Od samih početaka zagrebačkog Gradeca, današnjeg Gornjeg grada, u njegovom je središtu bila župna crkva sv. Marka Evanđeliste. Dominira glavnim gornjogradskim trgom na kojem su se stoljećima unatrag zbivali brojni događaji koji su bili važni kako za kulturnu tako i za političku povijest Zagreba i Hrvatske. Crkva je nastala istovremeno sa gradom, živjela sa njim i zajedno s njima djelila dobro i zlo. Nisu ju miomišli niti potresi niti požari, no preživjela je jednako kao i grad te ponosno stoji na istoimenom trgu više od sedam stotina godina! Možemo reći da je vjerodostojni svjedok bogate gradske prošlosti te dragi i nezamjenjivi simbol Gornjeg grada. O izgledu prvotne crkve, podignute u davnom 13. stoljeću možemo samo naslućivati, no pouzdano znamo da je postojala već 1256. godine, kada su se oko nje počeli održavati veliki godišnji sajmovi, tjedan prije i tjedan dana poslije svetkovine svetog Marka, što je bila samo jedna od privilegija koju je stanovnicima Gornjeg grada podario Bela IV. (koji je Gradecu Zlatnom bulom 1242. godine priznao status slobodnog kraljevskog grada). Na prijelazu iz 14. u 15. stoljeće, crkva je proširena čime je dobila približno današnje dimenzije, a neki arhitektonski elementi iz tog razdoblja sa stilskim karakteristikama kasne gotike, su ostali sačuvani sve do danas. Tu prije svega mislimo na glavni, svečani portal koji je smješten na sredini južnog pročelja. Ispod visokog šiljastog luka nalazi se jedanaest plitkih niša sa kipovima Krista, Bogorodice, zaštitnika crkve sv. Marka i dvanaestorice apostola. Po broju figura, ovo je najbogatiji gotički portal ne samo grada Zagreba već i cijele Hrvatske. Iako, ti, u kamenu klesani, likovi nisu u cijelosti očuvani i pojedini su tokom kasnijih godina bili mijenjani baroknim kipovima, ipak južni portal ostavlja dojam skladne arhitektonske cjeline i vrijedan je ukras crkve.

Kao što Gornji grad ne posjeduje stilsko jedinstvo, već je stoljetna taložina raznih stilova, to isto možemo reći i za crkvu svetog Marka koja nije samo gotička građevina jer su popravci i graditeljski zahvati tijekom kasnijih stoljeća ostavili svoje tragove. Tako je krajem 15. stoljeća bila srušena i podignuta nova kapela posvećena zaštitnicima od kuge sv. Fabijanu i sv. Sebastijan, te je još jednom temeljito predgrađena krajem 19. stoljeća kada je srušen renesansni zapadni portal te zamijenjen današnjim neogotičkim. Jaki potres 1502. godine srušio je zvonik priljubljen na sjevero – istočni ugao crkve, a novoga je 1646. godine toliko oštetio požar te su novog završili su otac i sin Machiedo 1725. godine. Zvonik je impozantna kamena prizma prekrivena kasno baroknom lukovicom koja je obnovljena 1841. godine. Visinom preko 40 metara nadvisuje krovove Gornjeg grada.

Regotizaciju crkve sv. Marka (od 1876. – 1882. godine) prema nacrtima uvaženog bečkog arhitekta Fridricha Schmidta, realizirao je istaknuti arhitekt Herman Bolle. Obojica su nastojala crkvi vratiti njezinu gotičku stilsku čistoću i ljepotu, a kao posljedica toga su probijeni novi neogotički prozori dok su na južnoj polovici krova izvedena dva velika grba, istočni je grb grada Zagreba, a južni je grb Trojedne kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Značajne su promjene izvedene i u unutrašnjosti crkve, gdje je očito Schmidta i Bolle-a smetalo što je gotički prostor ispunjen baroknim oltarima te su ih zamijenili za tri nova, neogotička. Sljedeća obnova crkve je trajala od 1922. godine pa sve do početka drugog svjetskog rata, bila je inicirana i vođena od tadašnjeg župnika dr. S. Rittiga, uz pomoć Odbora za restauriranje u kojem su bili slikar Jozo Kljaković, uvaženi kipar Ivan Meštrović, konzervator Gjuro Szabo i drugi. Nakon što je crkva bila građevinski sanirana, prišlo se pažljivoj obnovi njene unutrašnjosti, gdje je oslikavanje unutrašnjih zidova povjereno poznatom i darovitom slikaru i majstoru kompozicije Jozi Kljakoviću, koji je sa oslikavanjem prve freske započeo na sjevernom zidu; početkom 1922. godine, a do kraja prosinca 1924. godine je izveo ukupno 4 kompozicije: Krštenje Isusovo, Propovijed na Gori, Uskrsnuće Lazara te Mojsije prima zapovijedi od Boga. Kljaković je opet 1940. godine nastavio sa svojim radom, kada je na zidovima kapele sv. Fabijana i sv. Sebastijana oslikao prikaze svetaca i zaštitnika grada Zagreba. Prema usmenoj predaji, Kljaković je projektirao i propovijedaonicu, a sudeći prema skici pronađenoj u njegovoj ostavštini, nacrt za glavni oltar i pričesnu klupu je također njegovo djelo. Suradnja Ivana Meštrovića na obnovi crkve je nastala kao velika podrška župniku Rittigu, a započela je 1932. godine. Najprije su nastali modeli za kapelu sv. Fabijana i Sebastijana: Navještenje, Porođenje i Prikazanje u hramu. Na oltaru u kapeli sv. Križa se nalazi Pieta, na glavnom oltaru se nalazi Krist na Križu (Veliko raspeće), na krstionici Kršenje Isusovo dok se u apsidi glavne lađe nalazi reljef sv. Marko, sa natpisom “sv. Marko, zaštitnik crkve”. Ovom posljednjom obnovom crkve nastojalo se već postojećim vrijednostima pridodati nove, a starodrevnu crkvu sv. Marka, duhovno središte Gornjeg grada i dragocjeni spomenik kulturne baštine, učiniti riznicom umjetnina domaćih, hrvatskih majstora.

photos: ©123RF