Italija

Najpoznatija svjetska čizma svojim posjetiteljima pruža sve, od uživanja u 3 000 godina staroj povijesti, bogatom kulturnom nasljeđu, bogatoj i svjetski poznatoj kuhinji, prekrasnim plažama i brojnim drugim čimbenicima koji ovu destinaciju čine poželjnom već godinama. Najveći dio države čini Apeninski poluotok, koji je ime dobio po gorju Apenini koji se protežu od Genove pa sve do krajnjeg juga, Calabrie. Italija je okružena morima, Jadranskim na sjeveroistoku, Jonskim na jugoistoku, Tirenskim na jugozapadu i Ligurskim na sjeverozapadu. Na sjeveru Italije se nalazi rijeka Po, koja je sa svojih 652 km najveća i najduža talijanska rijeka i cijelim svojim tokom teče teritorijem Italije. To je najveća talijanska ekonomska zona u kojoj je koncentrirana industrija i poljoprivredna proizvodnja, ali i veliki broj stanovnika. Od ostalih rijeka valja spomenuti Tiber, Adige i Arno. Italija ima tri aktivna vulkana: Vezuv kod Napulja, najveći aktivni u Eurpoi – Etna na Siciliji te Stromboli na istoimenom otočiću. Italija ima raznovrsno industrijalizirano gospodarstvo, te je podijeljena na razvijeni industrijski sjever gdje prevladavaju privatne tvrtke te manje razvijen poljoprivredni jug. Država obiluje ljepotom, ali nažalost i zagađenjem, što je vidljivo u većim gradovima i duž obale. Ukupno se sastoji od 20 regija, koje se dalje dijele na provincije / pokrajne. Unutar države nalaze se i dvije neovisne države San Marino i Vatikan, koje su potpuno okružene državnim teritorijem.

Italija je država veoma bogate povijesti. Iako postoje dokazi o naseljavanju ovih prostora još u doba prapovijesti (oslikane stijene u Lombardiji iz 8 000. godine prije Krista), kolonizacija ovih prostora je započela 2 400 godina prije Krista, kada su se stanovnici s istočnog dijela Mediterana naselili na ove prostore i gradili prva naselja. Na sjeveru Italije, značajna su bila naselja Etruščana iz 8. stoljeća prije Krista, te grčka naselja na jugu Italije iz 7. i 6. stoljeća prije Krista. Prema predaji, braća Romul i Rem su osnovali Rim u samom srcu Italije, 735. godine prije Krista, a tijekom stoljeća Rim je proširio svoje teritorije u ono što je postalo poznato kao Rimsko Carstvo. Stanovnici Rima nazvali su talijanski poluotok Italia, koja je procvjetala za vrijeme Rimskog carstva, koje je potrajalo do 476. godine, do smrti cara Augusta. Krajem 5. stoljeća, istočno germansko pleme Goti, osvajaju talijanski poluotok, a nedugo nakon njih i drugo germansko pleme, Lagobardi naseljavaju sjever Italije i tri južne regije. U isto do vrijeme pape su počele stvarati vlastitu državu, a nakon što su Franci 776. godine pobjedili Langobarde, papinske ovlasti su odobrene u cijeloj središnjoj Italiji, i stvorena je Papinska država. Sredinom 10. stoljeća, njemački kralj Oton I. je zauzeo sjevernu Italiju i okrunio se carskom krunom u Rimu, čime je Italija ušla u interesno područje njemačkih vladara, a u 12. stoljeću su se talijanski gradovi zalagali za autonomiju što je dovelo do toga da je sjeverna Italija postala grupa neovisnih kraljevstva, republika i gradova – država. Do kraja 11. stoljeća, najgore provale raznih osvajaća su bile završene, i došlo je do procvata trgvoine, posebno u Genovi, Veneciji, Pisi i Amalfiju koji su postali glavni centri političke i trgovačke moći. Razlika među regijama je postajala sve veća; za razliku od sjevernog prosperitetnog područja, središnja i južna Italija su bile veoma nerazvijene. Zaseban politički razvoj imali su obalni gradovi – države, koji su svoj gospodarski razvoj temeljili na razvijenom brodarstvu i trgovini, i brojni sukobi su se vodili među njima za prevlast nad pomorskom trgovinom, što je rezultiralo time da je Mletačka republika kao gospodarica Jadrana postala jedna od vodećih država europskog zapada. Nakon srednjeg vijeka, Italija je bila glavno središte humanizma i renesanse, koji su preporodili europsku filozofiju i umjetnost. Renesansa je kulturni pokret koji je započeo u Toskani u 14. stoljeću, a širio se iz Firence u Sienu. Veliki niz čimbenika pridonio je razvoju renesanse, uključujući i veliki broj grčkih znanstvenika koji su se tu sklonili nakon invazije