Istarska županija

Najzapadnija županija u Republici Hrvatskoj je Istarska županija, koja svojim najvećim dijelom obuhvaća područje Istarskog poluotoka. Karakteriziraju je ugodna mediteranska klima, predivne plaže, bogata vegetacija, bogatstvo kulturno – povijesne baštine te poznati prirodni rezervati kao što su Nacionalni park Brijuni i Park Prirode Učka. Administrativno se dijeli na 10 gradova i 31 općinu, a administrativno sjedište županije je grad Pazin. Ovo područje je naseljeno još od pretpovijesti, a činjenica da su ga stari Rimljani nazivali ”terra magica” ili čarobna zemlja, svjedoči o tome da je ovaj prostor oduvijek bio idealan za život. San naziv Istra dolazi od ilirskog plemena Histri, koji su ovdje živjeli do 2. stoljeća, dok ih nisu pokorili Rimljani. Doba rimske vladavine je završilo padom Zapadnog rimskog carstva, ali u nasljeđe je ostavljeno mnogo spomenika među kojima se posebno ističe svjetski poznata Arena u Puli. Tijekom zanimljive prošlosti, na ovom području su boravili brojni istaknuti umjetnici, kao što je istaknuti pjesnik Dante Alighieri i poznati irski pisac James Joyce. Istru možemo najbolje opisati pomoću dvije boja: plave i zelene. Plava boja simbolizira more za kojeg je život na ovom području oduvijek bio usko povezan, a ljepota ovog krajolika je očarala mnoge moreplovce koji su na sigurnim obala Istarskog poluotoka tražili sigurno utočište, kao i ribare koji su cijeli život proveli na tim obalama. Zelena boja simbol je predivne unutrašnjosti Istre, njezinih rascvjetalih mediteranskih vrtova. Vožnja Istarskim poluotokom najbolje dočarava njezine različitosti, predjele iz snova koji obiluju tišinom i duhom prohujalih stoljeća. Jedan od podsjetnika na prošlost svakako je istarski kažun, malena kamena nastamba koja se gradila u poljima i pružala siguran zaklon ali i izvidnicu za vrijeme berbi kako bi se urod zaštitio od nastraja kradljivaca. Istra je poznata i kao mjesto na kojem su obitavali dinosauri, o čemu svjedoči jedino otkriveno nalazište ostataka tih impresivnih divovskih stanovnika Zemlje, na morskom dnu kod Bala. No, nisu dinosauri jedini divovi koji su obitavali na ovom području, svima je poznata priča od motovunskom divu Velom Joži. Prema Guinnessovoj knjizi svjetskih rekorda, Hum je sa svoja 24 stanovnika najmanji grad na svijetu, ali je poznat i po Aleji glagoljaša, posebnom spomeniku glagoljici koji se proteže između mjesta Roč i Hum, koji su poznati kao centri glagoljice. No, osim Huma, Istra se može pohvaliti još jednim rekordom koji je unešen u Guinnessovu knjigu – najvećem dosad pronađen tartufu koji se skrivao negdje duboko u Motovunskoj šumi. Zbilja, Istra nudi sve preduvjete za savršen odmor, što u kombinaciji sa gostoljubivim stanovništvom čini jedinstveni turistički proizvod.

