U središnjoj Hrvatskoj, na samom sjecištu i čvorištu najvažnijih prometnica koje povezuju Europu sa Jadranskom obalom,. Graniči sa dvije susjedne države, Republikom Slovenijom i Rebublikom Bosnom i Hercegovinom. Županija obuhvaća 5 gradova, od kojih je najveći Karlovac, te ukupno 16 općina. Područje županije je slabije naseljeno od ostatka Hrvatske. Na ovom prostoru dotiču se različitosti prirodnih osobitosti alpskog, panonskog i kraškog prostora. Ljepote karlovačkih rijeka Kupe, Mrežnice, Dobre i Korane, šumovitost Velike i Male Kapele, tranzitni položaj i bogata povijesna baština se samo neke od zanimljivosti koje očekuju posjetitelje. Nositelji turističkog gospodarstva županije su rijeke koje omogućavaju kupanje u čistim vodama, ribolov, rafting i vožnju kanuom. Neizostavan je i lov u šumama Kleka i Modruša, te razvijeni zimski sportovi i skijanje na padinama Bjelolasice. Planinske i biciklističke staze, kraške špilje i mnoge druge prirpdne ljepote ove županije, čine ju veoma atraktivnom i postavljaju čvrste temelje za daljnji turistički razvoj.

Administrativno središte i najnaseljeniji grad županije je Karlovac. Smješten je na dinarskom rubu Panonske nizine, a upravo sa ovog područja počinje planinski dio prema Mediteranu. Karlovac je poznat i kao grad na četiri rijeke, zahvaljujući rijekama Korani, Kupi, Mrežnici i Dobri koje prolaze kroz grad. Relativno je mlado naselje koje je nastalo 13. srpnja 1 579. godine, ali najstariji dokazi o ljudskom postojanju na području današnjeg grada sežu do 3 500. godine prije Krista. Neka karlovačka naselja od kojih se sastoji današnji grad, nastalu su prije osnutka samog grada; tako su Švarča i Gaza nastale u 13. stoljeću, dok su Duboac i Banija nastali u 14. stoljeću. Karlovac je osnovan kao tvrđava u obliku šesterokrake zvijezde, sa središnjim trgom i ulicama koje se sijeku pod pravim kutom, a glavni cilj podizanja utvde bila je obrana od turskih napada. Zanimljivo je da samo još dva grada u Europi imaju takav tlocrt; Palmanova u Italiji i Novy Zamky u Slovačkoj. Grad je nastao na ravnci gdje rijeka Korana utječe u rijeku Kupu. Izgrađen je na posjedu obitelji Zrinski, podno starog grada Dubovca, a ime Karlovac ili Karlstad je dobio po osnivaču, austrijskom vojvodi Karlu. Renesansna jezgra grada je vrhunac tadašnjeg graditeljskog umijeća, a izgrađeni su i bedemi i bastioni, palače, vojni i sakralni objekti. Na središnjem gradskom trgu, danas Trgu bana Josipa Jelačića, nalazi se crkva Presvetog trojstva, a uz nju se smjestio Franjevački samostan koji čuva zbirku umjetničkih djela samostanske i crkvene riznice. na glavnom trgu se može vidjeti spomenik Kužni pil s likom Bogorodice, koji je postavljen 1 691. godine u znak zahvalnosti, kada se grad oslobodio od epidemije kuge koja je u prošlosti harala gradom. Nekada se u centru glavnom trga nalazi bunar, a kojega je zamijenila česma ukrašena alegorijskim prikazima rijeka, koja se crpila vodu iz zdenaca. Unutar karlovačke zvijezde se može vidjeti crkva učenički dom, zgrada gradskog Poglavarstva te dvije vojarne. Na Strossmayerovom trgu, u blizini Gradskog poglavarstva nalazi se Gradski muzej, smješten u palači iz 17. stoljeća, koja je jedan od najstarijih čuvanih primjera stambene arhitekture, a ispred muzeja se mogu vidjeti ostaci kapelice sv. Josipa S obzirom da je grad bio pod vojnom upravom što je uvelike ometalo razvoj obrta i trgovine građani su zahtjevali da se grad proglasi slobodnim kraljevskim gradom, što je car Josip II. učinio 1 781. godine, kada je izdao povelju o privilegijama slobodnog kraljevskog grada. nakon toga, uslijedilo je zlatno doba trgovačkog Karlovca, zahvaljujući odličnom smještaju na rijeci Kupi. U 18. i 19. stoljeću, grad je postao najvažnijim trgovačkim gradom između Jadrana i Podunavlja, što dokazuje i izgradnja triju povijesnih cesta: Karoline, Lujzijane i Jozefine. Prva cesta koja je povezala Karlovac s Jadranom je Karolina. Građena je od 1 726. do 1 732. godine, kao put do luke Bakar, a protezala se u dužini od 105 kilometara. Dijelovima Karoline se i danas prometuje, a autocesta Zagreb – Rijeka prati njezinu trasu. Car Josip II. Habsburški potaknuto je gradnju ceste Jozefine, koja se protezala od Karlovca do Senja, s ukupnom dužinom od 100 kilometara. Cesta je obnovljena u 19. stoljeću, a njom se i danas prometuje. Najbolja cesta Habsburške monarhije je ona od Karlovca do Rijeka, Lujzijana. Izgrađena je 1 811. godine, i u to vrijeme je bila jedna od najljepših u Europi. Simbol gospodarskog razvoja, na početku Jozefine je Miljkoaz koji prikazuje udaljenosti od većih gradova. Glazbena škola u gradu je osnovana 1 804. godine, a krajem 19. stoljeća osnovano je kazalište Zorin dom, na inicijativu prvog hrvatskog pevačkog društva Zora. U gradu se nalazi čitavi niz srednjih i osnovnih škola, a Karlovačku gimnaziju su pohađali Nikola Tesla, Mirko Seljan, Antun i Stjepan Radič i Ivan Goran Kovačić. Grad je pretrpio teška razaranja u Domovinskom ratu, u kojem se potvrdio kao pravi hrvatski štit, a u spomen na to danas se u gradu može vidjeti Muzej Domovinskog rata u kojem su izloženi ratni eksponati, borbena vozila, tenkovi i topovi.

