Na raskrižju važnih kopnenih i morskih puteva, smjestila se ova raznolika županija, koja se može pohvaliti prekrasnom obalom, najvećim hrvatskim otocima te zelenim Gorskim kotarom. Županija obuhvaća područje grada Rijeke, sjeveroistočni dio istarskog poluotoka, Kvarnerske otoke, Hrvatsko primorje i Gorski kotar. Sjedište županije je Rijeka, koja je po veličini treći hrvatski grad. Najviši vrh na ovom području je Bjelolasica, poznati hrvatski skjaški centar, a najviše naselje je Begovo Razdolje koje se smjestilo na visini od 1 060 metara. Na otocima i u priobalju posjetitelji mogu uživati u prekrasnim plažama uz brojne sportske aktivnosti, te kušati tradicionalne specijalitete. Unutrašnjost županije nudi prekrasan gorski pejzaž, sa ugodnim ljetima i bajkovitim zimskim ugođajem. Upravo ta raznolikost ove županije joj daje posebnu čar. Ovaj prostor je bogat kulturnim i zabavnim priredbama koje se temelje na tradiciji i na suvremenom umjetničkom izrazu, a posebno treba istaknuti poznati Riječki međunarodni karneval. Ovo područje ima veoma dugu turističku tradiciju, koja seže u sredinu 19. stoljeća, a zahvaljujući gostoprimstvu i kvaliteti usluge, održala se i do danas. Područje Kvarnera je od samih početaka turističkog razvoja bilo poznato kao lječilište, a 1 907. godine je bila na drugom mjestu po posjećenosti među 243 lječilišta austrijskog dijela Austro – ugarske Monarhije, odmah iz Karlovih Vary. Blaga klima priobalja i otoka, te svjež zrak u unutrašnjosti imaju blagotovrni utjecaj na zdravlje čovjeka, a upravo tim čimbenicima turistički razvoj mogu zahvaliti Lošinj, Crikvenica i Novi Vinodolski. Na ovom području su se odmarali i uživali austrijski carevi i kraljevi, a danas je cijenjeno i atraktivno odredište mnogih gostiju. Kontientalna i mediteranska Hrvatska su povezane zelenim pojasom Gorskog kotara, područja koje je jednako privlačno u bilo koje godišnje doba. Područje obiluje prirodnim atrakcijama, od kojih se posebno ističe Nacionalni park Risnjak, park šume Golubinjak i Japlenški vrh, Vražji prolaz i Zeleni vir kod Skrada, Bijele i Samarske stijene, spilje Lokvarka i Vrelo, izvor rijeke Kupe, Bjelolasica te jezera Bajer, Lepenice i Lokvarsko jezero. Središte je grad Delnice, a od većih mjesta se izdvajaju Mrkopalj, Čabar, Fužine i Ravna Gora.
Najveća hrvatska luka i treći grad po veličini u Hrvatskoj je grad Rijeka. Najstariji tragovi naseljevanja na širem gradskom području potječu još iz prapovijesti, o čemu svjedoče ostaci pretpovijesnih gradina Solin iznad Martinšćice, Trsatski brijeg i Gradišće iznad Rječine. Najranijim naseljem na današnjem gradskom području smatra se naselje Trsata ilirskog plemena Liburna. Rimljani su pomakli centar života bliže moru, na mjesto današnjeg Starog grada, a o urbanoj razini njihovog naselja Trsatika svjedoče brojni areheološki nalazi, kao što su temelji rimskih bedema, zidova zgrada, ostaci termi i rimskih vrata. Zahvaljujući smještaju na blago položenoj padini, s uskim obalnim pojasom i izdašnim izvorima pitke vode, grad je imao sve predispozicije da se razvije u važnu luku i trgovački grad. Potaknuti takvim uvjetima, Hrvatsi su zauzeli ovo područje i na njemu počeli formirati svoje naselje. Prva vijest o srednjovjekovnom naselju potječe iz 13. stoljeća, kada se spominju dva naselja, Trsat na brijegu (na mjestu ilirske Trasate) i Rijeka na mjestu rimske Trsatike. Rijeka je tada bila utvrđeni gradić unutar zidina s nekoliko obrambenih kula i bila je podijeljena na dva dijela; u gornjem se nalazio srednjovjekovni kaštel i crkva sv. Vida, a donji dio je bio obrtničko i trgovačko naselje. Grad je ekonomski procvat doživio u 16. stoljeću, zahaljujući trgovini željezom, uljem, drvom, stokom i vunom, a u to vrijeme u gradu djeluje tiskara sa hrvatskim pismom glagoljicom. Dolaskom isusovaca u grad unaprijedio se kulturni i prosvjetni život grada, a u prvoj polovici 17. stoljeća osnovana je Isusovačka gimnazija i taj se događaj smatra početkom rada Riječkog sveučilišta. Uslijed turskih provala i sukoba Uskoka i Mlečana, na kratko je prestalo zlatno doba riječke trgovine, koje je ponovno zaživjelo nakon prestanka turskih opasnosti. U 19. stoljeću, grad je došao pod upravu mađarske vlade koja je ubrzano razvijala Rijeku u svoj najveći pomorsko – lučki centar te se tada javio suparništvo između dvije najveće luke u monarhiji, Rijeke i Trsta. Tijekom ovog razdoblja, u gradu se se izgradile brojne zgrade, kao što je Tvornica papira – Hartera, Narodna čitaonica, prva plinara, rafinerija nafte, moderna kanalizacija. Razvitak luke i širenje međunarodne trgovine, te povezivanje grada željeznicom sa Karlovcem su doveli do porasta broja stanovnika ali i na daljnjem unapređenju grada. 