Šibensko – kninska županija

Na središnjem djelu Jadrana, smjestilo se pravo prirodno i kulturno bogatstvo. Šibensko – kninska županija može se pohvaliti sa čak dva nacionalna parka (NP Krka i NP Kornati), 11 srednjovjekovnih utvrda, 230 kulturnih spomenika i sa čak 600 arheoloških lokaliteta. Smjestila se na središnjem djelu Jadrana, između Splitsko – dalmatinske i Zadarske županije. Geografski ju možemo podijeliti na tri djela: obalni dio kojim dominira grad Šibenik, zaleđe kojim dominira grad Knin i otoke. Administrativno, županija je podjeljena na 5 gradova i 15 općina, a sam naziv županija ističe dva povijesno najvažnija grada u županiji. Na neki način, za Šibensko – kninsku županiju možemo reći da je kraljevska županija, s obzirom na činjenicu da su nekoć u Šibeniku i u Kninu boravili hrvatski narodni vladari, sve do početka 12. stoljeća. Okosnicu županije čini rijeka Krka, koja u dužini od 73 km izvire na istočnom rubu Kninskog polja i utječe u Šibenski kanal. Priroda je ovom području podarila pravo bogatstvo, počevši od Nacionalnog parka rijeke Krke i njezinih slapova, preko slikovitih primoštenskih vinograda pa sve do Nacionalnog parka Kornati.

Središte županije je Šibenik, Krešimirov grad, najstariji hrvatski samorodni grad na Jadranu, smješten u zaštićenoj prirodnoj luci u koju se ulijeva rijeka Krka. U ovom prirodnom okviru skladno se uklopilo stvaralaštvo čovjeka, od vremena antike pa sve do danas. Zahvaljujući prirodnim osobitostima, o ostacima bogate antičke prošlosti svjedoče nam brojni nalazi pronađeni u okolici Šibenika. Mediteranski ugođaj vijugavih i uskih šibenskih ulica, koje se spuštaju prema gradskoj luci, gradu daju posebni ugođaj. Od vremena hrvatskog narodnog kralja Krešimira, koji je gradu dao povelju 1 066. godine, ovdje je tijekom stoljeća stvarana srednjovjekovna gradska jezgra kojom su dominirale četvrti Grad, Dolac i Gorica, a grad se kasnije proširio prema jugu i zapadu. Materijalnih ostataka iz doba 9. stoljeća, uz koje i vezujemo nastanak grada, ima dosta. Sa sigurnošću ne možemo reći kako je grad izgledao u svojim prvim stoljećima, no možemo reći da se počeo razvijati upravo na mjestu današnje tvrđave sv. Mihovila. Najraniji tragovi obitavanja Hrvata u gradu pronađeni su upravo na ovoj tvrđavi. Nastanak castruma i grada Šibenika nesumnjivo su vezani uz postojanje utvrde na brdašcu ispred šibenske luke, koji je od davnina predstavljao idealno mjesto za izgradnju obrambene utvrde. Vrijeme gradnje tvrđave sv. Mihovila nije poznato, no prvi pisani podaci potječu tek iz 12. stoljeća. Tvrđava je tijekom stoljeća nekoliko puta bila razrušena, no strateška važnost Šienika, šibenske luke i kontrola plovnog puta prema Skradinu glavni su razlog što se tvrđava nakon svakog rušenja ponovno gradila. Današnja tvrđava potječe iz raznih vremenskih razdoblja, dok njezini najstariji dijelovi potječu iz 13. stoljeća. Nad gradom dominiraju srednjovjekovne tvrđave koje su smještene na istaknutim uzvisinama, kao što je tvrđava tvrđava sv. Ivana i Šubičevac, dok se na ulazu u kanal sv. Ante nalazi tvrđava sv. Nikole koja predstavlja jedan od najjačih fortifikacijskih utvrda na našoj obali.u