Omeđena Primorsko – goranskom županijom, Karlovačkom županijom, Zadarskom županijom i susjednom Republikom Bosnom i Hercegovinom, Ličko – senjska županija se smjestila u samom središtu Republike Hrvatske. Kroz nju prolazi Jadranska magistrala, te autocesta A1, što joj daje veliku prometnu važnost. Reljef županije veoma je raznovrstan i dinamičan, a čine ga tri posebne cjeline. Prva je Velebitski planinski lanac koji se proteže 100 kilometara kroz županiju, druga je zapadnolička zavala smještena između Velebita, Kapele i Ličkog sredogorja, a treću cjelinu čini otok Pag. Zbog prevladavajućeg vapnenačkog sastava tla i vlažnoj klimi, na širem području Velebita i Like nastalo je mnogo špilja i jama. Osnovnu privlačnost ove županije čini mozaičan krajolik sa bogatim prirodnim sadržajima, a na području županije smjestila su se čak 3 nacionalna parka: Plitvička jezera, Paklenica i Sjeverni Velebit. Ličko – senjska županija administrativno je podjeljena na 4 grada i 8 općina, a administrativno središte županije je grad Gospić.

Na zapadnom dijelu kraškog, Ličkog polja, podno najveće i najljepše hrvatske planine Velebit i na obalama rijeka Like, Novčice i Bogdanice smjestio se grad Gospić, gospodarsko, administrativno, vjersko i kulturno središte Ličko senjske županije. Uz nastanak grada vezano je nekoliko legendi, a prema jednoj je kneginja po imenu Gospava osnovala grad, a prema drugoj grad je dobio ime po “hospitumu“, svratištu u Kaniži kojeg su osnovali karlobaški kapucini početkom 18. stoljeću. Navodno je kneginja Gospava bila teško bolesna, no napivši se vode iz rijeke koja je tu tekla, izliječila se i dala joj ime Lika. Zapisi putopisaca svjedoče o crkvi u blizini stare kule u čijoj je blizini postojao kip Majke Božje sa Isusom u ruci, po čemu je Gosić dobio ime. Inače, područje grada naseljeno je još od pretpovijesti, a kao dokaz tome svjedoče arheološki nalazi koji se posebice odnose na kulturu Japoda. U antičk doba, ovaj prostor je bio jedna od najznačajnijih prometnih komunikacija, koja je spajala unutrašnjost i morsku obalu. Grad Gospiće se prvi puta spominje u ispravi 1 263. godine, kao područje Kasezi uz rijeku Kaseg, današnju Novčicu, kao selo Gospojina se spominje u drugoj polovici 16. stoljeća, dok se pod imenom Gospić prvi puta spominje 1 604. godine. Značajniji razvoj grada započeo je u drugoj polovici 18. stoljeća kada se gradio kao vojno – upravno središte Ličke pukovnije, te je dobio gospodarski značaj kao povlašteno središte obrtničke i trgovačke djelatnosti. Temelj današnjeg grada su dvije turske kule, kula age Senkovića na prijelazu preko rijeke Novčice te kula age Alića. Nakon izgona Turaka iz Like, grad je dobio prepoznatljive urbanističke odrednice kao upravno, administrativno, političko, kulturno i vojno središte ličkog prostora. U to vrijeme se izgradila današnja katedrala Navještenja Blažene Djevice Marije, gradska kapelica Sv. Ivana Nepomuka i groblje. No, širenjem gradske jezgre u 19. stoljeću, groblje se premjestilo na današnju lokaciju i izgradila se kapelica gradskoj zaštitnici, Sv. Mariji Magdaleni. Otvarale su se škole, novi gradski mostovi, u gospićkoj šumi Jasikovac se otvorilo prvo tenisko igralište u ovom dijelu Europe, a Gospić je intezivno živio životom metropole. Gradsku jezgru krasi brončani kip Vodarice Marte, koji je postavljen u čast dovršenja gradskog vodovoda Brušane. U centru se može vidjeti i zgrada Muzeja Like, koja posjeduje najcjelovitiju zbirku dinarske tradicijske kulture u Hrvatskoj, te rodna kuća velikog hrvatskog slikara Miroslava Kraljevića. U blizini Gospića nalazi se Smiljan, rodno mjesto Nikole Tesle, a u kojem se danas može vidjeti i obići njegov memorijalni centar. Nikola Tesla je jedan od najvećih izumitelja dvadesetog stoljeća, a njegovi izumi na području elektrotehnike i otkrića iz fizike, ostavili su snažan pečat na svjetsku znanost. Nadomak Gospića, nalazi se selo Veliki Žitnik, rodno mjesto “Oca Domovine“ Ante Starčevića, jedne od najvećih i najzaslužnijih osoba u cjelokupnoj hrvatskoj povijesti.