Carigrada 1 453. godine, a jedan od bitnih čimbenika za razvoj renesanse bilo je i pokroviteljstvo i utjecaj obitelji Medici. Ovo doba je rezultiralo brojnim umjetničkim divovima – Leonardo da Vinci, Michelangelo Buonarotti, Sndro Botticelli, Dante Alighieri i Francesco Petrarca, dok je izum tiskarskog stroja 1440-ih godina (Johannes Gutenberg) pridonio slobodnom toku informacija. Renesansa se nastavila širiti cijelom Italijom, kasnije i Europom, a dominacija toskanske kulture dovela je da je toskanski dijalekt postao službeni talijanski jezik. Krajem 15. stoljeća, Francuska je napala sjevernu Italiju, a brojni gradovi držae su propali, a ubrzo su Španjolska i Njemačka napale Rim. Do kraja “talijanskih ratova“, tei su talijanske republike vratile svoju neovisnost, dok je jedan dio njih ostao pod upravom Španjolaca sve do početka 18. stoljeća (jug Italije). Za vrijeme dominacije Habsburgovaca u Španjolskoj (1 559. – 1 713.) i u Austriji (1 713. – 1 796.), Talijani su uživali u razdoblju relativnog mira. Za vrijeme vladavine Napoleona (1 796. – 1 814.), Italija je bila ujedinjena kao Republika Italija, a kasnije Kraljevina Italija. Nakon pada Napoleona, Bečki kongres je podijelo Italiju na 8 dijelova, nakon čega je započelo zalaganje za konačnim ujedinjenjem, do kojeg je došlo 1 870. godine. od ujedinjenja do danas, Italija je doživjela burno razdoblje i katastrofalne posljedice dva svjetska rata. Ipak, tijekom proteklih 60 godina, vratila je svoju poziciju jednog od najvažnijih društvenih i kulturnih igrača u svijetu. Talijanski proizvodi i usluge imaju odličnu reputaciju u cijelom svijetu, a Italija je i dalje jedna od najpopularnijih turističkih destinacija u Europi.

“Svi putevi vode u Rim“, govorilo se u doba Rimskog carstva kada su Rimljani bili uvjereni da je njihov grad centar svijeta. Iz ovog grada se vladalo mnogim dijelovima Europe i cijelim Sredozemljem, a vojne ceste su jamčile posebnu logistiku. Vječni grad – La citta eterna, s jedinstvenim kulturnim blagom i arhitektonskim spomenicima, središte kršćanskog svijeta te glavni grad Italije, sagrađen je na sedam brežuljaka i može se pohvaliti burnom prošlošću koja je svoje tragove ostavila u gradskim četvrtima, ulicama, trgovima. Zasigurno najpoznatija legenda vezana uz nastanak nekog grada je ona o Romulu i Remu, koje je dojila vučica na obali rijeke Tiber. Iz tog razloga je i danas najprepoznatljiviji simbol grada brončani spomenik vučice koja hrani blizance. Romul je, prema predaji, osnovao Rim 753. gdoine prije Krista, a nakon osnutka grada uslijedilo je razdoblje sedmorice “mitskih kraljeva“. Već polovinom trećeg stoljeća prije Krista, Rimljani vladaju cijelim Apeninskim poluotokom, a ljutiti rival bila im je Kartaga, smještena na sjeveru Afrike, no to neprijateljstvo je završilo pobjedom Rimljana koji su razorili Kartagu i zavladali Sredozemljem. Tri tisuće godina povijesti ovog grada vidljivi su na svakom koraku, a grad brižno čuva ostatke antičkih građevina, renesanse palače, barokne trgove, bazilike i mostove, a sam centar grada nalazi se pod zaštitom UNESCO-a. Rim je jedini grad u svijetu koji čuva državu, Vatikan. Papinska država je smještena nedaleko od centra grada i omeđena srednjovjekovnim zidinama, a na istočnoj strani nalazi se Trg svetog Petra, kojim dominira 12 metara visoki egipatski obelisk na čijem se vrhu čuvaju ostaci križa na kojem je razapet Isus Krist, a kojeg je u Rim u 1. stoljeću donio car Kaligula. Trg okružuju kolonade koje se sastoje od 284 dorska stupa, a na kolonadama se nalazi 140 statua svetaca. Stupovi su poredani u 4 reda, a između obeliska i svake fontane (sa lijeve i desne strane obeliska nalazi se po jedna fontana) nalazi se centar kolonade koji je označen natpisom “Centro del Collonato“, i s tog mjesta izgleda da su sve kolonade u istom redu. Inače, trg je projektirao Bernini prema odluci pape Aleksandra VII., a gradnja je trajala svega deset godina. Na trgu je moguće vidjeti i Švicarsku gard koja čuva stražu ispred Slavoluka zvona, kod Brončanih vrata te na sjevernom ulazu na trg. Samim središtem Trga dominira Bazilika sv. Petra, koja je uz Jeruzalem najvažnije