Zadarska županija se smjestila na području sjeverne Dalmacije te zaobalja Ravnih Kotara, Bukovice, Pozrmanja i Južne Like. S kontinetalnim dijelovima Republike Hrvatske je odvojene, ali ujedno i povezana visokim masivom Velebita. Zadarski arhipelag je najrazvedeniji na Jadranu, a čine ga ukupno 24 veća otoka te 300 manjih otoka, otočića i hridi, od kojih je samo 17 naseljeno. Posebno se ističu Dugi otok, Pašman, Ist, Ugljan, Silba i Pag. Područje zadarske županije kontinuirano je naseljeno još od najranijih vremena. Osnovni čimbenik naseljevanja ovih prostora bilo je plodno područje Ravnih kotara sa zaobaljem Velebita i Like. Zahvaljujući bogatoj prošlosti, cijela županija obiluje kulturno povijesnim spomenicima. Osim kulture, priroda je ovom području bodarila brojne ljepote. Tako se na području ove županije smjestio dio Nacionalnog parka Paklenica (jedan dio je u području Ličko – senjske županije), Cerovaćke pećine, kanjon rijeke Zrmanje, park prirode Vransko jezero u kojem se nalazi prekrasni ornitološki rezervat, park prirode Telašćica, Tulove grede kao čudnovati krški fenomen na Velebitu i još brojne druge ljepote. Županiju čini 6 gradova i 28 općina.

Prostor Zadra naseljen je kontnuirano već tri tisućljeća, što čini Zadar jednim od najstarijih gradova u Republici Hrvatskoj, ali i na Sredozemlju. Bio e jedna od najvažnijih središta Liburna, naroda koji je naseljavao dio Ilirika. Liburnsko naselje na prostoru Zadra potječe iz 8. stoljeća prije Krista, a tijekom 6. stoljeća prije Krista grad je već bio značajno pomorsko središte za brojne plovidbe prema grčkim kolonijama. Od Cezarovih osvajanja u Iliriku sredinom1. stoljeća prije Krista, Zadar sustavno naseljavaju rimski građani i on postaje dio snažnog Rimskog Carstva, poznat pod imenom Jader. Grad je u to vrijeme imao rimsku urbanu strukturu, s monumentalnim trgom (forum), pet uzdužnih i osam poprečnih ulica, hramove, vodovode, sustavodvodnje, javno gradsko kupalište terme, amfiteatar i brojne druge pokazatelje visokog urbanog življenja. Gradski je prostor bio ograđen monumentalnim zidinama i gradskim vratima u obliku trijumfalnog luka. U daljnim stoljećima, u vrijeme prodora brojnih plemena, grad postupno propada i osiromašuje, a naročito je stradao u 5. stoljeću pod vlašću istočnih Gota. U to je vrijeme grad već prihvatio kršćanstvo i postao sjedištem biskupije, a središnji sakralni objekti su se nalazili sjeverno od foruma: bazilika Sv. Petra, krstionica i biskupska palača. U 6. stoljeću, nad ruševinama rimskog foruma, nastaje monumentalna crkva Sv. Trojstva, koja je od 15. stoljeća preimenovana u Sv. Donat, potom crkva sv. Stjepana (danas poznata kao sv. Šime) i benediktinska opatija sv. Krševana. Nakon uništenja Salone, Zadar je preuzeo vodeću ulogu među gradovima istočnog Jadrana, a Zadar postaje najrazvijenija slobodna gradska komuna i prava metropola Dalmacije. Srednjovjekovni Zadar promijenio je antičke odrednice procesom sužavanja ulica i gradnjom velikog broja sakralnih objekata. I u ovom je razdoblju smješten na otoku jer je uz gradske bedeme prema kopnu bio prokopan jarak. Pet stoljeća srednjovjekovnog Zadra razdoblje je njegovog velikog uspona, ali i teških opsada. Grad je imao