Na utoku rijeke Slunjčice u rijeku Koranu, nastale su Rastoke, koje predstavljaju svojevrsni uvod u Nacionalni park Plitvička jezera. Posebne su po tome što se u ovo bogatstvo zelenila i vode razvilo ljudsko naselje s mlinicama. Danas se grad Slunj, zajedno sa Rastokama spaja u jednu jedinstvenu cjelinu, zbog kojih su Rastoke 1 969. godine upisane u Registar nepokretnih spomenika kulture Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu. Slunj se prvi puta spominje u 12. stoljeću, a o burnim prošlim vremenima svjedoče zidine Starog frankopanskog grada, koji je nastao na kamenoj uzvisini iznad rijeke Slunjčice. Ovaj stari grad povijesno je središte feudalnog vlastelinstva knezova Krčkih – Frankopana, a prvi puta se spominje u 15. stoljeću. Grad je propao tijekom turskih napada u 16. stoljeću, ali se krajem 17. stoljeća obnavlja i razvio se u današnji grad. Za vrijeme Napoleonove vladavine, Slunj je bio najistočniji grad njegovog imperija, što je utjecalo na gospodarski i društveni razvoj grada, a kao svjedok tog vrmenea mogu se vidjeti zidine Napoleonovog magazina.

Gotovo svaki grad koji je bio u posjedu najglasovitijih hrvatskih velikaških obitelji Zrinskih i Frankopana, upisan je zlatnim slovima u povijest hrvatske kulture. U tom nizu zrinsko – frankopanskih gradova, našao se i Ozalj. Prema mišljenju povjesničara, povijest Ozlja započela je još u rimsko vrijeme kada je ovdje postojao grad Azelija, no prvi spomen Ozlja potječe iz 1 244. godine, kada je već bio utvrđeni plemićki grad. Te je godine slobodno pleme Pribića uz pomoć vojske kralja Bele IV. uspješno sačuvalo grad od napada kneza Babonića koji je pod svaku cijenu želio osvojiti ovu snažnu tvrđavu na Kupi. U tome je i uspio nedugo nakon toga, te gospodario njime do 1 325. godine. od kraja 14. stoljeća pa sve do pogibije Petra Zrinskog bio je pod vlašću Zrinskih, koji su posebno voljeli ovaj grad, pa i ne čudi što ga je Petar Zrinski odabrao za svoje vjenčanje sa Katarinom Frankopan. U 18. stoljeću, stari grad je obnovljen čime je dobio današnji barokni izgled.