hodočasničko mjesto na svijetu. Podignuta je nad grobom svetog Petra, i zbog iznimne arhitektonske i umjetničke vrijednosti, privlači poglede i znatiželju svakog tko posjeti Rim. Staru baziliku sv. Petra sagradio je car Konstantin Veliki na molbu pape Silvestra I., 326. godine, na mjestu na kojem je bio mučen i pokopan sv. Petar. U 15. stoljeću je bazilika počela pokazivati znakove starosti, te je papa Nikova V. odlučio nadograditi staru baziliku i učinit ju dostojnu veličini Katoličke Crkve. Papa Nikola V. je umro prije dovršetka gradnje, što je obustavilo radove koje je ponovno pokrenuo papa Julije II., te uposlio arhitektra Donata Bramanatea da projektira njegovu ideju za izgradnju crkve. Bramante je umro prije dovršetka izgradnje, a njegov rad su nastavili mnogi umjetnici, ajedini koji je mogu zamisliti pravo mjerilo ove građevine bio je Michelangelo, koji je nadmašio Bramanteov projekt jasnoćom i ekonomičnošću. Njegov najvažniji doprinos zasigurno je kupola visoka 138 metara, koja se skriva iza masivne barokne fasade. Čak 537 stuba vodi do vrha kupole, sa koje se pruža panoramski pogled na Rim. Bazilika je konačno dovršena krajem 16. stoljeća, a u 120 godina gradnje na ovoj bazilici radili su tadašnji najpoznatiji slikari, graditelji i arhitekti: Bramante, Raffaello, Michelangelo, Della Porta, Maderno, Bernini. Zadivljujuće pročelje djelo je Carla Maderna, remek – djelo Pieta djelo je Michelangela, ispod Berninijeva baldahina nalazi se grob sv. Petra. Inače, Vatikanski muzeji se ubrajaju među najvrijednije svjetske muzeje i sastoje se od šest cjelina: Egipatskog muzeja, Etruščanskog muzeja, Sikstinske kapele, Rafaelovih stanci, Etnološkog muzeja i Pinakoteke. Zasigurno, najpoznatiji simbol grada je Koloseum, najveći amfiteatar Rimskog carstva, koji je imao kapacitet da primi 50 000 gledatelja koji su uživali u borbama gladijatora. Osim Koloseuma, značajan je popis spomenika iz antičkog Rima koji uključuje Forum, Panteon, Trajanov stup, Trajanov Forum, Rimske katakombe, Circus Maximus, Konstantinov slavoluk, Aurelijeve zidine, Domus Areu, Karakline i Dioklecijanove terme, slavoluke, trgove i hramove. Inače, jedan od najbolje očuvanih spomenika antičkog Rima je Panteon, izgrađen u 2. stoljeću, s namjenom da bude hram bogovima. Iz svakog kutka grada izbija renesansa, no poseban začin u bogatstvu arhitekture daje i barok. Aristokratske obitelji u Rimu gradile su raskošne građevine, kao što su Palazzo del Quirnale (sjedište predsjednika Italije), Palazzo Venezia, Palazzo Farnese, Palazzo Barberini, Palazzo della Cancelleria i Villa Farnesina. Rim je također poznat po veličanstvenim trgovima, koji su većinom građeni u 17. stoljeću, a glavni trgovi su Berninijeva Piazza Navona, građena na mjestu starorimskog hipodroma i okružena brojnim palačama i trima fontanama (Fontana del Moro, Fontana del Nettuno, Fontana dei Fiumi), Piazza di Spagna iz 18. stoljeća sa svojih 135 poznatih stepenica, Piazza Venezia sa spomenikom posvećenim prvom talijanskom kralju Vitoru Emanuelu II., Campo de Fiori, nekoć pravokutni rimski trg. Zasigurno najizrazitiji predstavnik rimske barokne umjetnosti je Fontana di Trevi, djelo arhitekta Nicole Salvija, građena u 18. stoljeću prema narudžbi pape Klementa XII, a prema legendi, ukoliko bacite kovanicu u ovo predivno barokno djelo, zasigurno ćete se vratiti u Rim. U gradu se nalazi preko 900 crkvi, a ljepotom se svakako ističu (osim bazilike sv. Petra): Basilica di Santa Maria Maggiore, Basilica di San Paolo fouri le Mura, san Pietro in Vincoli i Michelangelova Santa Maria degli Angeli. Najstariji muzeij u Rimu su Kapitolski muzeji (Musei Capitolini) iz 15. stoljeća, koji se sastoji od dvije odvojene građevine, gdje se u Palazzo Nuovo nalazi najvažnija kolekcija rimskih skulptura, dok se Palazzo dei Conservatori i Braccio Nuovo nalaze novije antičke skulpture, te renesansna i barokna djela. Nacionalni muzej u Rimu – Museo Nazionale Romano projektirao je Michelangelo, a u njemu se mogu vidjeti važne grčke i rimske umjetnine. Istaknute galerije slika mogu se vidjeti u Villa Giuliji, Villa Borghese, Palazzo Doria Pamphili, Palazzo Colonna i Palazzo Venezia.

