, financirao je izgradnju katedrale. Na Lokrumu je boravio Maksimilijan Habsburški, koji je na ruševinama samostana izgradio ljetnikovac i dao sagraditi prekrasan vrt, staze i šetnice. Tradicija uređenja vrtova i introdukcije egzotčnog bila je nastavljena osnivanjem Botaničkog vrta 1 959. godine. na otoku se nalazi jezero, poznato kao Mrtvo more, koje je povezano s otvorenim morem. Na najvišoj uzvisini otoka, nalazi se tvrđava u obliku zvijezde Fort Royal koju su sagradili Francuzi poečtkom 19. stoljeća, a koja pruža najbolji pogled na Dubrovnik i okolicu.

U neposrednoj blizini Dubrovnika, u ozračju ugodne klime i bujne mediteranske vegetacije u kombinaciji s prekrasnim čistim plažama i kulturnom baštinom, Cavtat se razvio u kulturno i turističko središte Konavala. Očuvana priroda, vrijedna ruralna arhitektura, brojni spomenici tisućljetne povijesti, tradicije očuvane kroz folklor i jedinstveno konavosku nošnju čini Konavle jedinstvenim i prepoznatljivim. Dubrovačka Republika je kupnjom Konavala u 15. stoljeću zaokružila svoj teritorij, međutim povijest ovog područja seže dugo u povijest, gdje povijesni tragove svjedoče o životu na ovim prostorima još od pretpovijesti. Cavtat je najveća i jedina urbana jezgra u Konavlima. Smjestio se na poluotoku Rat, koji zajedno s poluotokom Sustjepan zatvara dobro štićenu i pristupačnu uvalu. Antički Epidaurus je bio značajna rimska kolonija koja je propala prodorom Slavena i Avara, a stanovništvo se naselulu u obližnju naseobinu Laus Rave Ragusu, iz koje je nastao Dubrovnik. Povezanost Dubrovnika i Cavtata je u prošlosti bila veoma značajna. Naime, u povijesnim izvorima se Cavtat spominje kao Ragusa Vecchia, a u vrijeme Dubrovačke republike je bio drugo važno lučko, upravno i trgovačko mjesto. Značajan spomenik renesansne arhitekture iz vrmenea Dubrovačke Republike je Knežev dvor, u kojem se danas nalazi biblioteka i arhiv Baltazara Bogišića, doktora filozofije i prava. U Dvoru se ujedno nalazi i Muzej Cavtata, dok se ispred njega može vidjeti zbirka arheoloških iskopina iz grčkog i rimskog razdoblja. Pored Kneževa Dvora nalazi se župna crkva sv. Nikole iz 15. stoljeća, sa prekrasnim baroknim interijeom i djelima poznatih umjetnika. Na mjestu nekadašnje kapelice sv. Roka, početkom 20. stoljeća podignut je mauzolej poznate cavtatske obitelji Račić. Mauzolej je građen od bijelog bračkog kamena u obliku kupole, i u čitaov građevini se ne može vidjeti niti jedan komad drva. Cijeli mauzolej je pun simbolike koja predstavlja tri osnovne etape ljudske sudbine: rađanje, život i smrt. Izuzetno važna utvrda iz doba Dubrovačke Republike je tvrđava Sokol, smještena u brdskom prijevoju prema zaleđu. Građena je na lokaciji Ilirske i Rimske fortifikacije, o čemu svjedoče ostaci rimske cigle u zidinama tvrđave. Tvrđava pruža jedinstveni pogled na čitave Konavle.

