Tunel Lærdal u Norveškoj je dugačak 24,5 km (15,2 milja) i najduži je cestovni tunel na svijetu. Odluka o izgradnji donesena je 1992.godine, a sama gradnja započeta je tri godine kasnije. Tunel direktno povezuje naselja Aurland i Lærdal, ali tunel je u stvari povezao dva Norveška najveća grada – Oslo na istoku i Bergen na zapadnoj obali. Samim time je od vitalne važnosti jer su do izgradnje tunela ceste između ta dva grada zimi bile teško prohodne. Sama duljina tunela zajedno sa činjenicom da prolazi ispod 1 000 m visoke planine dovoljno govori o zahtjevnosti pothvata.
Probijanje tunela se odvijalo istovremeno na tri mjesta. Dva tima koja su krenula u proboj tunela svaki sa jedne strane, te poseban tim koji je probijao poseban ventilacijski otvor. Timovi su se međusobno navodili pomoću satelitske navigacije, dok je smjer bušenja usmjeravan laserskim zrakama. Usprkos brojnim miniranjima i enormno velikoj količini razbijenih stijena, navođenje timova sa obiju strana je bilo toliko precizno da je otklon kod konačnog spajanja dviju strana (rujan 1999. godine) iznosio tek pedesetak centimetara. Jedna od glavnih zadaća je bila osigurati kvalitetno provjetravanje tunela, kao osnovu sigurnosti korištenja, što je postignuto posebnim oknom za provjetravanje koje je dugačko 2,5 kilometara, te velikim brojem ventilatora koji ubrzavaju protok zraka. Pri izgradnji tunela se posebno vodilo računa o sigurnosti i udobnosti pa je postavljen velik broj telefona za nuždu kao i vatrogasnih aparata. Također, u tunelu postoji i 15 okretišta za automobile. Da bi se razbila monotonija vožnje, tunel je blago zakrivljen, a u njemu su napravljena tri velika proširenja koja nalikuju pećinama, te se dobiva dojam isprekidanosti tunela. Ova proširenja opremljena su posebnom rasvjetom koja dodatno doprinosi osjećaju ugodnosti i sigurnosti vožnje. Sigurnost cijelog tunela se nadzire iz kontrolnog centra u Laerdalu.