Venecija je jedna od najljepših kulturno – povijesnih odredišta, poznata po kanalima, gondolama i bogatoj povijesti većinom neovisnog grada koji je bio središte Mletačke republike, kada je bio poznat i kao La Dominante, Serenissima (Presvijetla), Kraljica Jadrana, Grad vode, Grad mostova i Grad svijetlosti. Venecija se razvila zahvaljujujući trgovini s Konstantinopolom i Levantom gdje je trgovina luksuznom egzotičnom robom Mletačkoj republici donosila velike prihode te je u tom razdoblju bila monopolist nad Sredozemljem. U 15. stoljeću Venecija je s preko 200 000 stanovnika bila središte svjetske trgovine te najveći lučki grad na svijetu, ali je u tom razdoblju dosegla svoj vrhunac. Raskošne građevine koje su podsjećale na orijentalne uzore, postajale su sve raskošnije, te su se gradile nove bogato opremljene palače. Tijekom 18. stoljeća Venecija je postala najelegantnijim i najljepši gradom u Europi koji je značajno utjecao na umjetnost, arhitekturu i književnost. Vencija danas još uvijek izgleda kao i u vrijeme svog procvata. U očima mnogih turista, postala je kameni spomenik kojeg treba vidjeti. Brojne su znamenitosti koje turiste privlače u ovaj grad, a među njima posebice treba istaknuti baziliku sv. Marka – Basilica di san Marco koja je jedan od najboljih primjera bizantske arhitekture. Nalazi se na trgu sv. Marka, u blizini Duždeve palače s kojom je i povezana. Zbog svog raskošnog dizajna, pozlaćenih bizantskih mozaika i svoga statusa kao simbola mletačkog bogastva i moći, od 11. stoljeća naziva se Chiesa d´Oro (Crkva od zlata). Prometna žila kucavica grada je Canal Grande, po kojem se odvija najveći dio javnog prijevoza,a uz javne vaporette kanalom prometuje i veliki broj taksi glisera, izletničkih brodica i gondola. Upravo su gondole ono što mnoge asocira na Veneciju. U 18. stoljeću, preko 10 000 gondola plovilo je Venecijom, što ju je činilo jednim od najprometnijim gradovima, a danas ih se može vidjeti svega 500. Duž kanala nalazi se preko 170 prekrasnih palača od kojih je većina izgrađena od razdoblju od 13. do 18. stoljeća. Poznate palače su Palazzo Barbaro, Casa Rezzonico, Palazzo Dario, Casa Foscari, Palazzo Barbagio, Casa d´Oro ili Palazzo Santa Sofia koja je jedna od najljepših palača. Oduvijek je znana po nazivu Casa d Oro, zbog svojih pozlaćenih vanjskih ukrasa koji su je nekoć krasili. Uz kanal se nalaze i brojne crkve, te Peggy Guggenheim kolekcija. Do 18. stoljeća samo je jedan most povezivao grad preko kanala, Ponte Rialto, najstariji i najpoznatiji od 4 mosta koja danas premošćuju Canal Grande. Osim Ponte Rialta, još tri most vode preko kanala: Ponte degli Scalzi, Ponte dell´Academia i Ponte della Costituzione. Glavni venecijasnski trg je Piazza di san Marco ujedno i jedini trg u Veneciji, gdje se svi ostali trgovi zbog svoje veličine ne zovu Piazza, nego campi. Trg je nastao u 9. stoljeću, i tada je to bio samo manji trg ispred stare Bazilike sv. Marka, no u 12. stoljeću trg je značajno uvećan. Sastoji se od tri dijela: Piazza, Piazzetta i Piazzetta dei Leoncini, a njime dominira Bazilika sv. Marka, sa svojim odvojenim zvonikom Campanile te Duždeva palača – Palazzo Ducale koja stoji pored njega. Palača je Mostom uzdaha – Ponte dei Sospiri povezana sa zatvorom. Od ostalih znamenitosti na trgu svakako treba izdvojiti: Toranj sa satom – Torre dell´orologio, Procuratia Vecchie, Procuratie