važnu ulogu političkog, crkvenog, pomorskog i trgovačkog središta, zbog čega je često bio napadan od stane Venecije, a velika pobjeda nad mlečanim auslijedila je 1 358. godine kada su bili primorani sklopiti Zadarski mir i odreći se vlasti u dalmatinskim gradovima. Za vladavine kralja Ludovika I. Anžuvinskog Zadar gospodarski cvjeta razvijajući pmorstvo, trgovinu i zlatarski obrt, a iz tog doba potječu i brojni predmeti neprocjenjivog zlata i srebra Zadra, jedne od kapitalnih zbirka hrvatske nacionalne kulture. U tom razdoblju je osnovano i prvo sveučilište, otvaranjem studija teologije i filozofije u samostanu sv. Dominika. Početkom 15. stoljeća, grad je prodan Veneciji, što je značilo početak njegove razvojne strategije i bio je upravno središte mletačkog posjeda na hrvatskoj obali. Uskoro su počele prijetiti opasnosti od Turaka, što je zahtjevalo promjenu obrambenih bedema koji i danas dominiraju Zadrom, sa dva zaštitna jarka, a umjetnim morskim kanalima definiran je ogromni obrambeni bastion, današnji perivoj Vladimira Nazora. Nakon propasti Mletačke države, grad dolazi pod vlast Austrije, i započelo je smirenije razdoblje razvoja. Izašle su prve novine na hrvatskom jeziku (Kraglski Dalmatin), obavljena je prva operacija u narkozi, osnovan je Crveni Križ, počela su prva biciklistička i veslačka natjecanja. Uskoro je uslijedio Prvi svjetski rat, nakon kojeg je Zadar došao pod vlast Italije i izgubio bitne prepostavke daljnjeg razvoja. U Drugom svjetskom ratu grad je teško bombardiran i uništen, kao i za vrijeme Domovinskog rata. Gradski centar, danas vrvi turistima koje oduševljavaju ljepote i znamenitosti ovog grada. Kao najpoznatija gradska znamenitost ističe se crkva Sv. Donata, sagrađena na ruševinama rimskog foruma, koja je najpoznatija predromanička građevina na hrvtaskoj obali. Prvotno je bila posvećena Svetom Trojstvu, a od 15. stoljeća nosi ime zadarskog biskupa Donata. Veći dio arhitektonskog ukrasa u Crkvi antičkog su podrijetla. Crkva već dugo nema sakralnu funkciju, ajedno vrijeme je u njoj bio smješten Arheološki muzej. Crkva ima izvrsnu akustiku, te se u njoj održavaju glazbene priredbe pod nazivom Glazbene večeri u sv. Donatu. Najveća katedrala na području Dalmacije nalazi se upravo u Zadru, i to je katedrala Sv. Stošije. Građena je tijekom 12. i 13. stoljeća, na mjestu starije ranokršćanske bazilike. U apsidi katedrale nalazi se mramorni sarkofag sa relikvijama sv. Stošije iz 9. stoljeća, a u kripti katedrale može se vidjeti olat ra reljefom svetice na lomači. Crkva sv. Marije pripada samostanu benediktinki koji je izgrađen u 11. stoljeću, a samostan je razoren u Drugom svjetskom ratu i na tom je prostoru 1 972. godine sagrađena dvokrilna zgrada za Stalnu izložbu crkvene umjetnosti, poznata kao “Zlato i srebro Zadra“, koji je jedan od četiri kapitalna objekta hrvatske kulture. Jedan od četiri gradska zaštitnika i najomiljeniji gradski svetac je sv. Šime, čija crkva datira još iz 5. stoljeća, a tijekom stoljeća je više puta pregrađivana. U crkvi se može vidjeti škrinja sa ostacima sveca, a koja počiva na rukama brončanih baroknih kipova anđela. Samostanska crkva sv. Krševana posebna je po mramornim kipovima svetaca zaštitnika