Otočac je grad koji se smjestio u Gackoj dolini, kroz koju teče rijeka Gacka, dužine 61 km. Rijeka Gacka obiluje podvodnim speleološkim nalazištima i vrelima, a prva istraživanja su započela tek u drugoj polovici 20. stoljeća. Majerovo vrelo se smatra speleološki najbogatijim, dok je preko polovice podvodnih kanala i prolaza Gacke još uvijek neistraženo. Glavni oblik turizma na ovom području je rekreacijski i seoski turizam, a u posljednje vrijeme i ribolovni. Turisti imaju mogućnost razgledavanja brojnih starih mlinova na rijeci, ali i upoznavanja bogate flore i faune. Inače, područje Gackog polja bilo je naseljeno još u kasno brončano doba, o čemu svjedoče ostaci japodskih gradina na humovima koji se izdižu u ravnici polja. Otočac se prvi puta spominje na Bašćanskoj ploči s kraja 11. stoljeća (1 100. godine), ugaonom kamenom spomeniku hvatske pismenosti i kulture. Do 18. stoljeća, Otočac je bio smješten na prirodnom otočiću usred rijeke Gacke, koji je bio utvrđen zidinama i kulama radi obrane, a prići mu se moglo samo uz pomoć čamca. Prva sačuvana darovnica o Otočcu datira iz 14. stoljeća, kada su knezovi Krčki dobili grad u svoj posjed. Oni su dali utvrditi grad, izgradilisu crkve i poticali kulturu i pismenost, te su gotovo tri stoljeća boravili na ovom području. Otočac je svoj procvat doživio 5. ožujka 1 460. godine, kada je Papa Pio II. utemeljio otčku biskupiju, crkvu sv. Nikole uzdigao u katedralu, a Otočcu dao status grada. U samom centru grada, nalazi se Muzej Gacke, u kojem se posetitelji mogu pobliže upoznati sa događanjima na ovom području još od daleke prapovijesti, dolaska Rimljana, nastanka prvih gradova, borbi s Turcima pa sve do stradanja u Domovinskom ratu. U blizini Otočca, s druge strane Velebita, smjestilo se Kuterevo, koje je poznato kao utočište za mlade medvjede. Velebit je sa 145 km najduža planina u Hrvatskoj, ali je po nadmorskoj visini tek četvrta, a najviši vrh je Vaganski vrh (1 757 m). Pruža se uzduž Velebitskog kanala, od prijevoja Vratnik iznad Senja pa sve do kanjona rijeke Zrmanje, a s kopnene strane ga okružuju Gacko, Ličko i Gračačko polje. Cijelo područje je zaštićeno kao park prirode, a Sjeverni Velebit i Paklenica su proglašeni nacionalnim parkovima. Unutar Nacionalnog parka Sjeverni velebit smjestili su se Hajdučki i Rožanski kukovi, koji su zbog bogatstva morfoloških oblika i jedinstvene flore proglašeni strogim prirodnim rezervatima. Na Velebitu se nalaze i najdublji speleološki objekti u Hrvatskoj, Lukina jama duboka 1 392 metra i Slovačka jama dubine 1 320 metara. Velebit je zbog svoje veličanstvenosti jedan od hrvatskih nacionalnih simbola, i opjevan je u nekoliko pjesama. Obiluje bogatom florom i faunom, od kojih je svakako najpoznatija velebitska degenija, koja je prikazana na naličju kovanice od 50 lipa, a ime je dobila po botaničaru Arpadu Degenu koji ju je prvi opisao i klasificirao. Velebit je dugo vremena predstavljao značajnu prepreku u povezivanju sjeverne i južne Hrvatske, a suvremena cestovna veza kroz Velebit je ostvarena probijanjem tunela Sveti Rok.