Nuove i Nacionalna knjižnica sv Marka. Toranj sa satom građen je kako bi se pokazalo bogastvo mletačke republike i grada Venecije, ali i kako bi pružala pomoć mornarima na Canalu Grande da znaju rasporediti svoje vožnje. Procuratie – Prokurative su zapravo tri povezane zgrade (Procuratie Vecchie, Procuratie Nuove i Procuratie ala Napoleonica) u obliku konjske potkove. Riječ je o povijesnim zgradama sa uredima u kojima su radili Prokuratori svetog Marka, cijenjeni činovnici grada i Mletačke republike. Najstarija od tri građevine u Stare prokurative, na sjevernoj strani trga, koja se nastavlja na Toranj sa satom. U arkadama Starih i Novih prokurativa nalaze se najstarije i najskuplje venecijanske kavane. Stare i Nove prokurative razdvajala je crkva San Geminiano, jedna od najstarijih u Veneciji iz 6. stoljeća, koju je Napoleon odlučio srušiti kako bi dobio teren za novu građevinu. Danas je to rezidencija predsjednika talijanske republike kada se on nalazi u gradu. Nacionalna knjižnica svetog Marka je jedna od najstarijih javnih knjižnica u zemlji te jdna od najvećih zbirki klasičnih tekstova u svijetu, te je bila prva javna knjižnica otvorena za znanstvenike i studente. Prema zakonu iz 1603. godine, knjižnica je trebala dobiti svaki primjer knjige otisnute u Veneciji na pohranu, te su uskoro i ostale zemlje prihvatile taj zakon, te se danas u knjižnici nalazi oko milijun tiskanih knjiga, 13 000 rukopisa te preko 24 000 djela tiskanih između 1 500. i 1 600. godine. Talijanska diva na vodi je osim po elegantnim gondolama, mostovima, brojnim palačama i crkvama, ukrašenim balkonima, golubovima, poznata i po tradicionalnoj zabavi – karnevalu. Karneval u Veneciji vlasnik je titule jednog od najekstravagantnijih u svijetu, a posebna su atrakcija godnolijeri koje odmjeravaju snage u kanalu. Prvi venecijanski karneval održan je 1268. godine, a zaštitni znak karnevala, venecijanska maska, sinonim je zavjera, preljuba i spletki.

Verona je dragulj srednjojekovne arhitekture i umjetnosti, u kojem se odigrala najljepša i najtragičnija ljubavna priča svih vremena, ona o Romeu i Juliji. Grad se smjestio na obalama rijeke Adige, a svojim kulturnim nasljeđem bez daha ostavlja svakog. Najslavniji spomenik Verone je Arena di Verona, odnosno amfiteatar, koji je jedna od najbolje očuvanih građevina te vrste. Amfiteatar je izgrađen oko 30.godine,a njegova čvrstina i dugovječnost rezultat su vrlo jednostavne i mudre arhitekture. Rimljani su prvo iskopali veliko udubljenje, te su tek tada gradili samu građevinu. Arena je duga 139 m a široka 110 metara. Mogla je primiti do 22000 gledatelja na 44 reda mramornih ploča. Današnja dvokatna fasada je zapravo unutarnji potporni zid s lukovima, a komad vanjske trokatne kamene fasade ostao je samo na jednom mjestu. Nakon razornog potresa 1 117. godine, najveći dio vanjskog prstena je bio uništen, a Arena je služila kao kamenolom za izgradnju srednjovjekovne Verone. Veličanstveni interijer je ostao netaknut, a danas je međunarodno poznat po velikim opernim predstavama. Naime, 1 913. godine slavila se stota godišnjica rođenja poznatog talijanskog skladatelja Giuseppe Verdija upravo u Areni i izvedbom spektakularne Aide, koja je do tada tisućama godina drijemala u srcu Verone, te uživala veliko poštovanje svojih građana. Danas je posjećuju milijuni turista godišnje a četiri generacije pjevača su