grada: Stošije, Šimuna, Krševana i Zoila. Crkva sv. Frane najstarija je dalmatinska crkva građena u gotičkom stilu, a ima veliko povijesno značenje jer je u njoj sklopljen Zadarski mir, kojim su se Mlečani odrekli Dalmacije. Tijekom prošlih stoljeća kroz gradske zidine su probijena mnoga vrata, kojih je prema nekim povjesničarima bilo čak teridesetak. Neka od njih su zazidana u razdobljima ratova, dok su neka srušena. U lučici Foša su sagrađena Kopnena vrata, remek djelo renesanse arhitekture. Ukrašena su prizorima kao što je sv. Krševan i monumentalni lav sv. Marka (grb Mletačke republike Venecije). Istočno od njih se nalazi utvrda Forte iz 16. stoljeća, na koj je smješten najveći zadarski perivoj, Perivoj Vladimira Nazora. Neorenesansa Nova vrata su izgrađena za vrijeme talijanske vlasti nad Zadrom, a vode na Narodni trg i Kalelargu, iz gradske luke prema gradskoj tržnici vode Vrata sv. Roka, između trajektne luke i tržnice se Morska vrata koja su poznata pod imenom Vrata sv. Krševana u čijoj su blizini Vrata sv. Dimitrija, a neposredno uz Arsenal nalaze se Lančana vrata, koja su najmanja gradska vrata i povezuju trajektnu luku sa Arsenalom i Trgom tri bunara. Glavna gradska ulica je Kalelarga ili Široka ulica, koja je vjerojatno nastala još u rimsko doba kada je bila uređena ulična mreža od nekoliko većih uzdužnih ulica. Za Zadrane je Kalelarga više od obične ulice, ona je kultni prostor i jedan od gradskih simbola. Od ostalih znamenitosti u centru treba istaknuti Palaču Grisogno, Kneževu i providurovu palaču, Palače Nassi i Petrizio. U Zadru se nalazi i jedinstveni muzej koji predstavlja zbirku od 2 000 različitih staklenih predmeta iz doba antike, Muzej antičkog stakla. Zadarska riva je uređena šetnica koja pruža nezaboravan pogled na Zadarski kanal, i otoke Ugljan i Pašman. Posebna znamenitost na rivi su Morske orgulje i Pozdrav suncu, a zadarska riva pruža jedan od najljepših zalazaka Sunca, što je potvrdio i slavni režiser Alfred Hitchcock prilikom svog boravka u Zadru. Dominantna točka na rivi je Zgrada sveučilišta, građena početkom 20. stoljeća.

U blizini Zadra, na malenom otoku usred plitke lagune, povezan s kopnom dvama mostovima, smjestio se Nin, grad uzbudljive prošlosti. Najstariji je hrvatski kraljevski grad, te je kolijevka hrvatske države. Sam grad nastao je još prije 3 000 godina, kao naselje Aenona koje su osnovali Liburni, u 9. stoljeću prije Krista. Liburni su imali značajnu trgovačku luku koja je bila jedna od najvećih i najbogatijih lučkih prostora, analazila se na pordučju današnjeg Zatona gdje su još i danas za vrijeme oseke vidljivi ostaci lukobrana i antičkih zidova iz 1. stoljeća. U toj luci su pronađena dva broda, zvani Serilia Liburnica, a nalazi jednog broda se mogu vidjeti u Muzeju ninskih starina, u staroj gradskoj jezgri. Početkom 1. stoljeća prije Krista, gubi se postepeno Liburnski utjecaj kojeg zamjenjuje rimski, a novi naziv za grad Nin je Enona. Za vrijeme rimske vlasti grad potpuno mijenja svoj izgled, podižu se zidine, grade se mostovi, vrata sa kulama, vodovod, a unutar grada uređene su ulice, izgrađen je forum i veličanstveni hram. U samom središtu grada, na mjestu gdje se nekada nalazio rimski forum, danas