Na obalama rijeke Mrežnice smjestila se Duga Resa, grad koji se prvi puta spominje krajem 14. stoljeća, a od tada nastavlja svoj rast do današnjeg grada. gospodarski razvitak grada započeo je izgradnjom željezničke pruge Karlovac – Rijeka koja je prolazila kroz Dugu Resu, ali o ozbiljnijem gradskom razvoju možemo govoriti tek od 1 884. godine, kada je u gradu osnovana Pamučna industrija. Tijekom 20. stoljeća grad je izrastao u turističko odredište zbog aktraktivnih prirodom danih kupališta na obalama rijeke Mrežnice, te se formirao u omiljenu vikend destinaciju. Inače, ovo područje je bilo naseljeno još u doba antike, o čemu svjedoči arheološko nalazište Sveti Petar Mrežnički.

Na pola puta između Zagreba i Rijeke, između Nacionalnog Parka Plitvička jezera i šumovitog Gorskog Kotara i sjevernog Jadrana nalazi se grad Ogulin. Zajedno sa Likom i Gorskim Kotarom čini cjelinu koja je poznata pod nazivom Gorska Hrvatska. Smjestio se u podnožju planine Klek, koja je prema legendi sijelo vještica. U samom podnožju Kleka, u centru grada, nalazi se ponor rijeke Dobre, poznat pod nazivom Đulin ponor. Prema legendi, ponor je ime dobio po mladoj djevojci Đuli koja je u 16. stoljeću živjela u Ogulinu. U to vrijeme su se vodile velike bitke sa Turcima, a u Ogulin je stigao mladi kapetan Milan Juraić. Između njega i Đule rodila se ljubav na prvi pogled, no on je poginuo u jednoj od bitaka sa Turcima. Čuvši za to, Đula se od tuge bacila u ponor koji se od tada zove njezinim imenom. Sam nastanak grada usko je vezan uz ime slavne obitelji Frankopan. Osnivač grada bio je Bernardin Frankopan, jedan od najmoćnijih velikaša svog imena, koji je sagradio kaštel iznad samog ponora rijeke Dobre i time uspostavio temelje daljnjeg razvoja grada. vrijeme izgradnje utvrde nije poznato, no poznata je činjenica da je grad već 1 553. godine dospio u kraljevske ruke. Tijekom 15. i 16. stoljeća Ogulin je imao velik značenje, a ogulinska utvrda se smatrala ključem Kranjske. Stanovnici Ogulina su bili dobri vojnici, a Krsto Frankopan ih je 1 622. godine oslobodio svih obveza prema knezovima Frankopanima. Danas se u utvrdi nalazi Zavičajni muzej koji ima nekoliko različitih zbirki, među kojima se nalazi arheološka, etnografska, zbirka starog oružja, spomen soba Ivane Brlić Mažuranić koja je rodom iz Ogulina te izložba slikara Stješana Galetića. U središtu grada, u Parku kralja Tomislava, nalazi se župna crkva Uzvišenja sv. Križa, sagrađena 1 781. godine. ispred crkve nalazi se spomenik kralju Tomislavu, postavljen 1 990. godine. U parku se nalazi izvor, vrelo Cesarovac, koji je spomenik izgradnji prvog vodovoda u Ogulinu. Iz vodovoda teče vilinska voda koja dolazi iz izvora Zdiška u podnožju Kleka. Poznato je da na Kleku, osim vještica, obitavaju vile planinkinje. Prema legendi, svaka žena koja pije vode sa Cesarovca postane lijepa, dobra i mlada, a ukoliko muškarac popije vodu, on će se oženiti Ogulinkom. Jedna od najstarijih građevina u Ogulinu, potječe iz 12. stoljeća je kapela sv. Jakova, koja se nalazi na istoimenom groblju. Kapelu su sagradili Frankopani, a na zvoniku su vidljivi romanički i gotički detalji. U blizini Ogulina, nalazi se umjetno stvoreno jezero Sabljaci, stvoreno u svrhu akumuliranja vode rijeke Mrežnice, za potrebe proizvodnje električne energije. Tunelom je povezano s jezerom Bukovnik koje je oko kilometar udaljena akumulacija na rijeci Dobri, odakle se nastavlja tunel prema hidroelektrani Gojak. Jezero Sabljaci popularno zovu Ogulinsko more, a ljeti se na njemo održavaju Jezerske igre, razni sportovi na vodi poput veslanja, jedrenja, plivanja, ribolova.