se izmijenile na njezinim legendarnim stepenicama. Arena se nalazi na trgu Piazza Bra, najvećem trgu u Veroni, na kojem se nalaze brojni kafići i restorani, ali i gradska vjećnica ili Palazzo Barbieri. Trg je okružen lijepo uređenim parkom, na kojem se nalazi spomenik prvom talijanskom kralju, Vitoru Emanueleu II. Ulica Via Mazzini spaja najvažnija dva gradska trga, Piazzu Bra i Piazzu delle Erbe, koji je najstariji trg u Veroni i uzdiže se iznad područja rimskog foruma. Trg Piazza delle Erbe je u rimsko doba bo središte političkog i gospodarskog života, a s vremenom su rimske građevine zamijenjene srednjovjekovnim građevinama, od kojih treba istaknuti Torre dei Lamberti, 84 metra visoki toranj sa satom i 4 zvona. Na trgu se može vidjeti i impozantna palača Palazzo Maffei, koja je ukrašena statuama grčkih bogova: Zeusa, Herculesa, Minerve, Venere, Mekrura i Apolona. Najstariji spomenik na trgu je fontana Madonna di Verona, rimski kip koji datira još iz 4. stoljeća. Prolaskom kroz Arco della Costa dolazi se na trg Piazza dei Signori ili Piazza Dante, trg okružen brojnim palačama poznate obitelji Scagliera (Scala) i po spomeniku Danteu Alighieriu iz 19. stoljeća, visine 3 metra. U Veroni se nalaze i brojni drugi spomenici iz rimskog doba, te ostaci gradskih zidina iz 265. godine. Augustovo kazalište iz 1. stoljeća prije Krista svjedoči o prisustvu Rimskog carstva na ovom području, a tijekom stoljeća je propadalo i korišteno kao izvor kamena za stambenu gradnju. U 18. stoljeću, bogati Andrea Monga, kupio je sve kuće izgrađene na ovom području te uspio sačuvati ovaj jedinstevni spomenik spomenik. Nedaleko od kazališta nalazi se veličanstveni rimski most Ponte di Pietra, sagrađen preko rijeke Adige, koji je kroz stoljeća je obnavljan ciglom, tako da danas predstavlja mješavinu raznih epoha. Most vodi do rimskog kazališta (Teatro Romano), u okviru kojeg je i arheološki muzej. Veliki utjecaj obnovu ne samo ovog mosta, već i na izgradnju velikog broja građevina u gradu, dala je plemićka obitelj Scaligera (Scala). Verona je grad sa preko 50 sačuvanih crkvi različitih stilova gradnje, ali i impozantne palače, mostove i raskošne vrtove. Među brojnim crkvama posebno se ističe romanička crkva San Zeno Maggiore iz 12. stoljeća, izgrađena na temeljima crkvice sv. Zena, a elegantna fasada crkve ukrašena je golemom rozetom čiji kameni dijelovi čine ”kolo sreće”, dok su vratnice ukrašene sa 18 brončanih reljefa sa scenama iz Biblije. Svakako treba spomenuti katedralu (Duomo) iz 12. stoljeća, u kojoj je sahranjen papa Lucius III koj ije živjeo u Veroni, te ju je voljeo više nego Rim, i najveću gradsku crkvu Sant’ Anastrasia. Također, u Veroni treba vidjeti i renesansnu Loggia del Consiglio, prekrasnu palaču Palazzo del Capitano, muzej u kojem se čuvaju mnoga vrijedna dijela talijanskog slikarstva te grobnicu obitelji Scaglieri na Piazza delle Erbe. Dakako, priča o Verni ne može biti do kraja ispričana bez Romea i Julije. Turisti koji svakodnevno posjećuju Veronu ne propuštaju priliku da posjete ulicu Capello 23 i posjete Julijinu kuću i pogledaju balkon ispod kojeg je Romeo Juliji izjavio ljubav, i ostave ljubavnu poruku na zidu kako bi imali sreće u ljubavi. Ispod Julijinog balkona, nalazi se njezina brončana statua, čija je desna dojka sjajna i ispolirana od dodira velikog broja ljudi, jer se vjeruje da taj dodir donosi sreću.