Maleno primorsko mjesto, udaljeno svega dvadesetak kilometara od Dubrovnika je Trsteno. Smjestilo se u podnožju kamenih masiva Velikog i Malog Stola, i blago se spušta dalje prema moru. Od početka 15. stoljeća se nalazi pod sustavom Dubrovačke Republike, i od tada su sve funkcije grada usko vezane uz Dubrovnik. Tako su bogati Dubrovčani ovdje gradili svoje ljetnikovce, a najljepši od njih se može vidjeti u Arboretumu, jedinstvenom na hrvatskoj obali koji objedinjuje kulturnu i prirodnu baštinu. Arboretum je poznat po povijesnim perivojima i zbirci sredozemnih i egzotičnih vrsta biljaka, a osnovan je 1 948. godine na prosotru povijesnog ladanjskog posjeda dubrovačke plemićke obitelji Gučetić – Gozze iz 1 494. godine. ovaj vrt s ljetnikovcem, akvaduktom, mlinicom, baroknom fontanom s Neptunom i nimfama te vidikovcem prema moru i otocima je najljepši primjer vrtne arhitekture dubrovačkih ljetnikovaca. Objedinjuje nekoliko različitih cijelina, a poznat je po povijesnim perivojima i zbirci sredozemnih i egzotičnih vrsta biljaka. Bujnost arboretuma čini zbirka od preko 400 vrsta drveća, grmova, polugrmova, a šetnja arboretumom u savršenoj kombinaciji mirisa bilja i mora pruža izniman užitak. Trsteno se može pohvaliti i dvijema orijaškim platanama starijim od 500 godina, koje su jedinstveni primjerci svoje vrste u Europi.

Metković je grad i luka na donjem dijelu Neretve, rijeke koja se proteže u dužini od 218 km, od čega je svega 22 km na području Republike Hrvatske. Jezgra naselja se nalazi na lijevoj obali rijeke i na obronku brda Gledavac. Prvi puta se spominje u 15. stoljeću, no sudeći po arheološkim nalazima na brdu Predolcu, neposredno do samog grada, život je ovdje započeo još u pretpovijesno doba. Pretpostavlja se da su prvi žitelji bili Iliri koje su u kasnijim stoljećima potisnuli ratoborni Delmati. O njima svjedoče brojne gradine i kamene gomile na okolnim brdima. U 4. stoljeću prije Krista Grci su započeli kolonizirati jadranske otoke i obalu, pa su zbog nedaleko od Metkovića, zahvaljujući pogodnom položaju, utemeljili luku. Bila je to Narona, danas poznata kao Vid, čiji su žitelji trovali s Ilirima u unutrašnjosti. Pretpostavlja se da je Narona za vrijeme cara Augusta postala kolonija i upravno središte. Krajem 20. stoljeća u središtu Vida su otkopani ostaci hrama na glavnom trgu, u kojem je pronađeno 16 obezglavljenih kipova bogova i božica među kojima se ističe gotovo tri metra visoki kip Augusta u carskoj odori. S obzirom da je Narona bila biskupijsko središte, u njoj je pronađeno više starokršćanskih bazilika od čega je posebno vrijedna krstionica u bazilici na mjestu današnje crkve sv. Vida. Dolaskom Hrvata razvija se područje Neretve, a u srednjem vijeku Neretvani su bili poznati kao vrsni gusari. Jači razvoj Metković je doživio u 17. stoljeću kada je posato pogranično mjesto venecijanske, a kasnije francuske i austrijske Dalmacije prema Osmanlijskom Carstvu. Burna i bogata prošlost neretvanske doline je ostavila brojne spomenike. Najdragocjeniji spomenik iz pretpovijesnog doba, uz brojne grobne ukrase, je nalaz ukrasne figure jelena koji se danas čuva u muzeju u Oxfordu. Na gručku prisutnost podsjećaju dva fragmenta mramornog reljefa s prikazima plesačica iz 2. stoljeća prije Krista, dok su najbrojniji ostaci rimske vlasti. Iz vremena Neretvanske kneževine preostale su brojne tvrđave od kojih su najznačajnije Posrednica i Brštanik. Iz turskih vremena ostala je utvrda Smrdan – grad i monumentalna Kula Norinska koja je izgrađena na ušću rječiće Norin u Neretvu početkom 16. stoljeća. U vojne svrhe se koristila do 19. stoljeća, kada je pretvorena u vjetrenjaču. Krajem 19. stoljeća grade se župne crkve u Metkoviću i Opuzenu, tako da Metkovićem dominira crkva sv. Ilije, a Opuzenom crkva sv. Stjepana. Cijela dolina rijeke Neretva odiše bogatstvom flore i faune. Dakako, plodno riječno tlo omogućuje bavljenje poljoprivredom tako da je ovo područje posebno poznato po mandarinama i lubenicama. Delta rijeke Neretve je odlično iskorištena i u turističke svrhe zahvaljujući foto safarijima koji uključuju vožnju lađama kroz nedirnutu prirodu i upoznavanje bujne i raznovrsne flore i faune. Metković je poznat po tradicionalnom Maratonu lađa koji se održava sa originalnim Neretvanskim lađama koje su se koristile u prošlosti. Jedna od velikih zanimljivosti u samom gradu je Ornitološka zbirka u kojem se može vidjeti veliki broj prepariranih ptica, leptira i životinja.

Nedaleko od ušća rijeke Neretve u Jadransko more, smjestilo se mjesto Baćina, prepoznatljivo po prekrasnm Baćinskim jezerima koja su česta meta brojnih posjetitelja. Jezera su relativno malena, ali se ubrajaju među zanimljive pojave u hidrografiji krša. Sastoje se od šest spojenih i jednog odvojenog jezera. Voda u jezerima je slatka, ali ima i izvora koji su direktno povezani s morem. Na području Klokun kod Plitkog jezera se nalazi izvor koji osigurava pitku vodu za grad Ploče i širu okolicu. Ono što je posebno zanimljivo kod ovih jezera je da su kriptodepresijska, što znači da je dno jezera ispod razine mora. Imaju iznimnu prirodnu vrijednost jer su stanište velikog broja zaštićenih biljaka i životinja, te su pravi mali prirodni raj.

Brojne su karakteristike po kojima je Pelješac jedinstven: autentična srednjovjekovna naselja, idilična ribarska sela, grožđe cijenjeno poput nafte, osamljene plaže s kristalno čistim morem, mir i tišina. Iako poluotok, po izoliranosti i netaknutoj prirodi, ima sve osobine otoka. Nadomak poznatih turističkih odredišta Dubrovnika i Korčule, Pelješac živi svoj život bez blještavila i slave. Razvoj polutoka i njegov opstanak uvjetovani su i usko povezani sa slavnom Dubrovačkom Republikom. U tim nemirnim srednjovjekovnim vremenima često se ratovalo i jedino zahvaljujući zaštiti ekonomski moćne Dubrovačke Republike Pelješac je bio pošteđen osvajačkih pohoda. Ovo je ujedno bio i prvi veći teritorij kojeg je kupila Dubrovačka Republika, i kojeg je odlučila urediti prema svojim visokim komunalnim i urbanističkim standardima. Kako bi ga zaštitila, Republika je podigla monumentalne zidine i osnovala dva grada, Ston i Mali Ston, te svakog od njih posebno utvrdila. Ujedno je obnovila i proširila stonske solane, sagradila skladište u Malom Stonu te omogućila prijevoz soli do Neretve. Čime je sol postala jedno od strateški najvažnijih izvoznih proizvoda Dubrovačke Republike. Ston je danas veoma posjećeno turističko odredište, a njegove zidine u dužini u 5 kilometara su najduže u Europi i poslije Kineskog zida druge najduže u svijetu. Grad ima pravilnu urbanističku strukturu, sa pravilnim rasterom ulica i sazidan je od tvrdog kamena, no zahvaljujući mještanima grad je prekrasno uređen. Mediteransko bilje se može vidjeti na svakom koraku, a uz istočni dio zidina nalazi se deset metara visoki kaktus. Izvan južnih gradskih zidina, prostire se stara solana koja ponosno predstavlja slavu minulih stoljeća. Tijekom 15. i 16. stoljeća, značila je život i prosperitet Dubrovačke Republike i u njoj je kao pisar radio Marin Držić. Dok je Ston, nakon Dubrovnika, bio najvažniji grad nekadašnje Republike, Mali Ston je bio samo izvozna luka prema Bosni. On je također opasan zidinam s jakom utvrdom Korunom u kojoj je bila ljetna rezidencija stonskog kneza. Ostaci utvrde i reljef s likom sv. Vlaha danas podsjećaju na nekada slavnu prošlost. Mali Ston je rado posjećen zahvaljujući gastronomiji. Naime, na ovom području obitava 12 vrsta školjki koje su posebno zanimljive za marikulturu, a u Malostonskom zaljevu je poznato uzgajalište dagnji i kamenica. Unutrašnjost Pelješca očarava scenama divljeg pejzaža i golemih neprohodnih planinskih masiva između kojih se protežu plodna polja. Inače, ovo područje je poznato po vinogradima i vrhunskim vinima koji se piju diljem svijeta. Ovdje, na škrtoj zemlji, gotovo iz kamena raste sorta grožđa plavac mali koja daje vrhunsko vino, a najcjenjenije područje je Dingač. Posebnu čar Pelješcu daju mnogobrojne uvale i plaže, koje se nalaze izvan naselja, tako da ih najčešće samo oni sa dovoljno istraživačkog duha pronađu i u njima uživaju. Središte poluotoka je Orebić, slavno mjesto bogate pomorske prošlosti koje se nalazi na južnoj obali poluotoka, zaštićen gorostasnim planinskim masivom. U vrijeme Dubrovačke Republike bio je sjedište posebne knežije pod nazivom Trstenica, a današnji naziv duguje pomorskoj obitelji koja je krajem 16. stoljeća podigla svoj kaštel usred ntvrđenog naselja. U Orebiću se postupno razvijalo pomorstvo, a sredinom 19. stoljeća postao je jedno od najsnažnijih pomorskih središta Sredozemlja. Iako je ubrzo izgubio na važnosti kao pomorsko središte, u Orebiću je i do danas profesoja pomorca ostala jedno od najcjenjenijih zanimanja. Središtem Orebića dominiraju kapetanske kuće okružene bujnim zelenim vrtovima, svojevrsne kuće – muzeji u kojima se čuvaju brojni predmeti koje su kapetani donosili sa svojih dugih plovidbi. Jednako tako je njegovana i sačuvana orebićka gradska nošnja, te popularni kapetanski ples koji se često izvodi turistima. Iznad Orebića, na stijeni visokoj 152 metra, uzdiže se franjevački samostan iz 15. stoljeća. Za vrijeme Dubrovačke Republike, samostan je imao važnu funkciju, jer je iz njega pomno promatrana korčulanska luka i sidrište, jer je Korčula u to vrijeme bila pod vlašću Mlečana. Osnivanje samostana vezano je uz dolazak Gospine slike koju su donijeli valovi, a motiv je bio fortifikacijsko – izviđački. U zgradi stare općine, u centru Orebića, od 1 957. godine djeluje Pomorski muzej u kojem se čuvaju mnogobrojni eksponati koji svjedoče slavnoj i bogatoj orebićkoj prošlosti. Obilazak Pelješca jednostavno ne bi bio potpun ukoliko se ne posjeti maleno ribarsko selo Duba Pelješka. Uz samo more može se vidjeti nekoliko kamenih ribarskih kućica u kojim se drže vrše i parangali, a uz dokove se suše ribarske mreže dok galebovi bezbrižno lete.