Bajkovita priroda i zanosni srednjovjekovni gradići središnje Istre svojom čarobnom ljepotom doimaju se nestvarni. Ovo je jedno od rijetkih mediteranskih područja koje se može pohvaliti netaknutom prirodom koju krase malena naselja i pružaju dojam mitskog pejzaža. U samom središtu Istarskog poluotoka, nalazi se Pazin. Smješten je nad krškim ponorom Pazinske jame, u koji ponire rijeka Pazinčica. Središte je gospodarskoga, kulturno, obrazovnog i sportskog života središnje Istre, te ujedno i sjedište Istarske županije. Najveća i najočuvanija srednjovjekovna utvrda u istri je Pazinski kaštel, koji se u pisanim dokumentima spominje jos od 983. godine. Od tog vremena, kaštel je mnogo puta bio poklanjan, osvajan i pljčkan, rušen i davan u zakup, te je mijenjao vlasnike i imena. S vremenom je izrastao u moćnu utvrdu koju su gradili i dorađivali različiti vlasnici tijekom cijelog srednjeg i novog vijeka. Podno njegovih zidina nalazi se grotlo Pazinske jame u kojoj rijeka Pazinčica završava svoj nadzemni tok. Jedna od upečatljivij zgrada u gradu je zgrada nekadašnjeg Biskupskog sjemeništa koju je gradilo Đačko . pripomoćno društvo za Istru još prije prvog svjetskog rata, s namjerom da bude đački dom. Od 1 993. godine u zgradi se nalazi jedna od prvih srednjih škola u Hrvatskoj. U znak sjećanja na rujan 1 943. godine, kada je u Pazinu odlučeno da Istra pripoji maticvi zemlji, nalazi se spomen dom koji je sjecište kulturnog i društvenog života grada. Župna crkva sv. Nikole podignuta je u 13. stoljeću, o čemu svjedoči natpis na glavnom pročelju, a nadograđivana je tijekom 15. i 18. stoljeća. Posebna zanimljivost crkve je mrežasti gotički svod s ciklusom fresaka koje spadaju u sam vrh kasnogotičkih likovnih ostvarenja u Istri. Velike crkvene orgulje potječu iz 1 780. godine, a uz crkvu je 1 705. godine podignut 45 metara visok zvonik. Pazin je služio kao inspiracija brojnim umjetnicima, od kojih posebno možemo istaknuti Julesa Verna i Vladimira Nazora.

Nekoć maleno naselje ratara i ribara, Poreč, danas je pravi turistički biser. Stara gradska jezgra Poreča, prava je riznica povijesnih zbivanja, a arheološki nalazi svjedoče o životu porečkog poluotoka već u brončano doba. Osobito je važna i zanimlljiva povijest Poreča iz rimskog vremena, od 2. stoljeća prije Krista do 5. stoljeća poslije Krista. Poreč je u antičko doba, u početku, bio obična villa rustica, a već u 1. stoljeću je dobio status razvijenog rimskog civitasa – Colonia Julia Parentum. Upravo iz tog doba potječu temelji današnjeg rastera ulica u staroj gradskoj jezgri, a na današnjem trgu Marafor su čak i danas vidljivi ostaci antičke arhitekture. Neposredno poslije toga nadovezuje se zlatno doba bizantske povijsti, kada je nastala znamenita bazilika biskupa Eufrazija. Od 8. stoljeća ovim krajem vladaju Franci, a u 12. stoljeću Poreč je bio samostalan grad s lokalnom upravom. Od tada se izmjenjuju brojni vladari, počevši od Mlečana koji su ostavili jako vidljive materijalne tragove, Austrije, Italije i konačno Hrvatske. Stara gradska jezgra Poreča je prava riznica arhitektonskih i umjetničkih stilova od antike do 20. stoljeća, te se na prekrasnim primjercima mogu pratiti elementi antičke, starokršćanske, predromaničke, romaničke, gotičke, renesansne te novije historicističke gradnje. Kulturno središte za vrijeme rimske vladavine bio je forum, današnji trg Marafor na kojem su i danas vidljivi ostaci antičke arhitekture – tri hrama te ostaci starih gradskih zidina koji su se naizmjenično nadograđivali i rušili sve do 18. stoljeća. Poreč je bio važno biskupsko središte već u 3. i 4. stoljeću, te se smatra da je na mjestu današnjeg kompleksa Eufrazijane najstarija crkva sagrađena krajem 4. stoljeća, o čemu govori i zapis o prijenosu kostiju mučenika i porečkog biskupa Maura. Monumentalni kompleks je nastao u razdoblju od 4. do 6. stoljeća, i dao je veliki kulturološki i povijesni pečat cijelom Istarom poluotoku. Znameniti porečki biskup