Padova je veoma slikovito mjesto s gustom mrežom ulica koje se otvaraju u velike gradske trgove, i s mnogim mostovima preko rijeke Bacchiglione koja je nekada okruživala gradske zidine poput jarka. U Padovi se nalazi najveći trg u Italiji, te jedan od najvećih u Europi – Pratto della Valle. Riječ je o znamenitosti koja ostavlja jaki vizualni dojam; u sredini se nalazi maleni zeleni otočić (Isola Memmia) koji je okružen kanalom koji je ograđen sa dva kruga različitih spomenika, odnosno 78 skluptura slavnih građana Padove. Jedan od spomenika je postavljen u spomen Andree Memmo, venecijanca kojeg se spominje kao velikog dobročinitelja za grad Padovu, koji je 1 775. godine odlučio rekonsturirati i urediti cijelo područje. N jednom dijelu ovog trga nalazi se bazilika Santa Guistina, a koja je posvećena gradskoj zaštitnici svetoj Justini. Glavni spomenik u gradu te jedno od najvećih remek-djela svjetske umjetnosti svakako je Bazilika sv. Ante ili Basilica di Sant’ Antonio. Autor bazilike, čija je izgradnja započela 1 232. godine u slavu sv. Ante Padovanskog koji je umro u Padovi 1 231. godini je nepoznat. Bazilika ima impozantne strukture romaničkog stila, dok čitav apsidalan dio, s devet kapelica u polukrugu pripada romaničkom stilu. Nad njom se izdiže 8 kupola, 2 zvonika i 2 vitka tornja visine 68 metara, izgrađena je u obliku križa, i podijeljena u tri kraća dijela i jedan duži. U unutrašnjosti bazilike nalazi se veliki broj grobnih spomenika koji su podignuti u čast vojskovođa, učenjaka i crkvenih osoba. S unutarnje strane ističe se velika freska Petra Anningonija koja predstavlja sv. Antuna u trenutku propovijedanja na stablu oraha. Na trgu Piazza dei Signori nalazi se više znamenitih građevina; loža Gran Guardia, Palazzi del Capitanio, renesansna katedrala koja je djelo Michelangela te krstionica. Sveučilište u padovi je osnovano 1 222. godine, i na njemu je diplomirala prva žena u Europi, a sveučilišni botanički vrt, osnovan kao vrt biljaka za potrebe medicinskog fakulteta, od 1 997. godine je pod zaštitom UNESCO-a

Toskana je stoljećima privlačila umjetnike, koji su poneseni nekom nestvarnom energijom, uz ljepotu idiličnih krajolika, stvarali neponovljiva remek dijela. Rezultat 2 500 godina duge povijesti, vidljiv je na svakom koraku i čini Toskanu muzejom na otvorenom. Slovi kao najljepša talijanska regija, sa preko 120 zaštićenih prirodnih područja. Toskana sa svojim prastarim gradovima čuva gotovo nevjerojatnu količinu umjetničkog blaga, i s pravom se naziva kolijevkom europske kulture. Proteže se od Apeninskog gorja na sjeveru, sve do Monte Amiate na jugu. Njezino najveće turističko odredište je Firenca, grad koji je uz Rim i Veneciju najvažniji kulturni centar Italije. Svi poznati renesansni umjetnici u ovom su gradu stvarali svoja remek – djela, što je u konačnici rezultiralo impozantnim crkvama, palačama, muzejima i galerijama. Gotovo da ne postoji ulica u kojoj se ne ocrtava prošlost kroz antologijska umjetnička djela. Zasigurno najprepoznatljiviji simbol ovoga grada je osmerokutna kupola katedrale Santa Maria del Fiore, koju je osmislio Brunelleschi. Katedrala se nalazi u najužem centru, na trgu Piazza del Duomo, gdje su osim katedrale, smještene i ostale monumentalne građevine. Nasuprot katedrale je krstionica sv. Ivana, dovršena u 13. stoljeu, sa trima brončanim vratima koja su izgradili Pisano i Ghiberti. Uz katedralu se smjestila ulica Via Calzaiuoli koja dalje vodi do trga Piazza della Signorie, najljepšeg gradskog trga, na kojem se uzdiže Palazzo Vecchio iz 14. stoljeća, nekadašnje sjedište državne uprave, a danas vijećnica sa 96 metara visokim tornjem. Ljubielji slikarstva hodočašće u Firenzu zbog galerije Galleria degli Uffizi, najbogatije riznice talijanskog slikarstva, gdje se u zgradi sa 45 prostorija nekadašnjih državnih ureda danas mogu vidjeti remek – djela toskanskih slikara (Giotto, otticelli, Leonardo da Vinci, Michelangelo), talijanskih slikara (Caravaggio,Tintoretto, Titian), te drugih poznatih europskih slikara (Rembrandt, Rubens, Holbein). Firenca je smještena na obali rijeke Arno, preko koje se prostire Ponte Vecchio, najstariji firentinski most koji je podignut sredinom 14. stoljeća, a od kraja 16. stoljeća na njemu se nalazi pregršt trgovina i radionica. Posjetitelji koji jednim pogledom žele obuhvatiti cijelu Firencu, zasigurno će se popeti na obližnji Piazzale Michelangelo koji se nalazi 104 metra iznad staroga grada i pruža nezaboravan pogled. Jedna od najposjećenijih svjetskih destinacija je Pisa, grad sa