Usporedno se Pelješcem, odjeljen Pelješkim kanalom, pruža se otok Korčula. Otok se može pohvaliti brojnim privlačnostima, a jedna od njih su vrhunska bijela vina, tako da je vinogradarstvo uz brodogradnju još od daleke povijesti jedna od najznačajnijih privrednih grana. Još u preptovijesti ovdje su živjeli prastanovnici o čemu svjedoče arheološki nalazi na lokalitetu Vele spile u Veloj Luci. Najstariji poznati žitelji na otoku bili su Iliri, koji su uglavnom živjeli u kamenim nastambama na brdima, čiji se ostaci mogu vidjeti još i danas. Prvi pisani spomenik o životu na otoku, Lumbardska psefizma, datira iz 4. stoljeća prije Krista kada su otok naselili grčki kolonisti s otoka Visa. Nakon Grka otok su nekoliko stoljeća naseljavali Rimljani, a nakon propasti Rimskog carstva otok dolazi pod vlast Bizanta. Grčki car i povjesničar Konstantin Porfirogenet spominje postojanje grada na otoku već u 10. stoljeću, kada su otok već naseljavali Slaveni. . venecija je od 10. stoljeća pa nadalje pokušavala utvrditi svoju vlast nad otokom, a što joj je uspjelo tijekom 13. stoljeća, od kada datira poznati Korčulanski statut, jedan od najstarijih pravnih spisa u ovom dijelu Europe. Prema jednom dokumentu iz 15. stoljeća i prema stoljećima prenošenoj legendi, u gradu Korčuli se 1 254. godine rodio najpoznatiji svjetski putnik i diplomat na dvoru mongolskog cara Kublai Kana, Marko Polo. Nakon pada Mletačke republike, otok je došao pod kratku vlast Austrije, potom pod vlast Francuza, a od početka 19. stoljeća pod vlast Austro – ugarske. Ovako bogata povijest rezultirala je bogatom povijesnom baštinom, što je u kombinaciji s ugodnom mediteranskom klimom, čistim morem i prekrasnom prirodom rezultiralo dugoj turističkoj tradiciji, čiji počeci sežu još u 19. stoljeće. Turističko, kulturno i gospodarsko oderdište otoka je istoimeni grad Korčula. Stari grad je opasan obrambenim zidinama i kulama, a zajedno sa crkvama, palačama nekadašnjih aristokratskih porodica, stambenim i svjetovnim zgradama, najvećim dijelom je izgrađen u 14., 15. i 16. stoljeću, iako u gradu postoje i starije građevine. Sagradili su ga korčulanski graditelji, kamenoklesari i kipari od vrsnog korčulanskog kamena s obližnjih otočića Vrnika, Sutvare i Kamenjaka. Najveći korčulanski graditelj, Marko Andrijić, e isklesao i najljepše ukrase na korčulanskoj katedrali sv. Marka. Od ostalih važnijih spomenika ističu se palača Arneri, biskupski dvor u kojem se nalazi Muzej sakralnih slika, palača Gabrieli – Ismaelis u kojoj je Gradski muzej, Gradska vjećnica iz 17. stoljeća, crkva Svi sveti, rodna kuća Marka Pola, Kanavelićevi dvori te mnoge druge javne zgrade i sakralni objekti. zbog svoje burne prošlosti, Korčula je posebno sačuvala tradiciju brojnih plesova s mačevima, a svakog ljeta se održava međunarodni Festival viteških igara od kojih je dakako najpoznatija Moreška – dinamični bojni ples s mačevima koji se u ovom gradu izvodi već preko 4. stoljeća. Na zapadnom dijelu otoka, u duboko usječenom i prostranom zaljevu, smjestila se opjevana Vela Luka. Njezine obale su obrasle vinogradima, smokvama, maslinama i drugim mediteranskim biljem i blago se spuštaju prema moru. Vela Luka je mjesto tradicije i svestranih, nadarenih ljudi koje je bilo naseljeno još u pretpovijesti o čemu svjedoči nalazište Vela Spila koje je jedno od najvažnijih arheoloških nalazišta u ovom dijelu Europe. Prostrana špilja fascinira kao