Eufrazije sredinom 6. stoljeća je gradio veličanstvene objekte bazilike s brojnim mramornim dekoracijama i prekrasno oblikovanim mozaicima. Kao sakralni objekt pod zaštiom UNESCO – a, Eufrazijana je meta istraživanja velikog broja stručnjaka, ali i odredište velikog broja turista i vjernika. U predromaničko dba je građevinska aktivnost bila znatno smanjena, ali su s područja Poreča očuvani lijepi primjeri rane i zrele pleterne skulpture. iz romaničkog doba, posebice iz 12. i 13. stoljeća kada se razvila živa građevinska aktivnost, sačuvani su veoma vrijedni kulturno – povijesni spomenici. Na sjecištu Decumanusa i Carda sačuvana je romanička dvokatnica kojoj su u 15. stoljeću dozidane gotičke bifore (prozor s dva gotički oblikovana otvora), te romanička kanonička kuća iz 13. stoljeća. U 15. i 16. stoljeću, gradska je jezgra dobila gotičko – venecijanski stil, a iz dok su doba ostale očuvane brojne građevine, među kojima je veliki broj gradskih palača. Gradnja je nakratko zaustavljena u 17. stoljeću, no nastavljena je u 18. stoljeću iz kojeg potječe veliki broj baroknih palača, među kojima se posebno ističe palača Sinčić, a u njoj se nlazi porečki muzej. Vrijedna je i barokna palača Zuccato, a izvan gradskih zidina se nalazi barokni trg sa crkvom Gispe od Anđela. Dio starije porečke povijesti se može vidjeti i u muzejskoj zbirci župe Poreč, koja je osnovana u sklopu Eufrazijane.

Zbog svog bogatog kulturnog nasljeđa i prelijepe prirode, Rovinj je danas jedno od najatraktivnijih turističkih odredišta u Hrvatskoj, i defeinitvno uz Poreč najatraktivnije mjesto u Istri. Stara gradska jezgra razvila se bivšem poluotoku koji je tijekom 18. stoljeća nasipanjem pretvoren u poluotok. Današnji stari grad nalazi se na nekadašnjem otoku koji je bio opasan zidinama. Prvi arheološki tragovi života datiraju iz brončanog doba, a stari se grad počeo razvijati u 3. stoljeću. Početkom 18. stoljeća grad se širi izvan gradskih zidina na kopno, a kanal između otoka i kopna je 1763. godine zatrpan. Rovinj je imao sedam vrata, od kojih su troja sačuvana do današnjih dana: Vrata sv. Benedikta, Portica i Vrata sv. Križa. Ograničen prostor uvjetovao je gradnju uskih kuća i ulica te malenih trgova. Upravo je zbog tih osebujnih karakteristika 1 963. stari grad proglašen spomenikom kulture. Najveći spomenik u gradu, crkva sv. Eufemije, barokna je građevina venecijanskog stila obnovljena između 1 725. i 1 736. godine. Zvonik je replika zvonika crkve sv. Marka u Veneciji, a dizajnirao ga je milanski arhitekt Alessandro Monopoli. Gradnja je počela je 1 651. i trajala je 26 godina. Na vrhu zvonika nalazi se veliki bakreni kip Svetice koji je postavljen u 1 758. godini nakon što je grom uništio prijašnji drveni kip. Sa zvonika se pruža predivan pogled na cijeli grad i okolicu. Na južnom uglu nekadašnjih gradskih zidina, u blizini palače Califfi, na gradskom trgu, nalazi se toranj izgrađen u 12. stoljeću, pretvoren u sat u 19. stoljeću s mletačkim lavom, simbolom Serenissime. Na istom se trgu nalazi i mala fontana. Rovinj je danas razvijeno urbano mjesto s jakom industrijom, posebice duhanskom, te s vrlo razvijenim turizmom koji se ovdje počeo razvijati več polovicom 19. stoljeća. Osim lijepe prirode i kulturnog nasljeđa, Rovinj ima jaku sportsko rekreacijsku ponudu te se ovdje održavaju mnoge sportske manifestacije. Od brojnih kulturnih ustanova u gradu vrijedno je spomenuti Zavičajni muzej Rovinja u kojem se nalazi zbirka slika od 16. do 18. stoljeća. Od glavnih događanja u gradu izdvajamo Grand Prix Rovinja, ATP Tenis turnire, zatim izložbu slika na otvorenom po imenu Grisia, Rovinjsku feštu i dan sv. Eufemije. Rovinj Vam pruža šetnje prekrasnom prirodom, bavljenje sportskim i rekreacijskim aktivnostima, jedrenjem, ronjenjem, climbingom, biciklističkim vožnjama, zatim otkrivanje skrivenih ljepota, kulturnih starina, arheoloških nalazišta, kulinarskih specijaliteta uz boravak u kvalitetnom hotelskom smještaju.