spomenikom, čija je arhitektonska deformacija postala svjetski poznata. Na trgu Piazza del Duomo ili popularno zvana Piazza dei Miracoli smjestila se katedrala Duomo della Santa Maria Assunta iz 11. stoljeća, krstionica, groblje ali i turistima najzanimljiviji Kosi toranj (Torre Pendente) iz 12. stoljeća. Nagib na kojem je toranj građen je nastao zbog slijeganja terena s jedne strane, a složenim tehničkim zahvatom 1993. godine, zaustavljenjo je njegovo daljnje naginjanje. Inače, početkom 20. stoljeća toranj visok 58 metara se počeo naginjati više nego do tada, što je dovelo do toga da mu se u potpunosti zabrani pristup. Na sjevernoj strani trga nalazi se monumentalno groblje s rimskim sarkofazima, Composanto Monumentale. Od 1987. godine, trg se nalazi pod zaštitom UNESCO-a. Krstionica sv. Ivana, smještena uz samu katedralu i toranj, kružna je građevina od bijelog mramora, završena u 14. stoljeću, a sa svojih 107,5 metara je najveća krstionica u Italiji. Trgovački grad Pisa u prošlosti je imao jak utjecaj, i nekada se smatrala kraljicom mora, ali je na koncu ipak pokleknula pred moćnim rivalima Genovom i Venecijom. Jedino sveučilište u gradu ostalo je vodeće u zemlji i danas svjedoči tradiciji obrazovanja, a sveučilišni botanički vrt Orto botanico di Pisa najstariji je u Europi. Od ostalih znamenitosti u gradu treba spomenuti trg Piazza dei Cavalieri na kojem se nalazi Palazzo della Carovana i crkva Santo Stefani dei Cavalieri, četvrt Borgo strette gdje se može prošetati ispod srednjovjekovnih arkada. Zanimljivo je da se u gradu nalaze još dva kosa tornja, jedan na glavnoj ulici Via Santa Maria, a drugi na šetnici Piagge uz rijeku Arno. U gradu se nalazi i veliki broj palača, a posebno su zanimljive Palazzo Reale iz 16. stoljeća u kojoj je Galileo Galilei pokazao planete koje je otkrio teleskopom i Palazzo Gambacorti u kojoj je danas smještena gradska vjećnica.

Na sjeveru Italije, smjestila su se bajkovita jezera: Lago Maggiore, Lago di Gardi i Lago di Como. Nevjerojatan spoj Mediterana i Alpi, svakako je Lago Maggiore, koji je smješten jednim dijelom i u Švicarskoj. Smjestio se ispod alpskih vrhova koji su vječno prekriveni snijegom, dok se uz samo jezero može uživati u mediteranskom raslinju. Najveće jezero u Italiji je Lago di Garda, a ono što je specifično za njega je pet manjih otočića koji se nalaze razbacani po jezeru, a to mu i daje posebnu čar. Jezero je izuzetno dobro posjećena turistička destinacija, sa velikim brojem ekskluzivnih hotela i odmarališta duž obale. Na južnim obalama jezera leži antički grad Sirmione, odavno poznato ladanjsko mjesto s brojnim hotelima, restoranima, barovima i trgovinama. U njegovoj neposrednoj bliini smješten je Gardaland, jedan od najpoznatijih zabavnih parkova u Europi. Omiljeno odmaralište za posjetitelje dubljeg džepa je Lago di Como, gdje smaragdna voda i bujna vegetacija u kombinaciji sa snijegom prekrivenim alpskim vrhovima stvaraju sliku iz bajke, u kojoj se spajaju Mediteran i Alpe. Naselja na jezeru su mala i povezana, a kraljica među njima je Bellaggio, talijanski “Beverly Hills“, u kojem svaka vila odiše posebnim arhitektonskim stilom, a stari grad odiše mirisom stare Italije.

Na samom sjeveru Italije smjestila su se skijališta, uz samu granicu sa Francuskom, Švicarskom, Austrijom i Slovenijom. Na granici sa Francuskom nalazi se Sestriere i Courmayeur. Na granici sa Švicarskom je skijalište Livigno, ujedno popularno kao shopping odredište, a skijalište u Livignu čini ukupno 115 km širokih staza. Mondeno skijalište poznato prvenstveno po mnogim pripadnicima milanskog jet-seta, smješteno u sjevernoj talijanskoj regiji Trentino, a koji nudi neke od najboljih staza je Madonna di Campiglio. Broji ukupno 55 km staza, no budući da je žičarama spojena sa obližnjim skijalištima, na raspolaganju se skijašima nudi oko 150 km staza. Najčešće odredište hrvatskih skijaša su vrhunska skijališta sa preko 1 220 km staza, gdje se ubrajaju Kronplatz, Cortina d’ Ampezzo, Sella Ronde i Civetta. Na samoj granici Italije sa Austrijom nalazi se Val Gardena, najbolje skijalište Južnog Tirola u kojem se staze protežu na 176 km, i odličo je povezano sa susjednim skijalištima među kojima je i Alta Badia, tako da cijelo područje premašuje 500 km staza, što je nezanemariva brojka. Alta Badia se sastoji od šest sela koja su međusobno povezana žičarom, a od kojih se posebno ističe Corvara. Staze na ovim područjima se uglavnom nalazena preko 2 500 metara nadmorske visine, tako da je snijeg osiguran tokom cijele godine.

 

ZANIMLJIVOSTI: