Virovitičko podravska županije se nalazi u sjeverozapadnoj Slavoniji, a sam njezin naziv nam govori po kojem podurčju je dobila ime, kao i ime grada koji je njezino administrativno središte. Smjestila se uz desnu obalu rijeke Drave, po kojoj je i dobila ime. Reljefno, Županija se dijeli na područje podravske nizine na sjeveru, te brdsko-planinski južni dio Županije pod koji spadaju sjeverne padine Bilogore, Papuka i Krndije. Županija je od davnina imala veliki prometni značaj zbog pogodnog položaja između srednjeg Podunavlja i srednjeg Jadrana, te zbog toka rijeke Drave koji prolazi Županijom te služi kao poveznica Hrvatske s istokom i zapadom. Korijeni ove županije vode nas u 13. stoljeće kada su Arpadovići osnivali kraljevske županije te se ujedno u to doba po prvi puta spominje Virovitica. Godine 1234., herceg Koloman je podijelio virovitičkim došljacima velike sloboštine i od tada su kraljevi često boravili u Virovitici, dok se sa Virovitičkom županijom susrećemo u jednoj listini kraljice Elizabete iz1275. godine. Županija je sve do 15. stoljeća bila značajan posjed ugarskih kraljica, dok je Virovitica poznata kao jedan od posljednje osvojenih gradova od strane Osmanskog carstva, te je u turske ruke pala 1547. godine. Okupacija turaka je potrajala do kraja 17. stoljeća, odnosno do 1684. godine, kada su Hrvati vođeni banom Nikolom Erdodyjem i varaždinskim generalom Jakobom grofom Lesliem oslobodili ovaj dio Slavonije. Ukidanjem županija u 18. stoljeću Virovitička županija ulazi pod pečujsko okružje, a nakon rata s Mađarima i pripojenja Međimurja Hrvatskoj, austrijski car Franjo Josip I. je proglasi novi ustav kojim je Hrvatsku podijelio na ukupno 6 županija (Riječku, Zagrebačku, Varaždinsku, Križevačku, Osječku, Požešku), a Virovitička županija je potpala pod Požešku. Krajem 19. stoljeća, određene su nove županije, a za virovitičkog župana je određen Jsip Juraj Strossmayer, đakovački biskup, a nakon velikog broja reorganizacija, virovitička županija je sve do 1918. godine obuhvaćala i područja dotadašnje Osječke i Đakovačke županije. rvatski Državni Sabor uspostavlja Virovitičko-podravsku županiju unutar suverene Hrvatske. Ova županija iznimno je bogata šumama i vodom, zbog čega ovdje postoje odlični preduvjeti za daljnji razvoj poljoprivrede, proizvodnje i turizma. Danas se županija sastoji od 13 općina te gradova Virovitice, Slatine i Orahovice, na koje ćemo se detaljnije osvrnuti u nastavku.

Virovitica, grad bogate povijesti, kulturno je, političko, sportsko, administrativno sjedište županije. Smjestila se na važnim prometnim pravcima, u ravnici, između rijeke Save te niskih, pitomih, bilogorskih, vinorodnih i šumovitih obronaka. Iako postoje tragovi nasljeneosti još od doba Ilirskih plemena, po prvi puta se spominje u 13. stoljeću, kada je herceg Koloman staniovnicima dao niz povlastica, a kralj Bela IV. je upravo u Virovitici 1242. godine izdao Zlatnu bulu kojom je Zagreb stekao status slobodnog kraljevskog grada. Virovitica je poznata kao grad koji je posljednji pao pod tursku vlast (1532. godine), a oslobođena je 1684. godine. Oslobađanjem od Turaka u gradu je započelo novo doba procvata i razvoja, o čemu svjedoče i brojni kulturno povijesni spomenici. O snažnom razvoju u 18. stoljeću tako svjedoče Franjevački samostan i crkva Sv. Roka. Ova crkva je jedna od najvrijednijih baroknih građevina u Hrvatskoj, a četverokutni i jednokatni samostan sadrži veoma vrijednu arheološku, etnografsku i kulturno povijesnu zbirku te vrijednu galeriju slika suvremenih umjetnika. U 18. stoljeću, virovitičko vlastelinstvo je došlo pod vlast feudalca Marka Pejačevića kojeg nasljeđuje grof Josip Pejačević koji je veoma zaslužan za izgradnju cijelog virovitičkog kraja. Antun Pejačević je zaslužan za izgradnju novog dvorca koji je 1841. godine prodan obitelji Schauburg – Lippe koji su dvorac dodatno preuredili, do današnjeg neoklasicističkog izgleda te su ujedno uredili i prekrasan perivoj koji okružuje dvorac. Dvorac je smješten u samom gradskom centru te je zasigurno jedna od najljepših kulturno – povijesnih građevina u Županiji. Viroviica je grad koji je posebno živahan za vrijeme ljetnih mjeseci i to posebno na blagdan sv. Roka, koji je ujedno i zaštitnik grada. Grad Virovitica je idealno mjesto za odmor i posjetiteljima nudi mogućnosti za veliki broj aktivnosti; posebno su prekrasni Virovitički ribnjaci te Poučna i Planinarska staza; ali ne smijemo zaboraviti i blizinu rijeke Drave, šume bogate divljači te ravna polja i vinograde.