Pula je starija više od 3 000 godina, a nastala je na brežuljkuu Kaštel gdje je nastalo prvo gradinsko naselje, utvrda Histra. Osim kružnog oblika dvije glavne gradske ulice, od prapovijesne gradine, ništa nije ostalo. Prava povijest grada započinje s Rimljanima, koji su grad nazvali Colonia Pietas Iulia Pola, a imao je sve funkcije i građevine tipične za naseobinu rimskih doseljenika. Pula je postala rimskom kolonijom u 4 stoljeću prije Krista, a za njezino osnivanje je bio presudan upravo njezin položaj i blizina izvora slatke vode. Car August ju je uzdignuo do upravnog sjedišta Istre, što joj je omogućilo da postane jedan od najbogatijih gradova Carstva. U to vrijeme centar je bio Forum, a Augustov hram i amfiteatar su se nalazili izvan gradina. Pulski Amfiteatar, najveći je i spomenik antičkog graditeljstva u Hrvatskoj, a potječe iz 1. stoljeća prije Krista. U njemu su se odvijale gladijatorske i viteške borbe, borbe s divljim zvijerima i druga najvažnija događšanja u antičkom svijetu. Izgrađen je izvan gradskih zidina nadomak grada, uz glavnu cestu Via Flavia, koja je iz Pule vodila u Akvileju i Rim, a mogao je primiti do 25 000 gledatelja. Ukoliko ga usporedimo s preko 200 rimskih amfiteatara, pulski je sa četiri stubišna tornja najsačuvaniji i rijedak je primjer jedinstvenih tehničkih i tehnoloških rješenja. Tijekom stoljeća, Arena je imala višestruku namjenu, te je bila korištena kao sajmište i kao mjesto održavanja viteških turnira, te je čak služila za ispašu stoke. Današnja Arena može smjestiti 5 000 gledatelja te je jedinstvena pozornica za koncerte, opere i čuvene filmske festivale. U podzemnim prostorijama, koje su Rimljanima služile kao spremište za tehničku opremu, danas se nalazi arheološka izložba. Očuvana je u izvornom obliku, s arhitektonskim elementima i detaljima, bez pregradnji i dodavanja. Grad je bio opasan zidinama s desetak vrata, a porušene su tjekom 19. stoljeća (sačuvani su samo neki ulazi). Slavoluk Sergijevaca nalazi se na kraju ulice (Via Sergia) kojom se s Foruma kreće prema istoku. Bio je prislonjen na gradska vrata (Porta Aurea) pa je bogati klesarski ukras dobio samo njegov zapadni, vidljivi dio. Slavoluk je dala izraditi Salvia Postuma Sergi u počast trojici svojih rođaka koji su potkraj 1. st. prije Krista obavljali visoke činovničke dužnosti u Puli. Prema natpisu na slavoluku, sagrađen je između 29. i 27. god. prije Krista. Taj impresivni spomenik antičke kulture stoljećima je motiv mnogim vrhunskim, osobito talijanskim umjetnicima, kao na primjer, Michelangelu. Prema sjeveru nalaze se još dvoja sačuvana antička gradska vrata: Herkulova i Dvojna vrata. Izvan gradskih zidina nalazile su se nekropole, s kojih se mnogi ulomci čuvaju u Arheološkom muzeju, a nedaleko od Dvojnih vrata pronađeni su tragovi grobne građevine, osmerokutnog mauzoleja iz 1. i 2. st. poslije Krista. Forum, središnji trg antičke i srednjevjekovne Pule, nekoć je bio obrubljen arkadama s kipovima i reljefima, a na sjevernoj su strani bili hramovi, a do danas je potpuno sačuvan Augustov hram. Na istočnom obronku brežuljka Kaštel, unutar gradskih zidina, sačuvani su ostaci temelja scenske zgrade i dijelovi gledališta malog rimskog kazališta (od arhitekture velikog, smještenog izvan zidina, nije sačuvano ništa bitno, a u Arheološkom muzeju čuva se ulomak njegove reljefne oplate). Blizu kazališta nalazi se zgrada Arheološkog muzeja Istre u kojoj se uz spomenike iz prethistorije i ranoga srednjeg vjeka čuvaju brojni spomenici antike nađeni na području Pule i Istre.

Nacionalni park Brijuni oaza je veličanstvenog sklada čovjeka, biljnog i životinjskog svijeta. Na Brijunima je upisano gotovo 700 vrsta raslinja, oko 250 vrsta ptica, dok blaga mediteranska klima čini ovo mjesto ugodnim i ljekovitim. Krenuvši iz Fažane, gledana s palube, crta se zelenog otočja pretvara u Veliki Brijun, najveći od 14 otoka. Ono što mnogi ne znaju jest činjenica da je austrijski industrijalac Paul Kupelwieser pretvorio Brijune u moderno lječilište i ljetovalište. Svega dvadesetak godina nakon Kupelwieserovog dolaska na Brijune, umjesto nekolicine kuća i hrpe kamenja, gosti su imali prilike vidjeti razvijene hotelske komplekse, sa raskošnim parkovima i šumama. Na otoku se tada čak počelo proizvoditi poljoprivredno dobro, kao što su mliječni proizvodi i vino. Brijuni, nadalje, nastavljaju svoju glasovitost političkim aktivnostima maršala Josipa Broza Tita, predsjednika bivše Jugoslavije, koji je na Otočje prvi put stigao 1947. godine. Drugu polovicu 20. st. obilježila je državnicka i politicka djelatnost Josipa Broza Tita koja se odvijala u tri rezidencijalne vile (Bijeloj vili, Jadranki i Brijunki) te na otoku Vanga. Brojnim spomenutim arheološkim i kulturno-povijesnim vrijednostima pridružuju se i geološko-paleontološke znacajke koje s brojnim otiscima stopa dinosaura uvrštavaju Brijune u sam vrh ne samo hrvatske i europske vec svjetske baštine. Na najvećem otoku, poznatijim pod imenom „Veli Brijun“ nalazi se Zoološki vrt u kojem možete vidjeti razne vrste egzotičnih životinja. Za ljubitelje golfa su Brijuni pravi raj, kilometri zelene površine i mirno okruženje čine igračima pravo zadovoljstvo. Brijuni pomno čuvaju tragove pet tisućljeća ljudskog djelovanja, čine legendu o njegovom postanku stvarnom, a dolaskom na otok pred nama se u jedinstvenom skladu flore, faune i baštine otvara djelić iskonskog Raja, izniman spoj u tirkizno-modro more utonulog uvijek zelenog otočja čije su uvale i brežuljci prošarani životnom bjelinom istarskog kamena.

Grad Umag ima izuzetno zanimljivu povijest: otkrili su ga rimski plemići i odlučili prisvojiti kao svoju ljetnu rezidenciju. Sjaj, raskoš i glamur tih vremena preslikava se i danas u venecijanskim kućama stare gradske jezgre – sačuvani su dijelovi zidina i kula, ali i renesansne i barokne zgrade i crkve. Umag je nastao u antičko doba kada je stanovništvo s okolnog područja počelo naseljavati uski otočić koji se nasipavanjem postupno širio te postao poluotok kakvim ga znamo danas. U pisanim izvorima prvi se put spominje u 6. stoljeću kao Humagum, a njegovom je razvoju naročito pogodovao povoljan položaj. Naime, umaško se područje nalazilo na putu prema jugu iz Akvileje koju su Rimljani osnovali kao uporište za vojnu kontrolu Istre i sjevernog Jadrana. Turbulentna povijest grada još i danas se očitava u arhitekturi starog grada i na nalazištima duž obale, te krije mnoge zanimljive povijesne priče. Na području gdje se sada nalaze naselja Sol Polynesia i Sol Stella Maris te hoteli Sol Aurora i Melia Coral nekoć su se nalazile villae rustiscae. Podovi tih vila bili su prekriveni šarenim mozaicima, a prema nekim tragovima i predaji, krovovi su im bili pokriveni bakrenim limom ili crvenim tegulama. Pri zalasku sunca ti bi krovovi bljeskali kao pozlaćeni te se vjeruje da je upravo zato čitavo područje nazvano Katoro, ca’ d’oro = zlatna kuća. Zidine s gradskim vratima i pomičnim mostom podignute su u 10. stoljeću., a danas su djelomično sačuvane na jugozapadnoj strani, pored gradskog muzeja (koji je nekoć bio jedna od obrambenih kula s kruništem u obliku lastavičjeg repa, još uvijek vidljivim s morske strane). Na ulazu u povijesnu jezgru nalazi se crkva Sv.Roka, izgrađena nakon epidemije kuge 1 507. godine, u kojoj se nalazi osebujni oslikani drveni strop iz 18. stoljeća. Župna crkva Uznesenja Marijina i Sv. Peregrina, zaštitnika grada Umaga-Umago, sagrađena ja prema projektu piranskog arhitekta Filippa Dongetija. Kasnobarokno pročelje crkve ostalo je nedovršeno, dok je s unutrašnje strane crkvenog ulaza uzidan je prikaz Sv. Peregrina u kamenu iz 14. stoljeća. Na stropu crkve je freska koja se pripisuje Giuseppeu Barnardinu Bisonu iz Palmanove. Na glavnom se oltaru nalaze kipovi Sv. Peregrina i Sv. Nicefora. Umag je ujedno prvi nautički ulaz/izlaz Hrvatske u/iz središnje Europe i smješten je u turistički atraktivnom zaljevu gdje se nalazi jedna od najprestižnijih ACI marina s plavom zastavom, koja je samo jedna od jedanaest plavih zastava kojima se ponosi Umag.

Uz desnu obalu rijeke Mirne, na području na kojem čovjek obitava već tisućama godina, na 288 metara nadmorske visine se smjestio drevni Grožnjan. Povijesna utvrda dio je niza fortifikacija koje su isttodobno nazirale plodna područja i branile to brdovito područje. Ime Graeciniana je uklesano na rismkoj nadgobnoj ploči koja je pronađena u naselju, dok se ime Grožnjan po prvi piuta spominje 1 102. godine. Grožnjan je sredinom 14. stoljeća došao pod vlast Venecije, pod čijom je vlašću ostao sve do njezinog pada. Grožnjan je grad natopljen poviješću koji ljeti oživi nošen glazbom te kistom brojnih slikara, te se upravo zahvaljujući umjetnosti uspio oduprijeti prijetećoj sudbini grada ruševine. U gradu se trenutno nalazi više od dvadesetak galerija. U nekadašnjem fontiku iz 16. stoljeća se smjestila gradska galerija Fonticus, a odmah uz nju, u baroknoj palači Spinotti – Morteani se nalazi jedinstvena heraldička zbirka. Tijekom ljetnih mjeseci svakodnevno se održavaju koncerti na ot orenom ili u koncertnoj dvorani Kaštel. Na temeljima bogate prošlosti i kulturne baštine, nastao je sasvim novi život koji je garancija predivne budućnosti ovog grada. Župna crkva sv. Vida, Modesta i Krešencije je izvorno posvećena Majci Božjoj, a podignuta je u 18. stoljeću na mjestu ranijeg sakralnog objekta iz 1 600. godine. U njoj se nalazi veoma vrijedan inventar, kao što su orgulje iz 1 846. godine, te renesansne korske klupe iz 1 711. godine, ali i pet baroknih oltara. Zahvaljujući kulturnoj ostavštini te umjetnicima, identitet Grožnjana je prerastao u šarm grada muzeja koji se s razlogom naziva gradom umjetnosti.

U doba gospodarskog i demografskog rasat, u akropolskim naseljima je akumulirano golemo arhitektonsko, povijesno i kulturno bogatstvo, a svako od ovih naselja je maleni dragulj kulture i umjetnosti što čini istru pravom riznicom hrvatske povijesti. Starim motovunskim, oprtaljskim, grožnjanskim i ulicama drugih akropolskih naselja središnje Istre, kao da i danas šeću junaci Vladimira Nazora, ili da se čuju stihovi Drage Gervaisa i Mate Balote. Najtipičniji primjer akropolskog naselja središnje Istre je Motovun. Čuvar je starinskih vrijednosti okolnog agrara, s vrsnim vinom, ali je i svjedok sasvim drugačijih smjerova trgovačkih putova koji su prolazili središnjom Istrom. Motovun se uzidže iznad doline rijeke Mirne. Nakon predpovijesnih i antičkih tragova, od srednjeg se vijeka razvio kao središnje naselje ovog dijela Istre. Dominira ovim područjem kao srednjovjekovni grad na vrhu uzvišenja, dok se najviše starih građevina smjestilo u staroj gradskoj jezgri. Odlično sačuvane zidine ostavljaju dojam kao da se vrijeme zaustavilo. U središnji dio grada se ulazi kroz srednjovjekovnu kulu s gradskim vratima, a na glavnom unutrašnjem trgu se nalazi zvonik iz 12. stoljeća koji je nekoć služio za obranu grada. Prostrana župna crkva je građena u renesansnom stilu tijekom 16. stoljeća, a nastala je na temeljima starije crkve. Okolne gradske zidine i kule su nastale puno prije crkve, uglavnom u 13. i 14. stoljeću. Na glavnom trgu i u njegovoj blizini se nalaze brojne plemićke palače, ali i kuće trgovaca i obrtnika od kojih su brojne napuštene. Glavni gradski trg okružuje vanjski gradski prsten koji se sastoji od palača omeđenih bedemima, kulama te manjim trgovima. Na vanjskom trgu se nalazi i gradska lođa, izgrađena u renesansnom stilu, ali su prekrasne i mnoge romaničke i gotičke palače. Najmlađi dio gada je predgrađe, izvan gradskih zidina, u kojem dominiraju barokne zgrade te kuće iz 19. i 20. stoljeća.

Brežuljak na kojem se nalazi današnje Buje bio je bogat životom još u predpovijesno doba. Tu se nalazilo i antičko naselje Bullae, pa potom i starohrvatska nekropola iz 9. stoljeća. Stara gradka jezgra je rezultat kasno – srednjovjekovne izgradnje. Dobar dio srednjovjekovnog zidina i gradskih bedema je uspješno očuvan do danas. Gradske zidine su građene od 14. stoljeća pa nadalje, a obrambena kula, venecijnska loggia i župna crkva sv. Servala okružuju stari gradski trg. Župna crkva je nastala u 16. stoljeću na temeljima rismkog hrama, tako da su u zidove ugrađeni ostaci antičke građevine. Zvonik je odvojen od crkve, te kao samostojeća građevina ponosno nadvisuje cijeli grad. Na prilazima Bujama, ali i unutar gradskih zidina, nalazi se veliki broj spoemnika kulture, među kojima su osobito vrijedne stare venecijanske plemićke palače, ali i veliki broj starih građanskih kuća te kuća poljoprivrednika, koje gradu daju poseban mediteranski šarm. Kod crkvice sv. Marije Milosrdnice se nalaze prekrasna renesansna željeznsa vrata, unutar kojih se mogu vidjeti vrijedna slikarska i kiparska djela kasne gotike i drugih umjetničkih stilova.

Dva malena akropolska dragulja su zasigurno Hum i Roč. U Roču je formirana karakteristična gradska jezgra, koja je svoje zidine i bedeme dobila već u kasnom srednjem vijeku. Gradski trg daje ugodan mediteranski ugođaj, a krije izuzetno vrijednu romaničku crkvu sv. Roka, sa zidnim slikarijama iz 14. stoljeća. Hum je također srednjovjekovno naselje, s očuvanim sustavom zidina i kula. Idilična gradska vrata i zvonik su građeni u 16. stoljeću, dok je crkva nastala u 19. stoljeću. Hum i okolna akropolska naselja bila su središta starih hrvatskih glagoljaša, te u spomena na njihovo kulturno poslanje, 1 977. godine je između Huma i Roča uređena Aleja Glagoljaša. Riječ je o spomeničkom kompleksu sastevljenom od niza spomenika građenih u kamenu, te je mjesto hodočašća brojnih posjetitelja.