srednjem vijeku grad je bio značajno središte, dao je Hrvatskoj niz uglednika, znanstvenika i umjetnika, ali je dao i veliki broj antropogenih spomenika od kojih posebno ističemo kamenu ljepoticu – katedralu sv. Jakova koja je zbog svojih iznimnih vrijednosti 2 000. godine uvrštena pod zaštitu UNESCO – a. Podignuta je na južnoj strani glavnog gradskog trga, na mjestu gdje je nekoć stalajala romanička crkva sv. Jakova. Savršenu cjelovitost i osebujnu ljepotu katedrala duguje činjenici da je jedina građevina u Europi koja je izgrađena isključivo od kamena. Upravo njezin glavni graditelj, Juraj Dalmatinac je katedralu učinio jedinstvenom zahvaljujući sustavu montaže kamenih blokova koji se sastojao u tome da se masivni kameni blokovi slažu bez korištenja vezivnih materijala što se najbolje može vidjeti na istočnom dijelu katedrale. Njezina čvrsto zaobljena kamena krovišta raspoređena su poput latinskog križa i sastaju se u kupoli. Možemo reći da je katedrala spomenik ljudske mašte i ljubavi, jer su to bile vrline stanovnika u 15. stoljeću koje su rezultirale izgradnjom ove kamene ljepotice. Za njezinu izgradnju je najzaslužniji Juraj Matejev Dalmatinac, koji je sredinom 15. stoljeća preuzeo gradnju katedrale, koja je prema mnogima njegovo životno djelo te se njegovo ime uvijek vezuje upravo uz ovu građevinu. Gradnja katedrale potrajala je točno 105 godina, a osim Jurja Dalmatinca svoj doprinos su dali i Nikola Firentinac i Francesco di Giacomo. Izgradnja katedrale je započeta u venecijanskom gotičkom stilu, a dovršena je u stilu toskanske renesanse. Glavno pročelje katedrale jasno pokazuje oblikovnu dvojnost gdje je jedan dio građen u gotičkom slogu, a drugi u renesansnom. Katedrala se posebno ističe po čak 71 skulpturi koje su raspoređene na apsidi katedrale. Riječ je od djelu Jurja Dalmatinca, ali i o jedinstvenom primjeru renesansnog realizma u svjetskoj arhitekturi. Različita su tumačenja skulptura koje se mogu vidjeti na katedrali, a prema nekima riječ je o skulpturama ljudi koji su doprinijeli izgradnji katedrale, dok je prema drugim riječ o bogatim i poznatim ličnostma tog vremena. U unutrašnjosti katedrale od posebne je važnost krstionica koja je jedinstvena sinteza kasne gotike i rane renesanse. Najdojmljivija oznaka krstionice je obilje skulptura kojim dominira motiv ljudskog lika.u sredini prostora nalazi se krsni zdenac kojeg ”nose” tri dječaka u pokretu. Osim katedrale, na glavnom gradskom trgu nalazi se knežev dvor, renesansna gradska vjećnica te brojne palače i crkve. Šibenik je grad koji se može pohvaliti sa čak 24 crkve od kojih je 12 u Službi Božjoj, dok je jedan dio njih danas izložbeni prostor, kao primjerice crkva sv. Grgura u kojoj se moogu vidjeti djela Jurja Dalmatinca. Od posebne važnosti za razvoj grada značajan je bio razvoj industrije početkom 20. stoljeća, a snažnu podlogu tom razvoju dale se stare hidroelektrane na rijeci Krki. Šibenik je uvijek bio jedan od najznačajnijih i većih obalnih dalmatinskih gradova koji je uspješno objedinio pomorstvo, turizam, industriju i trgovinu. Dakako, arhitektonska, kulturno – umjetnička i spomenička vrijednost grada uz prirodnu vrijednost je neupitna.