1 886. godie u Rijeci je stvoren torpedo, oružje koje je promijenilo dotadašnje poimanje ratovanja na moru, a godinu dana kasnije u gradu je otvorena prva tvornica torpeda na svijetu. Krajem 19. stoljeća, 1 885. godine, izgrađena je zgrada riječkog kazališta, današnje Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca. Gospodarski propast grada uslijedio je prilikom pripajanja grada Italiji, a Hrvatskoj je vraćena 1 947. godine, u okviru Jugoslavije. Ubrzo je uslijedio gradski oporavak, a Rijeka je preuzela funkciju glavne jugoslavenske luke. Obnavljaju se tradicionalne riječke industrije (brodogradnja, tvornica papira, rafinerija nafte, industrija odjeće, hidroelektrane i termoelektrane). Krajem 20. stoljeća Rijeka je razvijena u urbano i industrijsko središte. U gradu se nalazi najveće hodočasničko središte zapadne Hrvatske, svetište Gospe Trsatske, čiji je postanak povezan sa tradicijom o čuvenom prijenosu Nazaretske kućice i njezinom boravku na Trsatu, krajem 13. stoljeća. Uskoro je na ovom području izgrađena prva crkvica, a čiji je ugled bio dodatno osnažen čudotvornom slikom Gospe Trsatske koju je Hrvatsima poklonio Papa Urban V. Središte Rijeke je Korzo, koji je i najpoznatija gradska ulica i mjesto javnih događanja. Na sredini Korza nalazi se Gradski toranj sa satom, jedan od gradskih simbola, koji je izvorno predstavljao prohodnu kulu kroz koju se ulazilo u utvrđeni grad. Uz toranj se nalazi palača Wohinz iz 18. stoljeća, a njezinom izgradnjom započelo je formiranje Korza kao središnje gradske ulice. Od ostalih palača treba spomenuti Guvernerovu palaču u kojoj je danas smješten Pomorski i povijesni muzej hrvatskog primorja, a od izvorne opreme palače sačuvan je i prezentiran dio građe u slaonima koji uključuje namještaj i predmete umjetničkog obrta, te zbirku portreta najuglednijih građana Rijeke. Palazzo Komuna dugo je bila u funkciji poglavarstva grada Rijeke, a nalazi se preko puta Gradskog tornja. Uz palaču se nalaze znamenita Stara vrata ili Rimski luk, nekadašnji glavni ulaz u središte rimskog antičkog grada na čijim se ruševinama uzdigla Rijeka. Starim gradom dominira katedrala gradskog zaštitnika, Sv. Vida. Gradnja katedrale je započela u prvoj polovici 16. stoljeća, na mjestu istoimene crkvice, akao uzor je polsužila venecijanska crkva Santa Maria della Salute. Od ostalih sakralnih objekata treba istaknuti crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije koja je nastala na mjestu nekadašnjih rimskih termi, a uz koju se nalazi popularni Kosi toranj; kapucinsku crkvu Majke Božje Lurdske i baroknu crkvu sv. Jeronima. Uzduž riječke rive nalaze se reprezentativne zgrade iz 19. stoljeća, a najreprezentativnija među njima je palača Adria, koja je danas zgrada Jadrolinije. Palača je djelo arhitekta Giacoma Zammatija, a među ostalim njegovim vrijednim djelima ističu se Casa Veneziana koja je prepoznatljiva po bogatom pročelju od crvene opeke i bijelog kamena te palača Ploech. Središte grada obuhvaća i područje ušća rijeke Rječine u more, zvano Delta, a tu se smjestila zgrada Hrvatskog narodnog kazališta, koja čuva dugu kazališnu tradiciju. U unutrašnjosti zgrade mogu se izdvojiti rani radovi poznatog slikara Gustava Klimta. U blizini kazališta nalazi se Palača Modello, koja je nekoć također služila za održavanje javnih priredbi, a ističe se višebojnim pročeljima i svečanom dvoranom. Za vrijeme Austro – ugarske monarhije, izgrađena je Casa turca, turska kuća građena u neomaurskom stilu s lukovima iznad prozora, balkonskih vrata i potkrovnih prozora, ukrašena ornamentima, ljudskim likovima i arapskim brojevima. Zapadnim dijelom grada dominira Palača šećerane, upravna zgrada tvornice šećera iz 18. stoljeća, a smatra se remek – djelom barokne arhitekture u Hrvatskoj.
Uz grad Rijeku se smjestila Kostrena, popularno primorsko mjesto, čijom su cijelom dužinom smještene predivne plaže koje tijekom ljeta posjećuje tisuće kupača. No, Kostrena nije samo poznata po predivnim plažama, već i po svojim pomorcima i vrlo cijenjenim brodograditeljima. Na samom ulazu u Bakarski zaljev i na raskrižju bitnih prometnica, smjestila se Kraljevica, jedno od najstarijih brodogradilišta na Mediteranu izgrađen 1 729. godine. Kao najveća gradska znamenitosti ističe se kaštel obitelji Zrinski iz 15. stoljeća, Stari grad, koji je povezan sa dvorištem župne crkve sv. Nikole, zaštitnika Kraljevice. Dolaskom krčkih knezova Frankopana, obitelj Zrinski i Frankopan grade dvorac Nova Kraljevica, čija je posebnost bunar na kojem se nalazi grb koji objedinjuje obiteljske grbove Frankopan i Zrinski. Bakarskim zaljevom dominira grad Bakar, nekadašnji centar tunolovstva sjevernog Jadrana, ali i grad poznat po proizvodnji svjetski poznatog pjenušca. Povijesna jezgra grada proglašena je spomenikom kulture 1 968. godine, a podijeljena je na dva dijela, Grad u kojem se razvilo naselje opasano zidinama i dio grada koji se naziva Zagrad. Bogato povijesno nasljeđe ostavilo je značajnu kulturnu baštinu koja se ogleda kroz Bakarski kaštel, hreljinsku gradinu, ostatke liburnijskih gradina, crkvu sv. Andije koja je treća po veličini u Hrvatskoj, Rimsku i Tursku kuću i poznate bakarske prezide. Na području grada se uzgajala loza Belina od koje se dobivao svjetski poznati pjenušac “Bakarska vodica“, a preizidi na kojima se uzgajala su nastali tijekom 18. stoljeća i od 1 972. godine su upisani u registar spomenika kulture.
Na području rivijere Crikvenica smjestila su se 4 šarmantna mjesta: Crikvenica, Dramalj, Jadranovo i Selce. Na području rivijere, tisućljećima su se izmjenjivala područja rata i mira, izmjenjivali su se vladari, osnivale su se države i naselja, mješali se jezici i pisma, a njihovi tragovi su ostali zapisani i danas su vidljivi. Uz prirodne ljepote, čisto more i zrak te gostoljubive domaćine, Crikvenica se još od druge polovce 19. stoljeća ističe kao poželjno turističko odredište. Grad ima dugu i burnu prošlost, a prvi tragovi bilježe se još u srednjem vijeku kada je postojalo naselje Kotor sa župnom crkvom i pet manjih crkava. Kotor je krajem 18. stoljeća izgorio u požaru, a dio crkvenih vrijednosti je svoje utočište našlo u Pavlinskom samostanu, dok se najveći dio stanovnika preselio na obalu. Utemeljiteljem današnje Crikvenice se smatra knez Nikola IV. Frankopan, koji je početkom 15. stoljeća da sagraditi samostan za redovnike sv. Pavla Pustinjaka, uz srednjovjekovnu crikvu, a odakle je izvedeno ime grada. darovnica kojom je Nikola IV. darovao samostan pavlinima je ujedno najstariji pisani spomenik grada. stoljeća austrijske i mađarske vlasti su ostavile vidljiv srednjoeuropski trag, koji je vidljiv na hotelskoj arhitekturi, što se najviše može vidjeti na hotelu “Therapia“, prvom velikom crikveničkom hotelu iz 1 895. godine. Povijest, tradicija i kulturno nasljeđe grada najbolje se mogu upoznati u Muzeju grada Crikvenice, dok je Gradska galerija orijentirana na prikaz suvremenog likovnog stvaralaštva autora sa ovog područja. Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije je najstarija sačuvana crkva, te uz nekadašnji pavlinski samostan predstavlja staru gradsku jezgru. Gradom još dominiraju crkva sv. Antuna Padovanskog i Ruska pravoslavna crkva, dok se u crikveničkoj gradskoj luci može vidjeti brončani kip Ribar , nastao u znak sjećanja na bogatu tradiciju ribarstva. U centru Crikvenice smjestio se Aquarium, koji je dom preko stotinu vrsta riba iz Jadranskog mora, pedesetak vrsta riba iz tropskih mora, te slatkovodnim ribama. Obalno šetalište od Crikvenice vodi u Dramalj, maleno turističko mjesto čiji je razvoj vezan uz kraj 19. stoljeća i početak turističkog razvoja. Osim Crikvenice, i ostala mjesta rivijere imaju bogatu kulturno ponudu, među kojim se posebno ističe arheološko nalazište Lokvišće u Jadranovu iz doba starih Rimljana. Jadranovo očarava predivnom netaknutom prirodom i predivnim prirodnim plažama, a mjestom dominira šetnica uz more. Selce je maleno primorsko mjesto sa stoljetnom turističkom tradicijom, koje je nekada bilo poznato kao naselje ribara i zidara, a danas je turistička destinacija koja se može pohvaliti brojnim odličjima za kvalitetu ponude i uređenost mjesta. Selce se može pohvaliti uređenim plažama i čistim morem, obalnim šetalištem i bogatom ponudom kulturno – zabavnih i sportskih aktivnosti. U zaleđu Crikveničke rivijere, smjestila se Vinodolska dolina sa mjestima Bribir, Drivenik, Grižane i Tribalj. Još u rimsko doba na ovom je području postojalo naselje, no najdublji trag u povijesti Vinodolske doline ostavili su knezovi Frankopani i Zrinski koji su gradili utvrdr, crkve i samostane. Frankopani su na području nekadašnje Vinodolske knežije izgradili ukupno devet utvrda, čiji su predstavnici bili potpisnici Vinodolskog zakonika iz 1 288.godine, koji je nakon ruske Pravde najstariji europski pravni dokument. Danas se na ovom području mogu vidjeti tri utvrde, Birbir, Grižane i Drivenik, dok kaštel u Badnju potječe iz antičkih vremena. Osim utvrda, za vrijeme kneževa Zrinskih i Frankopana izgrađeno je preko trideset crkava, kapela i križeva. U mjestu Grižane se rodio “Michelangelo minijature“ Julije Klović, najveći predstavnik svjetske minijature.
Ispod blago spuštenih obronaka šumovite Kapele i pokraj plodne Vindoloske doline nalazi se grad Novi Vinodolski. Područje grada bilo je naseljeno još od najranijih doba, međutim prvo spominjanje grada datira još iz 1 288. godine, zahvaljujući Vinodolskom zakonu. Utvrda Lopsica smještena je na južnom djelu grada, a postojala su neslaganja o vremenu izgradnje utvrde, tako da je prema nekima riječ o rimskoj utvrdi, dok drugi tvrde da je Lopsica bila srednjovjekovni frankopanski grad. Utvrdu su u 16. stoljeću u potpunosti uništili Mlečani, a najteži napad se dogodio kada su vjnici Novog Vinodolskog pomogli senjskim uskocima što su Mlečani iskoristili i napali grad. Najprepoznatljiviji simbol grada je zvonik Crkve sv. Filipa i Jakova, visok 36 metara. Na mjestu današnjeg zvonika nalazila se zavjetna crkva sv. Fabijana i Sebastijana, koja je prema legendi izgrađena u roku 24 sata. Potkraj 15. stoljeća izgrađena je crkva sv. Trojice, u kojoj je uređena zbirka sakralnih izložaka. Spomenik junačkim povjesnim vitezovima je Frankopanski kaštela sa četvrtastom kulom, a u njemu su smješteni Gradska uprava, Gradski muzej i galerija, Gradska čitaonica i knjižnica te galerija. Čitaonica i knjižnica su osnovane za vrijeme Ilirskog i hrvatskog narodnog preporoda, a svojim adom svjedoče o upečatljivom tragu kulturne prošlosti grada. ovo povijesno i kulturno središte je kolijevka obitelji Mažuranić. U samom središtu grada nalazi se kuća u kojoj su rođeni najveći hrvatski književnici. U kulturno nasljeđe grada ubrajaju se stari narodni običaji, pjesme, drveni instrument sopile i narodna nošnja. Svega 2 kilometra od Novog Vinodolskog smjestilo se pomorsko mjesto Povile, idealno za provođeje odmora onih gostiju koji žele osjetiti mirni mediteranski ugođaj. Isti takav ugođaj pruža i Klenovica, mjesto poznato po čuvenim ribarima, smješteno podno bogatih šumskih obronaka.
Kraljica hrvatskog turizma i biser Jadrana, Opatija, jedna je od najpoznatijih destinacija u Hrvatskoj. Smještena na obali Kvarnerskog zaljeva, na istočnoj obali istarskog poluotoka i u podnožju Učke, svojim klimatskim karakteristikama, lijepo uređenim parkovima, lijepim hotelima i prekrasnom arhitekturom pruža mogućnosti ugodnog boravka tijekom cijele godine. Vodeće je odredište u Hrvatskoj za organizaciju kongresa i seminara, a u gradu se nude bogati kulturno umjetnički sadržaji tokom cijele godine. Naselje Opatija se razvilo oko benediktinske opatije sv. Jakova, koja se prvi put spominje sredinom 15. stoljeća, a naselje je imalo svega 35 kuća koje su bile smještene uz crkveni kompleks. Riječki patricij Ignacio Scarpa izgradio je u Opatiji 1 844. godine ljetnikovac Villa Angiolina, i upravo taj događaj se smatra počecima turizma u gradu. Danas se ispred Ville nalazi prelijepi park u kojem se mogu vidjeti biljke donešene sa svih krajeva svijeta. Intezivan rast i razvoj Opatije započeo je pod patronatom Austro – Ugarske, kada su akcionari Južnih željeznica željeli povećati putnički promet prema jugu, te su se odlučili za izgradnju hotela u Opatiji. Usporedno sa izgradnjom hotela, promovirali su novo kupališno i klimatsko lječilište, a nazvali su ga austrijskom Nicom. U isto vrijeme izgrađen je i paviljon sa zatvorenim bazenom u zagrijanoj morskoj vodi, kupalište te obalno put od Voloskog do Lovrana u dužini od 12 km. Otvaranje novoizgrađenog hotela Quarnero (hotel Kvarner) bilo je 27. ožujka 1 884. godine, a gosti su na raspolaganju imali 60 soba. Nakon izgradnje hotela krenula je izgradnja brojnih luksuznih vila, ljetnikovaca, pansiona, hotela, kupališta, šetališta i parkova. Prvi kongres balneologa je održan 1 885. godine, na kojem je donešena odluka da se Opatija proglasi klimatskim lječilištem. Opatija je tako uz Nicu, Karlove Vary i Cannes postala jedno od najznačajnijih europskih mondenih lječilišta. Arhitektura izgrađenih ljetnikovaca, vila i hotela danas je pravi melem za oči, i jedna od prepoznatljivosti ovoga grada. Mediteranski ugođaj izgrađenim objektima dala su raščlanjena pročelja, veličina i vrsta balkona i terasa te ukrasi na pročeljima. Opatija je bila omiljeno odredište kraljeva i careva, književnika, folozofa, pjesnika i glazbenika. Vidjeti i biti viđen bio je razlog dolaska u Opatiju. Za vrijeme dva svjetska rata, turizam u gradu je malo stagnirao, ali nakon 2. svjetskog rata Opatija se orijentirala na ljetnu sezonu i na razvoj kongresne ponude. Najprepoznatljiviji simbol opatije je skulptura Djevojke sa galebom, koji je postavljen na rtu pred nekadašnjim grobljem. Na njezinom mjestu je stajao kip “Madonna del Mare“ kojeg je srušilo nevrijeme, a taj originalni kip se danas čuva u Villi Angiolini. U Parku Angiolina nalazi se Švicarska kuća iz 19. stoljeća, nekadašnji pansion, glazbena soba, vrtlarska kuća i ured uprave Opatijskih parkova, a od svibnja 2 013. godine muzej koji prikazuje povijest turizma Opatije od njezinog prvog turističkog dana, pa sve do danas. Opatija je pravi izbor za ljubitelje umjenosti i dom je brojnim skulpturama. Omiljeno šetalište Opatijaca i njihovih brojnih gostiju je Lungomare, čuveno obalno šetalište Franje Josipa I. izgrađeno 1 889.godine, koje se proteže od Voloskog preko Opatije do Lovrana. Ova šetnica je ujedno prilika za upoznavanje povijesti, te upoznavanje bogate vegetacije i blagodati lokalne mikroklime. Uz Lungomare se mogu vidjeti raskošne vile koji su prekrasni primjeri secesijske arhitekture, pitoreskne uvale i plaže te predivne terase hotela. Duž šetnice podignuta su spomen obilježja znamenitim ličnostima koje su boravile i Opatiji, književniku Henriku Sienkiewiczu, liječniku Theodoru Billorthu, generalu Jozefu Pilsudskom i drugima. Na dijelu šetnice se nalazi Hrvatska ulica slavnih na kojoj su svoje zvijezde dobile neke od najzaslužnijih ličnosti iz svijeta sporta, kulture, umjetnosti i znanosti. Od ostalih znamenitosti Opatije treba spomenuti crkvu i park sv. Jakova, crkvu Marijina navještenja, umjetnički paviljon Juraj Šoper, šetalište Carmen Sylve i ljetnu pozornicu.
Osim Opatije, na Opatijskoj rivijeri su atraktivna i druga turistička središta: Volosko, Ika, Ičići, Lovran, Medveja i Mošćenička Draga. Cijela rivijera ima bogatu ponudu tijekom cijele godine, tako da ne čudi što je popularna među turistima u svako godišnje doba. U vrijeme dok još Opatija nije postojala kao mondeno turističko odredište, glavno administrativno – upravno središte je bilo Volosko. Mjesto više nema tu važnost, međutim još uvijek ima privlačnost slikovitog primorskog mjesta sa uskim ulicama stare jezgre, i odličnom gastronomskom ponudom. Na samom početku šetnice Lungomare nalazi se spomenik koji podsjeća prolaznike da je tu rođen Andrija Mohorovičić, svjetski poznati znanstvenik. Uz samu Opatiju nalaze se Ičići, poznati nautički centar koji nudi predivnu plažu, ali i bogatu ponudu smještaja. Ugodna mediteranska klima, bujna vegetacija i povoljan zemljopisni položaj omogućili su snažni turistički razvoj cijele rivijere, dok bogata povijesna baština i stoljetna turistička tradicija u kombinaciji sa izgrađenom i kvalitetnom infrastrukturom omogućuju daljnji turistički razvoj. Cijela rivijera je protkana atraktivnim plažama sa bogatom ponudom sportskih aktivnosti, a poseban dio ponude čini gastronomija kroz koju posjetitelji mogu upoznati autohtone namirnice, jela i vina.
Svaki otok ove županije posebna je priča u kojoj se na najljepši mogući način isprepliću prošlost i sadašnjost, tradicija i suvremena ponuda. Otok koji je most povezan sa kopnom što ga čini najpovezanijim otokom je
Jedna od najpoželjnijih hrvatskih destinacija, s bogatom kulturnom i povijesnom baštinom je otok Rab. Rapsko prirodno ozračje u svojim njedrima nosi neobično dugu povijest, koja ima odraza na svakoj otočkoj skupini. Otok Rab, a posebice stari grad Rab, prava je riznica povijesti. Arheološki nalazi svjedoče o životu na otoku još u dobu neolitika, pa potom u doba Ilira, Grka i Rimljana. Otok je tokom povijesti mijenjao svoje vladare, a svaka država pod čijom je upravom bio obogatila je baštinu otoka. Najveći dio spomenika se nalazi u gradu Rabu, a stara jezgra grada opasana je velebnim gradskim zidinama od tesanog kamena, s impozantnim gradskim vratima. Struktura grada ima logičnu gradacijsku podjelu, tako da je donja ulica blizu morske luke bila nastanjena ribarima, pomorcima i poljoprivrednicima, dok je gornja ulica bila puna crkvi i patricijskih palača. U rapskoj staroj jezgri svaka je kuća vrijedan spomenik povijesti, a ističe se renesansna kneževa plača iz 15. i 16. stoljeća, a malo dalje od nje se nalaze najljepše renesanse palače otka Nimira i Dominis. Od brojnih drugih plača posebno treba istaknuti palače Benedetti i Crnotu. Neobična starost i ljepota vidljiva je n rapskim crkvama, a to se posebno odnosi na bivšu biskupsku baziliku sv. Marije Velike. Dok su se stari Rabljani pretežito bavili poljoprivredom i pomorstvom, suvremeni Rab živi od turizma koji se razvio vrlo rano. Organizirani počeci turizma već se spominju 1 889. godine, a danas je pravi turistički biser. Najpoznatiji i najsjeverniji dio otoka je Lopar, kojeg krase najljepše plaže Jadrana. Gledano iz zraka, pomalo podsjeća na medvjeđu šapu. Osnivač najstarije europske države San Marina, klesar Marin, upravo je rođen u Loparu u 4. stoljeću. Ovdje su se smjestile čak 22 pješčane plaže, a najveća i najpoznatija je Rajska plaža, čiji je zaštitni znak odbojka na plaži.
Najveći otok lošinjskog arhipelaga je Lošinj, otok kojeg je za svoju bazu odabirala austrougarska aristokracija. Od ostalih otoka se ističu plodne Unije, jedinstveni pješčani Susak, osamljene Vele i Male Srakane i Ilovik. Gotovo nenastanjen do sredine 13. stoljeća, Lošinj se do 19. stoljeća razvio u jednu od vodećih regionalnih pomorskih sila, a grad Mali Lošinj u drugu najvažniju luku na Jadranu, poslije Trsta. Povoljni klimatski uvjeti i prirodni ljekoviti činitelji otoka već su krajem 19. stoljeća privukli pažnju značajnih austrijskih medicinskih stručnjaka, a kao prvotni oblik turizma na otoku pojavio se zdravstveni turizam. Lošinjani su bili jako cijenjeni po svojoj vještini izrade jedrenjaka, tako da je mjesto Mali Lošinj već u 19. stoljeću imalo šest brodogradilišta, zahvaljujući kojima je postao europska brodarska sila. Ljetni se turizam sve više počeo razvijati nakon 1 905. godine , kada su izgrađena kupališta, hoteli i pansioni na Čikatu, a već tada je ovaj predio bio ogrnut gustom šumom i izgrađenim obalnim šetalištem. Bogato kulturno nasljeđe otoka vidljivo je na svakom koraku, a crkvice, samostani, renesansne zgrade, bazilike i antički ostaci nalaze se posvuda. U Malom Lošinju posebno je važno spomenuti Palaču Fritzy koja u svojoj Galeriji čuva izuzetno bogatu umjetničku zbirku hrvatskih umjetnika. Muzejsko galerijski prostor Kula u Velom Lošinju svjedoči o pomorskoj tradiciji otoka, a stalni postav ima zadaću predstaviti povijest otoka sa naglaskom na pomorskoj prošlosti. O bogatom kulturnom životu svjedoči i otkriće dragocjene skulpture nađene u lošinjskom podmorju, koja predstavlja grčkog atleta Apoksiomena. Grad Osor je muzej na otvorenomu kojem su umjetnici svih epoha ostavili svoj trag, od suvremenog Meštrovića pa sve do ostataka antičkih zidina. Grad – muzej krije prastare antičke vile, renesansne portale i samostane, a može se dičiti i prekrasnim vrtovima. Fauna otoka specifična je po tome što na otoku ne žive zmije otrovnice, a od morskih otoka je najvažnije spomenuti dobre dubine, a Lošinjski akvatorij je proglašen rezervatom dupina, prvim takvim na Mediteranu. Lošinj kao turistika destinacija ističe važnost potpuno očuvane okoline i sklada sa stilom života koji asocira na zdrav život, a posebno se naglašava važnost očuvanja prirode i dodatne valorizacije povijesnog nasljeđa.
Najveći jadranski otok je Cres, pravi izazov za zaljubljenike u prirodu jer je riznica biljnog i životinjskog svijeta sa izuzetnim brojem endemskih vrsta. Otok je u prošlosti bio spojen sa Lošinjem, a tek umjetnim prokopanim kanalom kod Osora, vjerojatno u rimsko doba, nastala su dva otoka. Sa susjednim otokom Lošinjem povezan je pokretnim mostom. Danas je otok Cres jedno od rijetkih staništa bjeloglavih supova, posebice sjeverni dio otoka, a na otoku postoji i eko centar koji ih štiti od izumiranja. U središnjem dijelu otoka nalazi se Vransko jezero, autohtono slatkovodno jezero koje obiluje štukama i šaranima, a koristi se za vodoopskrbu cijelog crsko – lošinjskog arhipelaga. Osim bogatstva flore i faune, cijeli otok odiše povijesnim tragovima koji se naziru u svakom kutku bilo koje crkve i trga. Otok je za vrijeme rimske vlasti bio poznat kao Res Republica Crepsa i ostatci tog doba mogu se vidjeti na brdu sv. Bartholomea. Grad Cres kakarkterizira splet ulica, koje se proširuju i tvore manje trgove. U samom gradskom središtu mogu se vidjeti Knežev dvor, gradska loža, Venecijanska kula, arsenal i brojne patricijske palače. Gradom ipak dominiraju ostaci gradskih zidina i troja gradska vrata građena u 16. stoljeću (vrata Bragadina, Gradska vrata Marcela i glavna gradska vrata sv. Mikule). Do kraja 18. stoljeća, stanovnici Cresa su živjeli isključivu unutar zidina, a izvan tog prostora bila su podignuta jedino dva samostana. Velika vrijednost otoka Cesa su prekrasne laže, očuvan okoliš i čisto more. Najpoznatija plaža otoka je plaža sv. Ivana u mjestu Lubenice, mjesta koje se nalazi na strmoj litici s koje se pruža prekrasan pogled na plažu. Do plaže se može doći samo pješice iz mjesta Lubenice ili brodom, što joj daje posebnu čar. Od ostalih plaža na otoku ističu se plaža Mali bok u Orlecu i plaža Valun.
Zeleno srce Hrvatske, Gorski kotar, jedno je najatraktivnijih kontinentalnih područja Europe, zahvaljujući bogatstvu netaknutih prirodnih ljepota i neiscrpnim planinarskim mogućnostima. Stoljetne zimzelene i bjelogorične šume pogodno su stanište mnogobrojne flore i faune, a mir i tišinu narušava samo pjev raznih ptičjih vrsta. Krajolik ovog područja čine visoke planine, planinske rijeke, potoci, jezera i polja. Naselja su se razvila na poljima i kotlinama, a okružena su gorama i planinama. Područje je jedinstveno i nudi mogućnosti za idealan odmor u svako godišnje doba. Snijeg se na ovom području zadržava i do 120 dana u godini, što Gorski kotar čini pravim izborom provođenja zimskog odmora. Ovo područje obiluje prirodnim znamenitostima, a jedan od najpoznatijih je Nacionalni park Risnjak u sklopu kojeg se nalazi izvor rijeke Kupe. Najveći grad Gorskog Kotara su Delnice, smještene u Delničkom polju i okružene planinskim uzvišenjima Petehovca i Japlenškog vrha. Grad ima bogatu turističku tradiciju i mogu se pohvaliti svojim šetnicama i trim – stazama, te neposrednom blizinom prirodnih znamenitosti koje su pod zaštitom. Područje grada je tradicionalno preporučljivo za visinske prirpeme sportaša, te za odmor i rekraciju u prirodi. Zrak je ovdje specifičan, a posebnu čar mu daju miris crnogorice što čini prirodnu aromaterapiju. U jugozapadnom dijelu Gorskog kotara smjestile su se Fužine, okružene slikovitim jezerima i stoljetnom šumom crnogorice. Poznato su turističko mjesto sa dugom turističkom tradicijom koja seže u drugu polovicu 19. stoljeća i prvi organizirani dolazak gostiju. Odlična prometna povezanost, i blizina gradova Rijeke i Zagreba čini ga izuzetno pogodnim mjestom za provođenje idiličnog odmora na svježem zraku. Fužine obilježava bogatstvo voda, te se ovdje danas nalaze tri akumulacijska jezera: Bajer, Lepenica i Potkoš. Jezera su se odlično uklopila u ovaj kraj, a veoma su bogata ribom i pravi mamac za ribiče. Posebno značajna turistička atrakcija je špilja Vrelo, koja je otkrivena prilikom gradnje jezera Bajer. Specifična je po tome što je jedina turistički uređena spilja u Hrvatskoj kroz koju protječe podzemna voda. Fužine posjetiteljima nude brojne sportske i rekreacijske sadržaje, a cijelo područje je i bogato kulturnim i sakralnim objektima gdje se ističe crkva sv. Antuna Padovanskog koja je najveći sakralni objekt u Gorskom Kotaru. Posebno je atraktivno i zanimljivo svetište Blažene Djevice Marije Snježne, koja se prema predaji 1 733. godine ukazala u snijegu, a svetište krasi malena crkvica. U najstarijem naselju Liču, koji je ucrtan u mletačke karte još u 12. stoljeću, nalazi se posebna Zavičajna zbirka gdje su prikupljeni zanimljivi etnografski predmeti. Fužine su poznate i po svojoj gastronomskoj ponudi, gdje se u odličnim restoranima nudi bogat izbor autohtonih jela. U zaleđu grada Rijeke i Kvarnera, u podnožju vrhova Risnjaka, smjestile su se Lokve. Prepoznatljive su po svom slikovitom krajoliku kojim dominira Lokvarsko jezero, spilja Lokvarka i Park šuma Golubinjak. U Lokvama se može vidjeti i jedinstveni muzej u svijetu, Muzej Žaba. Posjetitelji muzeja mogu vidjeti i naučiti se o žabama i o povijesti žabarstva na ovom području. Ovo područje nudi brojne mogućnosti provođenja odmora, u svako godišnje doba. Kolijevka hrvatskog skijanja i pravi raj za ljubitelje planinske prirode je Mrkopalj. Okružen je Bijelim i Samarskim stijenama koje su smještene u središnjem dijelu planinske skupine Velika Kapela; Bjelolasicom i Bitorajem u čijim se jamama zadržava vječni snijeg.