U čarobnom zelenilu vode, jezerskog bilja i drveća smjestilo se 16 bisera nacionalnog parka Plitvička jezera. Nastala su u brdovitom području gustih šuma, između Male kapele i visoke Plješivice, čiji se vrh bijeli i nakon što svugdje okopni snijeg. Ljubitelji prirode odavno su otkrili ljepotu ovog čuda prirode, koji se prostire na gotovo 10 kilometara. Znanstvenici također nisu mogli odoljeti ovom parku, te su biolozi, geolozi i kemičari otkrili jedinstvenu povezanost živog i neživog na čiji sustav može negativno utjecati čovjekova aktivnost. Na temelju toga, Plitvička jezera su 1 949. godine proglašena Nacionalnim parkom, a od 1 979. godine su uvrštena na listu Svjetske prirodne i kulturne baštine UNESCO-a. Jezera vodu dobivaju od Crne i Bijele rijeke te potoka Rječice i Plitvica, a međusobno su spojena kaskadama i slapovima. Jedna od temeljnih osobitosti parka su sedrene barijere, koje su nastajale u razdoblju dugom 10 000 godina. Prvih 12 jezera uglavnom su širokog i nepravilnog oblika, sa obalama koje se blago uzdižu, i to su gornja jezera koja završavaju najvećim jezerom Kozjakom. Posljednja četiri jezera su manja, duguljasta u strmom kanjonu, visokom 50-ak metara i to su donja jezera. Razlika između ove dvije skupine jezera je u karbonatnim naslagama koja su nastala taloženjem na nekadašnjem morskom dnu, prije 80 do 100 milijuna godina, a gornja jezera leže na nepropusnim dolomitskim slojevima na kojima se skuplja voda dok na prijelazu u donja jezera dolomiti postaju propusni. Mahovine, alge i vodeno bilje imaju važnu ulogu u oblikovanju jedinstvenog krajolika Plitvičkih jezera i sedrenih barijera. Već krajem 19. stoljeća, pojas šuma koji okružuje jezera i izvore proglašen je odvojenom zonom, a šume pokrivaju čak 2/3 parka. Svima je poznato kako su šume i voda međusobno povezani, a na ovom području to je doazano na najbolji mogući način. Šume Plitvičkih jezeta stanište su tri velika europska mesojeda, smeđeg medvjeda, vuka i risa; dok mnogoborjne vrste djetlića i šumskih sova svjedoče o visokoj kvaliteti staništa. U Parku je registirano čak 1 267 različitih biljnih vrsta, od čega čak 50 orideja. U sklopu jezera nalazi slap Plitvice, koji je sa svojih 78 metara najviši u Hrvatskoj, a nastaje iz 4 kilometra dugog istoimenog potoka. Na području parka nalazi se najveća i najočuvanija prašuma u Hrvatskoj, Čorkova uvala, smještena na sjevernom dijelu parka. Prepuna je srušenih stabla koja se prepuštaju prirodnom umiranju, ali i koja su dom i hrana brojnim životinjama, naročito kukcima, a 1 965. godine proglašena je specijalnim rezervatom šumske vegetacije. Prema legendi, Plitvička jezera su nastala nakon velike suše. Ljudi, životinje i biljke su čeznuli za malo vode, a narod se bez prestanka molio. U jednom trenutku u dolini se pojavila Crna Kraljica sa svojom veličanstvenom pratnjom, te se smilovala narodu i uz jak vjetar i grmljavinu kiša je konačno pala, a padala je toliko dugo dok nije oformila jezera. Postoje legende vezane uz naziv svakog od 16. jezera, prema kojima je jezero Kozjak dobilo ime po nesreći koja se dogodila kada je stado od 30 – ak koza prelazeći preko zaleđenog jezera upalo u jezero i nestalo, a jezero Vir je dobilo ime po velikom broju virova koji se stvaraju u jezeru. Plitvička jezera su jedna od najpoznatijih turističkih atrakcija Hrvatske, a turizam je na ovom području odavno poprimio masovne razmjere. Prvi ozbiljniji počeci turizma potječu iz 1 861. godine, kada su oficiri Vojne karjine na ovom području sagradili prvu turističku kuću, sa kapacitetom od samo 3 sobe. Veliki doprinos razvoju turizma dala je izgradnja ličke pruge 1 927. godine, no nakon Drugog svjetskog rata došlo je do izgradnje značajnije infrastrukture koja je utjecala na rast broja posjetitelja. Tijekom Domovinskog rata područje parka je bilo okupirano, no nakon završetka rata broj turista je nastavio rasti i Nacionalni park je ponovno zabljesnuo u svom punom sjaju.

