Koprivničko – križevačka županija smještena je u sjeverozapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema prirodno-geografskoj regionalizaciji Republike Hrvatske, Koprivničko-križevačka županija pripada Panonskoj megaregiji, a unutar nje zavali sjeverozapadne Hrvatske. Prostor Koprivničko-križevačke županije izrazito je raznolik, te uključuje nekoliko prostornih cjelina koje se međusobno razlikuju ne samo po prirodno – zemljopisni, već i po gospodarskim, demografskim, prometnim i ostalim karakteristikama: sjeveroistočni dio Županije čini dolina rijeke Drave te na tom dijelu prevladava poljoprivredna djelatnost sa značajnim nalazištima nafte i zemnog plina. Brdski dio Županije čini prostor Kalničkog gorja i Bilogore, područje brežuljkastog reljefa, a cijelo pobrđe odijeljeno je dolinom Koprivničke rijeke u dva dijela: Bilogorski dio te područje Kalničkog gorja, sa najvišim vrhom Kalnikom (642 m n.v.).

U županiji se ističu tri grada: Koprivnica, Križevci te Đurđevac. Koprivnica i okolica obiluju povijesnim, kulturnim, gospodarskim vrijednostima i potencijalima, a sve to u prekrasnom prirodnom okruženju zdravih šuma, livada i oranica. Grad Koprivnica, središnje je mjesto u Podravini te je administrativno i kulturno središte Županije. Slobodnim i kraljevskim gradom proglašen je 1 356. godine. Tek od pojave turske opasnosti u 16. st. oko tadašnjeg naselja se gradi jaka zemljana tvrđava sa četiri bastiona i četiri revelina, ali je zbog pretežito drvene gradnje iz tih vremena tvrđa postupno rušena, tako da su danas vidljivi samo njezin jugoistočni bastion i vodeni opkopi oko njega, a na mjestu nekadašnje tvrđave je nastao današnji centar grada (Zrinski trg). Usprkos burnoj povijesti, Koprivnica je grad koji je sačuvao znatan dio svoje kulturno-povijesne graditeljske baštine. Unutar nekadašnje vojne utvrde vrlo su vrijedni spomenici graditeljstva. Župna crkva Sv. Nikole je nastala na temeljima srednjovjekovne franjevačke crkve, u današnjem obliku izgrađena je prije 1 657., a temeljito preuređena u 19. stoljeću. Franjevački samostan i crkva Sv. Antuna Padovanskoga kriju doista dugu povijest franjevaca u Koprivnici, koji su na ovo područje došli krajem 13. stoljeća. Barokni zidani samostan, koji se naslanjao na nekadašnje zemljane bedeme franjevci su izgradili između 1 675. i 1 685. godine. U crkvi Sv. Antuna osobito je vrijedan barokni inventar, te prizidana barokna kapela Sv. Salvatora. Od ostalih zdanja osobitu pozornost privlači stara gradska vijećnica (kasnije sud, a danas Muzej grada Koprivnice), barokna zgrada izgrađena u 18. stoljeću. Posbno je zanimljivo središte starog podgrađa – danas Zrinski, Jelačićev i Florijanski trg, gdje se nalazi skupina (uglavnom) jednokatnih zdanja – od baroka sve do secesije. Vrijedno je zdanje nove gradske vijećnice, koja dominira Zrinskim trgom, a čiji je kamen temeljac položio ban Josip Jelačić 1 856. Ispred vijećnice je poznati spomenik biciklu. Od sačuvanih baroknih zgrada ističemo jednokatnicu na uglu Zrinskog i Jelačićeva trga, zatim dvije zgrade s kanatnim sustavom na katu, zdanja pivnice s otvorenim arkadama u prizemlju i Ville Parva. Od historicističkih zdanja (uglavnom iz arhitektonske radionice Carnelutti) ističu se palače Koprivničke štedionice (Gradska galerija), te Knjižnice i čitaonice ”Fran Galović”. Od ostalih starih zdanja ističe se stara gradska bolnica iz 19. stoljeća, te kapela Sv. Florijana koja se do 19. stoljeća nalazila na Florijanskom trgu. U Starčevićevoj ulici, odmah pokraj ”Podravke” nalazi se poznata koprivnička kapela Žalosne Majke Božje od Grantula iz 18. stoljeća, a u Starogradskoj ulici se nalazi zgrada stare gradske klaonice, u kojoj je danas Muzej prehrane ”Podravka”.

