Krapanj je otok u šibenskom arhipelagu, do kojeg se s kopna najbrže stiže brodom (op.a. peto minutnom vožnjom) iz Brodarice turističkog mjesta, udaljenog desetak kilometara od Šibenika, smještenoj uz obalu na Jadranskoj magistrali.
Krapanj je najniži i najmanji naseljen otok na Jadranu. Površina otoka je 0,36 km2. Najniži podrazumijeva nadmorsku visinu od svega 1,25 metra. Na Krapnju danas živi dvjestotinjak ljudi, primjerice šezdesetih godina dvadesetog stoljeća bio je to najgušće naseljen otok na Jadranu. Ne čudi to, otok je to s tradicijom u ronilaštvu, spužvarstvu i ribarenju. U prošlosti u vrijeme naseljavanja otok je bio bez pitke vode i obradivih površina, pa su se ljudi morali okrenuti moru, iz jednostavnog razloga, a to je preživljavanje. Tradicija spužvarenja u Hrvatskoj vezana je uz otok Krapanj. Više od tristo godina na Krapnju je prisutno spužvarstvo, a za to je zaslužan fra Antun Grk s Krete koji je Krapljane obučio ovom zanatu. I danas na otoku ima spužvara, iako ne u tolikoj mjeri kao ranijih godina. U sklopu hotela na otoku djeluje i muzej spužvarstva.
Dok su muškarci otoka spužvarili na otvorenom moru Jadrana i šire, žene su bile zadužene za brigu o obitelji i održavanje polja i vinograda u susjednim mjestima Jadrtovcu, Grebaštici, Donjem polju do kojih su stizale veslajući. Tradiciju ženskog veslanja na Krapnju oživjela je regata gajeta na vesla, koja pokazuju ulogu žena na otoku kroz povijest, ali danas. Krapanjska ženska regata sad se već tradicionalno održava 1. kolovoza dan uoči otočnog blagdana Gospe od anđela. Tada Krapljanke uvečer uoči blagdana, obučene u narodne nošnje, uz zvuk zvona crkve Svetog križa i uz pratnju broda lučke kapetanije, veslaju četristotinjak metara duž obale otoka.
Arhitektura otoka je tipična dalmatinska s kamenim kućama i uskim uličicama. Otok je moguće bez iole napora prehodati i opusti se bez gužvi i uživati u čistom zraku i moru. Otokom dominira i stoljetna borova šuma i maslinici. Na otoku je muzej-uljara sv. Lovre iz 1584. godine. Tu je i samostan i crkva svetog Križa. U sklopu samostana djeluje i muzej koji priča i svjedoči o zanimljivostima otoka i njegovim stanovnicima. Jedan od prepoznatljivih izložaka muzeja je ronilačko odijelo s kraja 19. stoljeća – koje danas izgledom podsjeća na odijelo astronauta.
Najpoznatija dakako slika Posljednje večeri nalazi se u Milanu crkvi Santa Maria delle Grazie djelo je Leonarda Da Vincia, ali i u krapanjskoj samostanskoj blagovaonici krije slika Posljednje večere slikara Francesca Santacrocea. Osim ovog slikarskog remek djela, i samostanska knjižnica je bogata riznica inkunabula, a sadrži i primjerak Biblije iz 1474.godine.
Tekst i slike: Ivona Bačelić Grgić