Najstariji grad na sjevernom dijelu Jadrana, utemeljen prije 3 000 godina je Senj. Bio je glavno središte ilirskog plemena Japodi, a danas je poznat po svojoj slavnoj prošlosti, kulturnoj baštini, kniževnosti, tradiciji, ali i buri. Sredinom 2. stoljeća prije Krista na ovo područje su se doselili Rimljani, a u njihovo vrijeme Senia je postala glavno trgovačko, prometno i kulturno središte ovog dijela jadranske obale. Izgrađeni su gradske vijećnica, vodovod, terme, hramovi, o čemu svjedoče brojni arheološki nalazi kamenih spomenika pronađeni na ovom području. Najmonumentalniji spomenik u gradu je kula Nehaj iz 1 458. godine, koju je izgradio uskočki general Ivan Lenković radi obrane grada od Turaka i Mlečana. Radi djelotvornije obrane Lenković je dao porušiti sve crkve, samostane i zidine izvan zidina Senja kako se u njima ne bi mogli utaboriti neprijatelji. Nehajska tvrđava je kockastog oblika, a orijentirana je prema svim stranama svijeta. Tvrđava se danas koristi kao muzej u kojem je postavljena zbirka Senjski uskoci i Senjska pomorska kapetanija, te izložbe Sensjek crkve kroz povijest i Gradski plemićki grbovi Senja, a njezin vrh služi kao izvrstan vidikovac s kojeg se pruža predivan pogled na Hrvatsko primorje i otoke Rab, Goli otok, Cres, Krk, Prvić i na planine Učku i Velebit. Nehaj je ujedno i simbol grada, te se nalazi na gradskom grbu. U palači obitelji Vukasović, koja je bila jedna od najuglednijih i najutjecajnijih senjskih obitelji, nalazi se Gradski muzej Senj. Palača je građena u prijelazu iz 14. u 15. stoljeće i vrhunski je objekt arhitekture Senja. Gradski muzej pruža uvid u brojne zbirke, među kojima se ističu zbirka glagoljice i glagoljskog tiskasrtva, Senjskog pomorstva i zbirka novije senjske povijesti.u gradu Senju su svojedobno stanovali neki od najpoznatijih hrvatskih književnika, a grad im je posvetio park iznad stare gradske plaže u kojem se nalaze njihove biste. Najznamenitiji spomenik vjere i kulture u gradu je Katedrala Marijina Uznesenja iz 12. stoljeća, čiji je najvrijedniji spomenik grob senjskog biskpa Ivana Cadrinalibusa koji je postavljen iznad ulaza u sakristiju, građen u stilu gotičkog zidnog groba. Za vrijeme drugog svjetskog rata, katedrala je teško oštećene i nestale su mnoge umjetnine, kao i arhiva senjskog Kaptola, a današnji izgled je dobila sredinom 20. stoljeća prilikom restauracije. Uz samu katedralu nalazile su se crkvice sv. Jurja, Nevine dječice, Sretnih mladenaca i Žalosne Gospe. U blizini Senja, nalazi se crkva Majke Božje Krasnarske iz 13. stoljeća, koja je izgrađena na temeljima srednjovjekovne crkvice. Najveću umjetničku vrijednost crkve predstavlja drveni kasetirani strop, oslikane scene iz života Isusa i Marije s latinskim citatima iz 18. stoljeća, a ovdje se narod okuplja na proslavu Velike Gospe.

Na otoku Pagu smjestio se grad Novalja, koji administrativno pripada Ličko – senjskoj županiji. Grad ima dugu i zanimljivu prošlost o kojoj svjedoče brojni lokaliteti pronađeni na području grada, a među kojima se ističu 3 ranokršćanske bazilike iz 4. i 5. stoljeća. Ostaci podnog bazilika jedne od ovih triju crkava danas se mogu vidjeti unutar gotičke crkve Marije Božje od Ružarija u centru grada. u Novalji je pronađen i jedan od najstarijih prikaza lika Majke Božje s natpisom Maria. Arheološki je posebno zanimljivo područje Caske u kojem je postojalo rimsko naselje Cissa, koje je prema predaji propalo u potresu u 4. stoljeću. Najveću vrijednost i zanimljivost predstavlja antički podzemni vodovod iz 1. stoljeća, zvan Talijanova buža, koji je napajao Novalju vodom iz novaljskog polja, a danas se može vidjeti u sklopu Gradskog muzeja. Samo nekoliko kilometara od Novalje nalazi se prirodni fenomen, megalitski otisak u kamenu poznat kao “Paški trokut“, čiji se nastanak povezuje sa pojavom NLO – a. Novalja se može pohvaliti brojim lijepim plažama, među kojima je najatraktivnija plaža Zrće, koja je ujedno poznata po atraktivno uređenim objektima koji tokom cijelog ljeta pružaju mogućnost cijelodnevne zabave, a poznata je i pod nazivom hrvatska Ibiza.