se nalaze ostaci monumentalnog rimskog hrama, na kojem je podignut korintski stup visine 17 metara. Pravi procvat grad je doživio početkom 7. stoljeća, naseljavanjem Hrvata na ove prostore, kada je postao njihovo prvo političko, kulturno i vjersko središte. Za vrijeme hrvatskih narodnih vladara, grad je bio jedna od njihovih prvih prijestolnica te veoma važna ratna i trgovačka luka. Uskoro je uslijedilo prvo priznanje hrvatske države od strane pape Ivana VIII., koji je 7. lipnja 879. godine u Nin uputio pismo u kojem je uputio blagoslov hrvatskom narodu, zemlji i vladaru knezu Branimiru. U spomen tog događaja, 7. lipnja se i danas slavi kao dan grada, a u spomen na prvo priznanje hrvatske države, na Donjem gradskom mostu je podignut spomenik knezu Branimiru. Gubitkom državne samostalnosti i padom pod mađarsku krunu, Nin je i dalje ostao samostalna gradska komuna što su mu potvrdili Andrija II. i Bela VI., a Nin i dalje nazivaju glavnim i kraljevskim dalmatinskim gradom. Krajem 14. stoljeća uspostavljena je mletačka vlast nad gradom, što je dovelo do nadogradnje gradskih zidina sa kružnim kulama i izgradnje Biskupske Kneževe palače, te je jačala gospodarska snaga grada zahvaljujući razvoju trgovine solju, poljodjelskim i stočarskim proizvodima. No, takvo razdoblje portajalo je samo do dolaska Turaka na ove prostore, a da grad nebi pao Turcima u ruke, Mlečani su naredili da se grad poruši. Nakon ovog razaranja, grad više nikada nije vratio prijašnju važnost. Tek poslije Drugog svjetskog rata počelo se ulagati u grad, kada je izgrađena ciglana i uređena solana. U stari grad Nin se može ući preko dva povijesna mosta i gradska vrata (Donja vrata i Gornja Vrata). Unatoč teškim razaranjima koje je grad dožvio, velćina kulturno povijesnih spomenika je uspješno sačuvana. U staroj gradskoj jezgri se može vidjeti crkva sv. Križa, najmanja katedrala na svijetu, koja je najvrijedniji sačuvani spomenik starohrvatskog crkvenog graditeljstva i jedan od ninskih simbola, te je jedini sakralni objekt koji je ostao netaknut od trenutka izgradnje do danas. Osim što je crkva, svojevrsni je kalendar tako da se po sunčevim zrakama može odrediti točan datu solsticia, te točan sat. Nekadašnja ninska katedrala, građena u 6. stoljeću, današnja je crkva sv. Anselma. Na strani zvonika na crkvu se naslanja pobočna kapela sv. Marcele, popularno zvane Gospa od Zečeva, u kojoj se nalazi Gospin kip sa djetetom na rukama. U blizini Gornjih vrata, na mjestu gdje se nekada nalazio benediktinski samostan, nalazi se crkva sv. Ambroza, čija se izvorna gradnja spominje u prvoj polovici 10. stoljeća. Brojne su ninske crkve, one koje su nekada postojale te one koje danas uljepšavaju ovaj grad te su prava riznica vrijednih umjetničkih predmeta, a dio njih je pohranjen u ninskoj zbirci crkvene umjetnosti “Zlato i srebro grada Nina“. U Muzeju ninskih starina se danas mogu vidjeti arheološki nalazi iz prapovijesti, rimskog, ranokršćanskog i srednjovjekovnog razdoblja, a prvi Muzej starina u gradu je otvoren još 1 910. godine u crkvi Sv. Križa. U muzeju se može vidjeti kopija Višeslavove krstionice, jednog od najvažnijih spomenika crkvenog namještaja. Sredinom 20. stoljeća, na ulazu u ninsku