Križevci su jedan od najstarijih srednjovjekovnih gradova sjeverne Hrvatske, koji se u pisanim dokumentima prvi puta spominju u ispravama kralja Bele III iz 1 193. godine pod imenom Cris (Križ). U samim svojim začecima, grad je bio podijeljen na dva dijela: Gornji i Donji Križevac (Gornji i Donji grad), a prilikom osnutka Gornjega grada kao novog naselja, ban Stjepan mu je dodijelio povlastice slobodne i kraljevske varoši. Taj događaj se zbio dana 24. travnja 1 252. godine, što se danas slavi kao Dan grada. Donji grad povlasticu slobodnoga i kraljevskog grada dobiva 1 405. godine od kralja Sigismunda (Žigmunda) s pravom podizanja gradskih bedema u kojima je kasnijih godina bila smještena carska vojna posada, sastavljena uglavnom od stranaca. Gornji i Donji grad su imali česte razmirice koje je riješila austrijska carica Marija Terezija u 18. stoljeću, ujedinivši dva Križevca u jedan grad koji od tada nosi ime u množini – Križevci. Tada je carica ujedinjenom gradu dodijelila grbovnicu s opisom zajedničkog grba, koji je, uz neka pojednostavljenja, zadržan i danas kao službeni grb grada Križevaca. Važnost grada porasla je još više od trenutka kada su se počeli održavati srednjovjekovni državni sabori, od kojih je najviše u pamćenju ostao onaj iz 1 397. godine kada je kralj Sigismund na prijevaru dao ubiti hrvatskoga bana Stjepana Lackovića i neke od njegovih pristaša, zbog čega je taj sabor ostao zapamćen kao ”krvavi sabor križevački”. Taj nemili događaj je ovjekovječio znameniti hrvatski slikar Oton Iveković, 1914. godine , na velikoj slici koja se čuva u drevnoj crkvi Sv. Križa. Križevci su rodno mjesto sv. Marka Križevčanina, trećeg hrvatskog sveca, zaštitnika grada i Koprivničko – Križevačke županije. Grad je urbano središte regije, istaknuti prosvjetni i školski centar već od 17. stoljeća kad su pavlini osnovali prvu gimnaziju. U gradu od već gotovo dva stoljeća djeluje muzička škola te jedna od prvih čitaonica u Hrvatskoj otvorena davne 1 839 godine. ”Križevački štatuti” su pravila ponašanja veselih društava i pajdašija koji su bili osnova brojnim kasnijim vinsko – pajdaškim regulama. U mnoštvu spomenika kulture, Križevci se ističu po osam crkvenih tornjeva raspoređenih na različitim gradskim prilazima, koji tvore križ oko grada. Raskošno uređene, mada veličinom skromne, križevačke barkone crkve i kapele podsjećaju građane na burnu i bogatu povijest. Na požare i kužne pošasti koji su vjerno obilazili grad u najtežim stoljećima podsjećaju crkvice sv. Roka i sv. Florijana, na sajam koji se na gornjegradskom trgu održava još od vremena Arpadovića podsjeća crkva sv. Ladislava, dok na mnoga čuda koja su se dogodila po Gospinom zagovoru podsjeća najljepša križevačka crkva, Majka Božja Koruška. Mnoge stare zgrade su obnavljane i modernizirane, te im je danas teško prepoznati stariju jezgru, kao na primjer Grkokatolička katedrala Presvetoga Trojstva i biskupska rezidencija, koja je krasna kompilacija dvaju prvaka hrvatske arhitekture 19. stoljeća, Felbingera i Bollea. Posebnu pažnju prilikom obilaska treba posvetiti oslikanom ikonostasu kojeg su radili naši, najveći slikari s kraja 19. i početka 20. stoljeća (Bela Čikoš Sesija, Ivan Tišov, Ferdo Kovačević, Celestin Mato Medović i dr.). Crkva Sv Križa najstariji je sačuvani objekat u gradu. Ona je ujedno i jedna od najstarijih crkava kontinentalne Hrvatske. Ovu crkvu, obilježenu povijesnom slojevitošću, karakteriziraju i neke urbanističke posebnosti. Naime, crkva Sv. Križa bila je podignuta izvan zidina Donjeg grada, a unutar zasebne utvrde. U pisanim se izvorima spominje već 1 232. godine. Jedna od posebnosti grada je Djevojačka straža, jedina ženska povijesna postrojba na svijetu koja vuče korijene iz srpnja 1 848. godine, kad je bana Josipa Jelačića na proputovanju kroz Križevce čuvala straža djevojaka, domorodnih Križevčanki koje su se postavile na ulazu u biskupski dvor. Stajale su svjesne svoje dužnosti pred vratima i u njihovim nježnim rukama caklilo se ubojito oružje.