Svega nekoliko kilometara o grada Šibenika, smjestio se Nacionalni park Krka, pravo bogatstvo slapova i kaskada. Riječ je o prostroanom području iznimnih prirodnih i kulturnih vrijednosti koji obuhvaća više sačuvanih ekosustava. Obuhvaća površinu od ukupno 109 km2 najljepšeg toka rijeke Krke i donji tok rijeke Čikole. Nacionalnim parkom je proglašen 1 985. godine i sedmi je u Hrvatskoj, dok su pojedini dijelovi rijeke Krke zaštićeni još od 1 948. godine. sa ukupno sedam sedrenih slapova i ukupnim padom od 242 metra, rijeka Krka je pravi krški i prirodni fenomen. Sedra je česta pojava u ovršinskim tokovima dinarskog krša, ali u rijetko kojim slučajevima stvara naslage po kojima je rijeka Krka jedinstvena. Nacionalni park čini ukupno sedam prekrasnih, sedrenih slapova: Bilušća buk, Brljan, Manojlovački slap, Rošnjak, Miljacka slap, Roški slap i Skradinski buk. Najduža sedrena barijera na rijeci Krki je Skradinski buk, koji je ujedno jedan od najljepših krajobraza područja nacionalnog parka. Sastoji se od preko 17 stepenica preko kojih se prelijevaju zajedničke vode rijeke Krke i Čikole. U samom središtu nacionalnog parka, na Skradinskom buku, nalaze se ostaci nekadašnje hidroelektrane Krka (kasnije nazvana Jaruga I.). Izgrađena je 1 895. godine, a s radom je započela svega dva dana nakon Tesline hidroelektrane na slapovima Niagare. Osim hidrolektrane, izgrađeni su i dalekovod za prijenos električne energije u dužini od 11 km i gradska mreža za rasvjetu, što je predstavljalo prvi cjeloviti elektroprivredni sustav u Hrvatskoj. Zbog povijesnog značenja, hidroelektrana je zaštićena kao spomenik industrijske arhitekture. Svega deset godina kasnije, nekoliko stotina metara nizvodno, izgrađena je još jedna hidroelektrana, Jaruga II., koja radi još i danas. Nakon Skradinskog buka posebno se svojom ljepotom ističe Roški slap, koji je ime dobio po gradini Rog kojoj se danas jedva naziru tragovi. Početak sedrene barijere se sastoji od niza malenih kaskadica, koje su poznate pod nazivom Ogrlica, dok je središnji dio sastavljen od brojnih rukavaca i otočića, dok se glavni slap nalazi na kraju barijere. Na desnoj obali u blizini slapa, 1 910. godine je izgrađena protočna hidroelektrana Roški slap, a preko slapa prelazi cesta još od rimskih vremena. Na obje strane rijeke Krke bile su građene vodenice (mlinovi) koje pripadaju sustavu predindustrijskih postrojenja, a svjedoče o tradicijskom životu u prvoj polovici 20. stoljeća. Duž toka rijeke očuvano je oko 30 – ak vodenica, a najbolje su očuvane vodenice na Skadinskom buku, koje danas predstavljaju važan spomenik gospodarske prošlosti ovog područja. Najveći očuvani sklop kuća je Gornja kuća, koji se sastoji od vodenice s mlinom, kuhinje (kužine) na katu, mlinareva stana i staje. Podružje oko rijeke Krke obuhvaća čitavi niz važnih arheoloških lokaliteta, od razdoblja pretpovijesti pa sve do srednjeg vijeka. Među pretpovijesnim lokalitetima, najznačajnija je gradina u Puljanima te pećinska nalazišta, kao što je Oziđana pećina u kojoj su nedavno pronađeni tragovi ljudskog života. Iz razdoblja rimske vladavine, najznačajnije nalazište je rimski vojni logor Burnum sa otkrivenim amfiteatrom. Na ovom nalazištu su najvidljiviji ostaci lukova koji su pripadali zgradi pretorija (zapovjedništva logora), te amfiteatar. Duž rijeke Krke nalaze se i ostaci nekoliko starohrvatskih utvrda iz 14. stoljeća: Kamička, Trošenja, Nečvena, Bogočina i Ključice koja je jedna od najznačajnijih obrambenih utvrda u Hrvatskoj. Osim što su ove utvrde imale obrambenu funkciju, predstavljale su jezgre pojedinih naselja. Područje Nacionalnog parka se može pohvaliti i predivnim sakralnim objektima. Prirodna ljepota rijeke Krke odvijek je privlačila čovjeka, i pružala uvjete za idealnu povezanost čovjeka i Boga. Rijeka Krka je, šireći se prema mjestima koja nisu omeđena stijenjem, stvorila i oblikovala jezerca. Jedno od njih je Visovačko jezeru, u čijem se središtu smjestio maleni otočić Visovac koji je prirodna i kulturna vrijednost. Od 1 445. godine na otočiću se nalazi franjevački samostan Majke od Milosti i crkva Gospe Visovačke. Tijekom burnih godina i brojnih ratova, Visovac je bio otok mire. U samostanu se može vidjeti značajna arheološka zbirka, zbirka crkvenog ruha i posuđa te bgata knjižnica sa vrijednim inkunabulama. Zbog stoljetnog štovanja Majke Božje, Visovac se često naziva Gospin otok. Središte štovanja je Gospina slika koju su, prema predaji, franjevci donijeli sa sobom iz Bosne, bježeći od turske opasnosti, te su ju skrili na otočić. Na samoj sredini kanjona rijeke Krke, na temeljima starog samostana, nalazi se jedno od najvažnijih središta pravoslavne Dalmatinske eparhije, manastir sv. Arhanđela. Manastir posjeduje veliku i bogatu knjižnicu s mnogo vrijednih i rijetkih knjiga i rukopisa.

Maleni i slikovit gradić Skradin, smješten je na mjestu gdje rijeka Krka ljubi Jadransko more. Skradin je romantičan i maleni mediteranski grad, koji oduševljava svojim uskim popločenim ulicama. Cijela gradska jezgra zaštićeni je spomenik kulture, a skriva predivne građevine koje potječu većinom iz 18. i 19. stoljeća. Skradin se može pohvaliti preko 6 000 godina dugom povjesti, ponajprije zahvaljujući povoljnom geostrateškom položaju. U pretpovijesno doba, na ovom području je postojalo ilirsko naselje, a nakon njega se razvio rimski municipij Scardona koja je bila važno prometno, trgovačko i upravno središte. Uskoro je rimska Scardona bila do temelja razrušena i opustošena, a naselje su obnovili Hrvati nakon svog dolaska. Tajna drevnog Skradina krije se u skladu povoljnog položaja, mora i plodnih polja, a taj sklad je prepoznao i Pavao I. Šubić u 14. stoljeću koji je statutom Skradinu dao status slobodnoga grada. Pavao I. Šubić bio je ban Hrvatske i gospodar Bosne, a Bribir i Skrad su bili jedni od njegovih dvorova. Bio je toliko moćan da je utemeljio franjevački samostan u Skradinu i Bribirskoj glavici, koja je ujedno i jedna od grobnica te moćne velikaške obitelji. Tijekom povijesti grad su razarali Avari, Turci, Mlečani, Francuzi i Austrijanci no unatoč svemu sačuvao je svoju ljepotu i bogato arheološko nasljeđe. Malena gradska jezgra je minijatura različitih arhitektonskih stilova. Za vrijeme turske vladavine, u Skradinu su se nalazile četiri džamije, a veliki trag nakon tog ostavila je venecijanska vladavina tako da su pročelja starih kuća u centru grada ožbukane na način tipičan za Veneciju. Bogata arhitektonska spomenička baština drevnog Skradina danas je veoma prepoznatljiva i posebno se može uočiti na jednoj od gradskih najljepših građevina, Nadžupsko – opatskom dvoru koji je ujedno i muzejska riznica sakralnog blaga. Ovaj objekt sadrži niz vrijednih umjetničkih slika te zbirku crkvenog ruha i liturgijske ornamentike. Središnjim gradskim trgom dominira barokna crkva Porođenja Blažene Djevice Marija, izgrađena od strance Mlečana na temeljima nekadašnje katedrale koju su razorili Turci. Njezin najznačajniji dio su orgulje iz 18. stoljeća koje su zbog svoje vrijednosti proglašene državnim kulturnim dobrom. Jedna od skradinskih zanimljivosti je i kampanel (crkveni zvonik), koji nije podignut uz crkvu već je zbog svoje težine sagrađen na najbljižoj litici udaljenoj nekoliko desetaka metara od crkve. Zvonik je prepoznatljiv po ukošenom podnožju i četiri kata s malim otvorima romaničkog oblika. osim crkve i zvonika, na glavnom gradskom trgu Male Gospe nalazi se župni dvor i zgrada Gradskog poglavarstva. Šetnja prema zapadnom dijelu Skradina vodi do Trga kneza Domagoja i Obale bana Pavla Šubića, gdje se smjestila ACI marina te jedan od ulaza u Nacionalni park Krka. Osim kulturnim i materijalnim dobrima, Skradin je grad koji se može pohvaliti i nematerijalnim bogatstvom. Prije svega riječ je o gastronomiji koja u svom bogatstvu sadrži delicije starih vremena po kojoj je ovaj gradić poznat, ali i o klapskom pjevanju koje je oduvijek odzvanjalo u skradinskim kaletama. Svega petnaestak kilometara od Skradina, na brijegu viokom 300 metara nalazi se Bribir. Ovaj povijesni lokalitet danas je poznat pod nazivom Bribirska glavica, a zbog spoja prirode i drevnih građevina nazivan je ”hrvatska Troja”. Bribir je zbog svog strateškog položaja preko 6 000 godina bio središnje naselje cijelog ovog područja. Na ovom mjestu nekada je bilo staro liburnsko naselje, potom rimski municipij a dolaskom Hrvata postao je Bribir hrvatskog vladara Pavle I. Šubića Bribirskog. Riječ je o lokalitetu na kojem se može pratiti slijed života od pretpovijesti, liburnskog doba, antike, starohrvatske povijesti pa sve do ranog i kasnog srednjeg vijeka.

Na jugoistočnim padinama brda Spasa smjestio se grad Knin. Zahvaljujući izvanrednom geografskom položaju, prirodnom spojnicom prirodnog mediteranskog pojasa s kontinentalnim dijelom, grad je od davnina značajno vojno i upravno središte. Grad Knin je već u 9. stoljeću bio sjedište hrvatskog kneza, od 11. stoljeća hrvatskog kralja, od 12. stoljeća hrvatskog bana, a jedno vrijeme i sjedište hrvatskog biskupa. U pisanim se izvorima prvi puta spominje u 10. stoljeću, u ispravi kralja Krešimira I., i to kao Tignino castro. U drugoj polovici 11. stoljeća hrvatski kralj Dmitar Zvonimir učinio ga je stalnom prijestolnicom Hrvatske države te se od tada naziva Zvonimirovim gradom. Tim trenutkom grad Knin postaje upravno, administrativno i vojno središte hrvatske države, što je uvjetovalo izgradnju civilnog naselja Podgrađa s crkvenim objektima. Tijekom povijesti, grad je bio bansko sjedište Hrvatskih velikaša Šubića Bribirskih, a gradom su vladari Turci, Mlečani, Austrijanci i Francuzi. Najveća kninska znamenitost je tvrđava iz 9. stoljeća, koja se počela graditi u vrijeme nastanka starohrvatske države. Tvrđavu dijelimo na 5 dijelovi koji su međusobno povezani. Smjestila se na 345 metara nadmorske visine, a rasprostire su u dužini od 470 metara. Ubraja se među najveće hrvatske fortifikacijske spomenike. Možemo reći da je živući spomenik kulture sa muzejom i izložbenim prostorima.

Turističko odredište županije, poznato po svojoj živosti i raznolikosti turističke ponude su Vodice. Prva naselja u zaleđu Vodica razvila su se još u pretpovijesno doba, a današnji prostor samog grada naseljen je još od antičkog doba, kada je bio poznat pod nazivom Arausa. Širenje naselja i porsat broja stanovništva uslijedio je za vrijeme mletačko turiskih ratova u 16. stoljeću, kada se ugroženo stanovništvo iz zaleđa naseljavalo na obalu. Vodice se u tom dobu bile opasane zidinama, od kojih je sačuvana ostala jedino utvrda Čorić kula, smještena u samom središtu grada. Vodice obiluju turističkom ponudom i svatko može pronaći nešto za sebe. Počevši od bogatih kulturnih sadržaja, bogate ponude u noćnim klubovima, rekreacijskih sadržaja do gastronomije.

Šibensko – kninska županija se može pohvaliti brojnim prekrasnim mjestima uz obalu, a jedno od onih koji svojom ljepotom i ponudom posjetitelje ostavljaju bez daha, svakako je Primošten. Povijest Primoštena je veoma zanimljiva. Zaleđe Primoštena u 14. stoljeću naseljavaju stanovnici Bosne koji su bježali pred najezdom otomanske sile. Oni su formirali nova naselja uz kraškapolja, Prhovo, Kruševo i Široke. No, u zadnjim desetljećima 15. stoljeća ni tu više nisu bili sigurni zbog sve učestalijih turskih napada. Odlučili su se skloniti na obližnjem otočiću, kojeg su ogradili obrambenim zidinama i s kopnom spojili drvenim mostom. Smatra se da je upravo ovaj most zaslužan za naziv grada koji potječe iz 1 564. godine, jer je iz glagola premostiti (primostiti) nastao današnji naziv Primošten. Krajem 17. stoljeća prestala je opasnost od turskih napada i stanovnici se vraćaju u naselja u zaleđu Primoštena te se nastavljaju baviti poljodjelostvom, dok se preostalo stanovništvo u gradu bavi ribarstvom. Krajem 19. stoljeća otočić je postao pretijesan za stanovništvo te se javila potreba za širenjem naselja izvan otoka, i tada je drveni mostić zamijenjen nasipom kojim je trajno spojen s kopnom i pretvoren u poluotok. Na samom ulazu na poluotok smjestila s crkva sv. Roka, vrijedan kulturni spomenik. Sve uske uličice u staroj gradskoj jezgri vode prema vrhu brda na kojem se nalazi Župna crkva sv. Jurja iz 15. stoljeć, a pokraj crkve se nalazi groblje. Turizam je najvažnija gospodarska grana Primoštena i okolice, međutim pojedino stanovništvo se još uvijek bavi poljoprivredom. Nadaleko su poznate primoštenske masline i maslinovo ulje vrhunske kvalitete, ali i vinogradi zasađeni gotovo na golom kamenu u kojima se uzgaja autohtona sorta grožđa. Ovi vinogradi imaju službeni status svjetskog spomenika ljudskom radu i njihova slika se može vidjeti u predvorju zgrade Ujedinjenih naroda u New Yorku.

Šibenski arhipelag se sastoji od 249 otoka, otočića i nadmorskih grebena, od čega je stalno naseljeno svega 6 otoka. Šibenski arhipelag čine otoci Kornati, Zlarin, Prvić, Kaprije, Žirje, Obonjan, Kakan, Krapanj i Muretr. Površinom najveći od svih je otok Žirje, koji je ujedno najudaljeniji od Šibenika. Otočić je prepoznatljiv po prirodnim ljepotama te nekolicini vrijednih i zanimljivih kulturnih spomenika. Kaprije je maleni otok koji je ime dobio po dalmatinskoj biljci kaparu kojeg je nekoć na otoku bilo u izobilju. Otočić se može pohvaliti šarmantnim barovima i restoranima, koji su omiljena meta nautičara. Među šibenskim arhipelagom nalazi se i otok koralja, Zlarin. Može se pohvaliti idiličnom netaknutom prirodom, gustim borovim šumama te brojnim skrivenim uvalama koje osvajaju svakog posjetitelja. Ono po čemu je otok posebno poznat je koraljska i pomorska djelatnost. Naime, vađenje i obrada koralja ovdje se spominju još u 15. stoljeću, i otoku su donijeli blistave gospodarske trenutke. Najmanji naseljeni hrvatski otok, koji je ujedno i najniži otok prosječne nadmorske visine 1,5 m je Krapanj. Poznat je i kao otok spužvara zbog tradcionalnog izova i prerade spužava čime se stanovnici bave još od 18. stoljeća. Danas na otoku žive fratri Provincije sv. Jerolima u čijem se samostanu čuvaju velike kulturne vrijednosti, a u sklopu samostana se nalazi i poseban muzej spužava, koralja, amfora i antiknog posuđa. Kopnu najbliži otok u šibenskom arhipelagu je Murter. Od kopna je odvojen uskim Murterskim kanalom, preko kojega je u mjestu Tisnu izgrađen pokretni most. murter je privlačna točka nautičarima zbog idealnog smještaja na vratima Kornatskog otočja. Posjetiteljima nudi uživanje u prekrasnom i kristalno plavom moru, mnoštvo restorana i kafića ali i bogatu kulturno povijesnu ostavštinu, gdje se posebno ističu ostaci antičkog grada Colentuma.

Nigdje se na Sredozemlju na toliko malom prostoru smjestilo toliko otoka koliko u arhipelagu Kornata. Od ukupno 150 otoka, njih 89 je od 1 980. godine uvršteno u područje Nacionalnog parka. Do danas su provedena brojna istraživanja na otocima, posebica ona koja se odnose na prirodnu baštinu, a koja su na vidjelo iznijela brojne obavijesti o geološkim, metereološkim, zemljopisnim i biološkim osobitostima otočja. No, ipak se svi u jednom slažu: Kornati su nedovoljno istraženi i broj živih morskih organizama koji obitavaju na ovom području bi se mogao popeti do 3 000. jedna od najupečatljivijih pojava na Kornatima su klifovi u nizu Donjih Kornata (otoci Sit, Žut i otoci oko njih), koji gledaju prema otvorenom moru. Najviši kornatski klifovi dosežu do 80 metara nadmorske visine (otok Klobučar), a njihovi podmorski nastavci seu i do 100 metara u dubinu. Pored klifova i različitih oblika pojedinih otoka, nacionalni park se može pohvaliti još jednom zanimljivošću. Riječ je o tjesnacima Mala i Vela Proversa koji se nalaze između Kornata, Katine i Dugog Otoka. Mala Proversa je zapravo plićak koj ije prokopan za plovidu još u rimsko doba o čemu svjedoče arheološki nalazi na tom mjestu. Specifična pojava je i Vela ploča (Magazinova škrila), velika i glatka ploha vapnenca smještena podno Metline, najvišeg vrha na otoku Kornatu. Središte života na ovim otocima nekada je bilo oko polja Tarca, kojim dominira tvrđava Tureta iz 6. stoljeća u čijoj se blizini nalazi crkva Gospe od Tarca, Kraljice mora. Danas Konati nisu stalno naseljeni, ali svojim bogatim sadržajem i ponudom mogu zadovoljiti i najzahtjevnije goste. Kornati su se vremenom postali omiljena odredišta nautičara, ronioca i svih onih koji žele uživati u ljepoti netaknute prirode i osjećati se kao u raju.