prirodni objekt, ali ono što se krije ispod nje čini je jedinstvenom. Špilja je bila naseljena još prije 20 000 godina, a u njoj je pronađeno prvo umjetničko djelo na cijelom Jadranu, mala skulptura konja. Nalazi iz špilje mogu se vidjeti u Cantru za kulturu Vela Luka, koji se nalazi u samom središtu mjesta, uz župnu crkvu sv. Josipa. Crkva je izgrađena u 19. stoljeću, s prekrasnim zvonikom, a trg na kojem je smještena je omiljeno okupljalište mještana i njihovih gostiju. U vrijeme državnih i vjerskih blagdana, izvodi se tradicionalna viteška igra Kumpanija, čiji je glavni godišnji nastup predviđen za 19. ožujka, dan kada se slavi sv. Josip, zaštitnik Vele Luke. Nedaleko od Vele Luke, svega pola sata vožnje brodom, nalazi se otočić Proizd. Bujna mediteranska vegetacija, prekrasne plaže i čisto more su ono što otočić čine posebnim. Biser velolučkog arhipelaga jedinstven je prema bjelini svojih plaža i tirkiznom moru, a 2 007. godine je plaža ”Bili boci” bila je proglašena ”Plažom godine na hrvatskom Jadranu”, počast joj odaju i strani novinari kada je uvrštavaju među top 10 europskih plaža. Najstarije mjesto na otoku je Blato, smješteno u unutrašnjosti otoka, na sredini krškog polja koje je često bilo poplavljeno, a i po čemu je i dobilo ime. Blato je oduvijek bilo bogato i veliko mjesto koje je pružalo idealne uvjete na brone plemiće koji su ovdje gradili kaštele u obliku kule, koji se i danas mogu vidjeti. Ono što je posebno zanimljivo u mjestu je drvored lipa Zlinje iz 1 911. godine, koji se proteže čitavom dužinom mjesta, te je nakon poznatog berlinskog drvoreda Unter den Linden drugi najduži drvored u Europi. Na istočnom dijelu otoka nalazi se Lumbarda, mjesto netaknutog krajolika, razvedene obale i kristalno čistog mora, ali i bogate povijesti sačuvane u pisanim dokumentima. Tijekom čitave povijesti, Lumbarda je bila mjesto preklapanja različitih naroda i kultura što je ostavilo brojne tragove. Prvi stanovnici bili su Iliri, a njihova materijalna ostavština se ogleda u nizu grobnih i strateških kamenih gradina. Grcima je ovo mjesto bilo od presudne važnosti jer su ovdje podigli naseobinu o čemu svjedoči najznačajniji antički kameni natips, Lumbardska psefizma. Tijekom stoljeća ovdje su građeni brojni sakralni objekti te formirana razna kulturno – umjetnička društva. U prošlosti je bila ladanjsko odredište korčulanske vlastele i biskupa, tako da se taj ugođaj sačuvao i do danas.

O prirodnim ljepotama Lastova i njegovog arhipelaga kojeg čini 46 otočića i hridi najbolje svjedoči činjenica da je cijelo područje zaštićeno kao Park prirode. Prema narodnoj predaji, carski otok Lastovo ima površinu od 46 četvornih kilometara, ima 46 polja, 46 crkava i crkvica, a oko njega se nalaze 46 otočića. Najveće naselje otoka je selo Lastovo, koje se smjestilo na južnim padinama uzvišenja Glavice. Glavna osobitost naselja je polukružni smještaj i stepeničasti raspored kuća, a samo naselje je okrenuto prema plodnom polju Lokavju na kojeg se i nastavlja. Na vrhu Glavice nalazi se kaštel kojeg su podigli Francuzi početkom 19. stoljeća, a neko vrijeme je služio kao meteorološka postaja. Pogled sa kaštela otkriva svu ljepotu krajolika, i glavnog otočkog mjesta kojim pretežito dominiraju kuće iz 15. stoljeća, a na pojedinima se još uvijek mogu opaziti tragovi umijeća gotike i renesanse. Stare kuće krase bogato ukrašeni fumari (dimnjaci) i lastovski sulari koji su postali