luku, pronađena su dva broda sa kraja 11. stoljeća, a nazvani su Condura Croatia. Riječ je najmanjim, ali najubojitijim hrvatskim brodovima. Pronađena Condura Croatia danas se može vidjeti u Muzeju ninskih starina, dok je druga izložena u moru. Zasigurno najpoznatiji spomenik u Ninu je onaj biskupa Grgura Ninskog, velikog zagovornika staroslavenskog jezika i narodnog pisma. U Ninu je stolovao od 900. do 929. godine, i bio je na čelu Ninske crkve, što je u to doba značilo da je na čelu Hrvatske crkve. Prema legendi, tko dodirne njegov palac, sreća mu je zajamčena. Osim predivnih plaža, od kojih se posebno ističe Kraljičina plaža koja je prema izboru američkog Travel Channela u samom svjetskom vrhu, grad se može pohvaliti ljekovitim blatom koje se koristi za liječenje različitih tegoba. Inače, ninsko blato se koristilo još u rimsko doba, o čemu svjedoče okrugle tegle koje su se koristile u termama. Nin se može pohvaliti još jednom prirodnom blagodati, a to je sol. U Muzeju soli, posjetitelji imaju priliku naučiti o učincima soli i načinima njezine eksploatacije, ali i kupiti poznati “cvijet soli“, autohtoni hrvatski slani proizvod. U blizini Nina, u polju Prahulje, smjestila se najvažnija crkva za vladare hrvatske dinastije i za ninsku (a time i hrvatsku) povijest. Riječ je o crkvi sv. Nikole, u kojoj se prema predaji krunilo sedam kraljeva, a svaki od jih je dojahao do crkve i tu se predstavio narodu sa simboličnim ritualom: mačem bi zasjekao na sve četiri strane svijeta.

Na poluotoku okruženom marinama i sa predivnom rivom smjestio se Biograd na moru. Grad se prvi puta spominje sredinom 10. stoljeća, dok je već u 11. stoljeću bio sjedište hrvatskih kraljeva i biskupa. Najveći procvat grad je doživio kao prijestolnica srednjovjekovnih hrvatskih vladara, a 1 102. godine u njemu je okrunjen hrvatsko – ugarski kralj Koloman. Zavičajni muzej čuva brojne dokaze o burnoj i bogatoj gradskoj povijesti. Biograd je relativno malen grad, no posjetitelje oduševljava mnoštvom kršćanskih sakralnih građevina. Posebno se ističe župna crkva sv. Stošije iz 18. stoljeća, na čijem se vrhu nalazi kip svetice zaštitnice, dok se unutar crkve nalazi pet oltara od kojih se posebno ističe pozlaćeni drvei oltar iz 10. stoljeća. Od ostalih znamenitosti izdvajaju se crkva sv. Roka, sv. Ante, sv. Katarine te ljetnikovac De Soppe.

Na spoju plodnih polja ravnih kotara i škrtog krša Bukovice smjestio se grad Benkovac. Grad i njegova okolica skrivaju prirodne ljepote, ali i kulturne i povijesne spomenike koji su veoma značajni za razvoj Hrvatske države. U pojedinim selima, vrijeme kao da je stalo, a posjetitelji mogu vidjeti autentičnu ruralnu arhitekturu i način života zadarskog zaleđa. Benkovački prostor je bio naseljen još prije dolaska Hrvata, kada su drevni narodi osnivali svoje kolonije na ovom području, o čemu svjedoči nalazište Asseria u kojem su nađeni ostaci liburnskih naselja. Najznačajniji, ali i najuočljiviji spomenik u gradu je Kaštel Benković, utvrda iz 15 stoljeća koja je služila za obranu od turskih opasnosti, a u kojoj se danas nalazi muzej. Gradom dominiraju crkve sv. Ante iz 18. stoljeća, Male Gospe iz 19. stoljeća te pravoslavna crkva sv. Jovana iz 19. stoljeća.