Križevački kraj obiluje mnogobrojnim prirodnim ljepotama , kao što su prekrasne livadae, pašnjaci, živopisni vidikovci, šume, ribnjaci i jezera… Na padinama gorja Kalnik, koje se prostire većim dijelom u Varaždinskoj županiji, a manjim u Koprivničko križevačkoj, smjestila se općina Kalnik i prostire se na 25 km2. Kalnička gora proglašena je zaštićenim krajolikom prirode, a Mali Kalnik posebnim botaničkim rezervatom. Najviši vrh Kalnika, Vranilac visok je 643 metra. Na Kalniku se nalaze najznačajniji srednjovjekovni spomenici ovog dijela Hrvatske: srednjovjekovna utvrda Stari grad Kalnik, gotička župna crkva sv.Brcka u selu Kalnik i kameno gotička crkva Sv. Andrije u Kamešnici, naselju podno Kalnika. Nema izvornih isprava o utemeljenju dvije tvrđave imena Kalnik, a najraniji je spomen Malog Kalnika, i datira vrlo rano, 1 217. godine, dok je Veliki Kalnik spomenut 1 243. Danas je Kalničko gorje omiljena izletnička i planinarska destinacija.

Grad Đurđevac je smješten u podravskoj nizini između dvije prirodno-geografske cjeline, između sjevernih obronaka Bilogore i rijeke Drave. U podravskoj nizini razlikujemo tri osnovna reljefna elementa: plodne terase, Đurđevečke peske i naplavni nizinski prostor. Na dodiru tih reljefnih cjelina nastao je grad Đurđevac. Njegov nastanak uvjetovan je prije svega povoljnim topografskim položajem za obranu u nesigurnim srednjovjekovnim vremenima. Najstariji dijelovi današnjeg Đurđevca nastali su na uzvišenim pješčanim humcima okruženim vlažnim livadama. Stari grad Đurđevac dao je izgraditi pečujski biskup Sigismund Ernušt najvjerojatnije oko 1488. godine. Grad, odnosno utvrda, sagrađen je na uzvisini usred močvare sjevernije od tadašnjeg mjesta Đurđevca (Sv. Jurja) zbog prijeteće turske opasnosti i stalnih sukoba među velikašima. Đurđevački kaštel građen je najvjerojatnije negdje u razdoblju od 1 477. , kada je Sigismund Ernušt nasljedio bogate Đurđevačke posjede, do oko 1 488. godine. Ove teze potvrđuje grb Sigismunda Ernušta, najljepši i najsjajniji spomenik renesanse u sjevernoj Hrvatskoj i jedan od najljepših primjeraka Korvinove renesanse. Etnografska zbirka obitelji Čamba, jedna je od 9 najvećih etnografskih zbirki u Republici Hrvatskoj. Dočarava tradicionalan način života, privređivanje, rukotvorstvo etnosela đurđevačke Podravine iz 18., 19. i početka 20. stoljeća. Zbirka Slavka Čambe predstavlja neprocjenjivu kulturnu vrijednost za grad Đurđevac i cijelu đurđevačku Podravinu. Današnja župna crkva Sv. Jurja, koja dominira centrom Đurđevca, leži na temelju već nekoliko prethodnih crkava. Po nekom čudnom pravilu u Đurđevcu se gotovo svakih 100 godina mora rušiti stara i graditi nova crkva. Tako je bilo 1 710. godine, 1 824. godine i 1 928. godine iz koje datira današnja župna crkva. Crkva predstavlja reinterpretaciju starohrvatske crkve s romaničko-bizantskim stilskim elementima. Posebna atrakcija Đurđevca su Đurđevački peski, poznati kao Hrvatska Sahara, gdje je posebna atrakcija vegetacija koja se može pohvaliti sa 130 različitih vrsta! To je zaštićeno botaničko područje osebujnog staništa, s velikim brojem endemičnih vrsta, jedinstvene flore i faune, te vidljivim oblicima pješčanih dina, odnosno ostacima hrvatske Sahare.