zaštitni znak Lastova. Poseban ugođaj mjestu daju Lastovske skalinade ili kamene stepenice koje okružuju staru jezgru, dok lastovski dimnjaci daju ovom mjestu poseban mediteranski ugođaj. Središnje mjesto u Lastovu zauzima crkva sv. Kuzme i Damjana s ložom iz 15. stoljeća. Pokraj ove crkve, uz sam rub lastovskog polja, nalazi se najljepša otočna crkva sv. Marije s mjesnim grobljem, sagrađena u miješanom gotičkom i renesansnom slogu, a danas čuva uspomenu na slavne dane ovog otoka. Sjeverno od mjesta Lastovo smjestio se njegov izlaz na more, mjesto Lučica u kojem se nalazi stara i zanimljiva crkvica sv. Mihovila iz 14. stoljeća. Na južnoj obali otoka smjestilo se nekoliko važnih predjela. Skrivena Luka je maleno naselje sa predivnim pješćanim plažama, a s juga je zatvara maleni poluotok Struga na kojem se još od davne 1 839. godine nalazi svjetionik koji je ujedno i najstariji na istočnoj obali Jadrana. Nedaleko se nalazi ulaz u spilju Medvidinu koja je nekoć bila obitavalište sredozemne medvjedice, a koja je danas poznata po većim populacijama nekoliko vrsta šišmiša. Od 5 lastovskih spilja, najveća i najljepša je Rača spilja na jugoističnom dijelu otoka u kojoj su otkriveni davni ostaci čovekove prisutnosti, a spilja je zaštićena kao geomorfološki spomenik prirode i arheološko nalazište. Privlačno otočno naselje je i poluotočić Zaglav na zapadnom dijelu otoka. S njegovog najsjevernijeg dijela otkriva se veliki dio Velikog jezera, i uvala s naseljem Ubli, koje je osnovano 1 934. godine. U blizini obale sačuvani su ostaci starokršćanske bazilike sv. Petra, prema kojem je naselje nekada nosilo ime. Ljepota i prirodno bogatstvo jedinstvenih krajolika Lastova dio su onoga čime raspolaže ovaj maleni pučinski otok.

Jedno od najatraktivnijih i kulturno – povijesno najzanimljivijih otočnih bisera Mediterana kojeg posjećuju ljubitelji i istraživači prirode, zaljubljeni parovi, zaljubljenici u povijesne priče i legende je šumoviti otok Mljet. Prekrasna priroda, kristalno čisto more, brojna jezera i otočići u kombinaciji s bogatim kulturnim naseljeđem čine ga svojevrsnim rajem na zemlji. Prvi stanovnici otoka su bili Iliri koji su naseljavali cijeli otok, o čemu svjedoče mnoge vojne utvrde i grobovi, u kojima su pronađeni spiralni privjesci od brončane žice. Najočuvaniji ostaci kamenih utvrda su na brdu Veliki Gradac iznad Velikog jezera. Grčki pomorci su također veoma dobro poznavali otok, a na njemu su se zadržavali najčešće kako bi se sklonili od nevremena i to u luci Polače, zahvaljujući pitkoj vodi. Iz rimskog razdoblja sačuvane su brojne amfore pronađene na potopljenim brodovima u Mljetskom kanalu. Rimljani su u Polačama sagradili palacij za upravitelja posjeda, koji je danas jedan od najznačajnijih rimskih kulturnih spomenika na području Dalmacije. Uz palacij su sačuvani ostaci kupališta (terme) i ruševine dviju starokršćanskih crkava iz 5. stoljeća. Nakon rimskog razdoblja, hrvatso – slavenska plemena su počela naseljavati obalu, a u 12. stoljeću su benediktinci sa sjedištem u samostanu na otočiću sv. Marije postali gospodari cijelog otoka te su u kratkom roku utvrdili svoju feudalnu vlast. Svu hranu su proizvodili svojim radom i unaprijedili su poljoprivredu, ali su odigrali i veliku ulogu u razvoju pismenosti. Smatra se da je knjižnica samostana pripadala među deset najvećih benediktinskih opatija u razvoju pismenosti. Mljetskim statutom samostan je