Orahovica je poznata kao grad cvijeća, bogate turističke tradicije, a među stanovnicima je poznata i kao ”mala Švicarska”. Jedan je od tri grada unutar Virovitičko – podravske županije, a nalazi se na sjevernim padinama Krndije, dok na jugozapadu graniči s obroncima Papuka i Krndije.Važno je spomenuti kako se baš u tom jugozapadnom dijelu nalazi i Park prirode Papuk. Grad se smjestio podno Ružice grada, a prvi puta se spominje u ispravi kralja Andrije II. iz 1228. godine, kojom se određuju granice između posjeda obitelji Teten i posjeda plemenite porodice Orahovicke. Grad je krajem 14. i početkom 15. stoljeća doživio najveći razvoj i u to doba je bio moćan zidani grad. Već krajem 15. stoljeća grad preuzima Lovro Iločki, a poslije njega gradom vlada Ladislav Morea da Cula i to sve do pada Orahovice pod tursku vlast 1543. godine. Nakon oslobađanja od Turaka krajem 17. i početkom 18. stoljeća grad je došao pod vlast Carske komore, nakon čega je promijenio nekoliko vlasnika među kojima su najznačajniji bili grofovi Pejačevići. Oni su 1733. godine grad prodali Demetru Mihalovicu čija je obitelj zadržala posjed sve do 19. stoljeća. Do 1756. godine u gradu je postojala drvena crkva sv. Križa, dok je te godine sagrađena je nova crkva barokna crkva sv. Križa u samom središtu grada. Od ostalih vrijednih sakralnih objekata u gradu valja još izdvojiti i pravoslavni manastir sv. Nikolaja, koji se nalazi južno od Orahovice, iza sela Duzluk. Prvi pisani podaci datiraju iz 1583. godine, a manastir je sagrađen 1594. godine na temeljima ranijeg Samostana pustinjačkog reda sv. Augustina, zabilježenog i pod nazivom Remeta. Od Ružice grada, nekoć najvećeg i najbolje očuvanog srednjovjekovnog grada dana postoje samo ostaci koji su zaštićeni kao spomenik nulte kategorije. Orahovica je grad koji se može pohvaliti jako dugom turističkom tradicijom; 1905. godine u gradu je osnovano ”Društvo za proljepšavanje mjesta i okolice” čime je započela povijest turizma u Orahovici. Nedaleko od Orahovice smjestilo se mjesto Zdenci, poznato po mnogobrojnim izvorima pitke vode te po likovnoj koloniji kipara čiji se eksponati nalaze u samom centru mjesta. Glavna kulturna manifestacija u gradu je Orahovačko proljeće na kojoj se predstavlja folklorna i gastronomska ponudu Orahovice.

U istočnom dijelu Virovitičko – podravske žpanije, na samom prijelazu dravske nizine prema brdovitom Papuku, smjestila se Slatina. Brojni su dokazi koji svjedoče o boravku rimljanja na području današnjeg grada. Naime, Rimska karta iz 3. stoljeća na slatinskom području spominje naselje pod nazivom Marianianis, međutim u novije se doba grad spominje po prvi puta tek krajem 13. stoljeća (1. rujna 1297. godine), u ispravi zagrebačkog biskupa Mihovila. Slatina je neko vrijeme pripadala Virovitičkoj, i kasnije Križevačkoj županiji, te je zbog povoljnog položaja uskoro postala veoma razvijen srednjovjekovni kaštel. Nakon odlaska Turaka iz ovih krajeva, sredinom 18. stoljeća Slatina je imala status sela, a je već 1848. postala kotarsko središte. Svoj razvoj uvelike može zahvaliti našičkoj obitelji Pejačević za čijeg su vremena u gradu podignuti brojni gospodarski i stambeni objekti kao i park s egzotičnim stablima među kojima se posebno ističe sekvoja iz 1807. godine. Obitelj Pejačević e su naslijedili njemački knezovi Schaumburg – Lippe koji su nastavili daljni razvoj grada, a poseban naglasak je bio stavljen na nove nasade vinove loze i na vinske podrume. Stoga i ne čudi da je upravo u Slatini 1896. godine proizveden prvi hrvatski pjenušac, koji se proizvodio od sorte kadarka, a prestao se proizvoditi 1912. godine. Nedaleko od Slatine, u mjestu Višnjica, nalazi se jedina ergela arapskih konja u Hrvatskoj, dok se u obližnjoj Pustari ”Zidine” nalazi najveće uzgajalište jelena lopatara. Slatina ima svoje mjesto i na kalendaru suvremene svjetske glazbene scene zbog Međunarodnog glazbenog festivala ”Dani Milka Kelemena”.

Gastronomija i bogata ponuda ugostiteljskih objekata ove županije, jednostavno će Vas oboriti s nogu. Ovdje možete uživati u gastro specijalitetima, izvornim jelima i u pravom gastronomskom užitku na razmeđi Slavonije i Podravine; na dodiru Drave s panonskom ravnicom, na dodiru obronaka Bilogore i žitnih polja gdje čista izvorska voda klizi niz obronke veličanstvenog Papuka…