oslobodio stanovnike službi prema opatiji, nakon čega je otok ušao u sastav Dubrovačke Republike, gdje se zadržao do njezina raspada. Nakon kratkotrajne francuske vladavine, Mljet je došao u sastav Habsburške Monarhije, a nakon dvije kratkotrajne talijanske okupacije dolazi u sustav Republike Hrvatske. Najstarije naselje na otoku su Polače koje su bile naseljene još u doba Ilira i Grka. Današnje naselje se smjestilo na zidinama kasnoantičke palače po kojoj i dobilo ime. Samo naselje i luka su smješteni u jednom od najsigurnijih zaljeva naše obale, a pred njim se nalazi nekolicina otočića. Stara ribarska luka Sobra se počela naseljavati tek između dva svjetska rata, a danas je pravo turističko mjesto. Na zapadnom dijelu ovog šumovitog otoka, nalazi se Nacionalni Park Mljet koji očarava netaknutom prirodom, impozantnim Velikim i Malim jezerom koji su uskim tjesnacem povezani s otvorenim morem. U središtu Velikog jezera nalazi se otočić sv. Marija sa benediktinskim samostanom iz 12. stoljeća. Mljetske šume najčešće tvori alpski bor te su među najočuvanijim šumama tog tipa na Sredozemlju, a na otoku se mogu naći i brojne endemske biljke. Šuma je posebno bujna oko Velikog i Malog jezera i spušta se do samog mora s kojim čini savršeni sklad.

U neposrednoj blizini Dubrovnika, smjestio se najljepši dubrovački arhipelag Elafiti ili jelenji otoci. Ukoliko ne brojimo veliki broj grebena i hridi, arhipelag čini osam otoka i pet otočića, od kojih su samo tri naseljena: Koločep, Lopud i Šipan. Najbliži Dubrovnik je otok Koločep, zeleni otok sa stoljetnim borovim šumama i vrtovima prepunima agruma. Sastoji se od dva naselja, Donje Čelo i Gornje Čelo koji su međusobno povezani vijugavom stazom kroz maslinike i vrtove. Na otoku su sačuvani brojni ostaci stare arhitekture, tako da posjetitelji mogu vidjeti stare predromaničke crkvice, ruševine bazilike, ljetnikovce i kulu stražarnicu. Dubrovčani ga nazivaju Kalamota, a već prvi susret s otokom mediteranskog ugođaja nikog ne ostavlja ravnodušnim. Nakon Koločepa se smjestio Lopud, otok bujne mediteranske i subtropske vegetacije koji je turistički najrazvijeniji u arehipelagu. Otok je nekoć bio poznat kao otok kapetana, koji je pomorstvu Dubrovačke Republike, dao najviše pomoraca. Prema dubrovačkom povjesničaru Razziju, otok je u 16. stoljeću imao 30 crkava, nekoliko samostana i brojne ljetnikovce, a na otoku su vidljive njihove ruševine. Na tokou se nalazi prekrasna crkva sv. Marije Spilice koja čuva mnoge vrijedne umjetnine, a pokraj nje se nalazi franjevački samostan iz 15. stoljeća s klaustrom, obrambenom kulom i zidinama. Otok Lopud poznat je po prekrasnoj plaži Šunj, a tu se nalazi i crkva Gospe od Šunja iz 15. stoljeća koja je vrijedan spomenik kulture. Najveći i najnapučeniji elafitski otok je Šipan, otok bogat vinogradima i maslinicima. Dva najveća naselja su Šipanska luka i Suđurađ, a unutrašnjost otoka je obilje prirodnih sidrišta neizmjerne ljepote. Na ovom malenom području smjestio se ofroman broj spomenika, preko trideset crkava, nekoliko samostana i veliki broj gotičko – renesansnih ljetnikovaca koje su gradile bogate dubrovačke obitelji. Iznad Šipanske luke se nalazi centar vlasti Dubrovačke Republike na otoku, kasnogotički Knežev dvor iz 15. stoljeća. U Suđurđu dominiraju dvije velike obrambene kule koje su sagrađene u kompleksu renesansnih ljetnikovaca obitelji Skočibuha, a služile su za obranu od gusara.