Zar ne zvuči jezivo znati da postoji grad koji je nekoć vrvio od života, dječje buke i ljudskog smjeha, grad koji je nekoć živio 24 sata na dan, a danas nema ni jednog stanovnika? Danas na svijetu postoji jako puno takvih gradova, i dok su pojedini turistička atrakcija, drugi su zabranjeni za posjet i smatraju se opasnima. ”Gradovi duhova” su zbilja fascinantna atrakcija, a svaki od njih priča svoju jedinstvenu priču…
1. Kolmanskop, Namibija
Grad duhova u južnom dijelu Namibije, udaljen je svega nekoliko kilometara od luke Ljuderic koja je davne 1908. godine bila zahvaćena dijamantskom groznicom. Vjerujući da im je to način da se obogate, veliki broj ljudi je pohrlio u pustinju Namib. Malo po malo, za dvije godine u srcu pješčane pustinje je nastao grad, koji je imao kockarnicu, školu, bolnicu – svu potrebnu infrastrukturu kako bi stanovnici mogli lagodnije i ugodnije živjeti. Međutim, nakon pada cijene dijamanata (poslije Prvg svjetskog rata), ovo mjesto je polako počelo propadati. Tijekom 50-ih godina prošloga stoljeća, grad je u potpunosti napušten i pješčane dine su osvojile ono što im je oduvijek i pripadalo… Uskoro su se srušili krovovi nekoć lijepih i ekskluzivnih kuća, dok su prekrasni vrtovi i ulice zatrpane pijeskom. Iako nekoliko starih zgrada još uvijek čvrsto stoji, a čak ih ima nekoliko koje su u jako dobrom stanju, ostatak zgrada se pretvorio u gomilu ruševina, a time je rođen novi grad duhova…
2. Pripjat, Ukrajina
U sjevernoj Ukrajini nalazi se Pripjat, grad u kojem su nekoć mirnim životom živjeli zaposlenici nuklearne elektrane Černobil, a koji je napušten 1986. godine, poslije Černobilske katastrofe. Do nedavno, grad je bio svojevrsni muzej koji je na svoj specifičan način dokumentirao sovjetsku eru. Stambene zgrade s bazenima, bolnice, škole, dućani i druge zgrade – sve je napušteno, a u njima je ostavljeno sve, uključujući televizore, igračke, novine, odjeću, obuću, dragocijenosti. Stanovnicima je bilo dozvoljeno da ponesu sa sobom samo torbu sa dokumentima, knjigama i odjećom koja nije kontaminirana. Dakako, to je bio pravi raj za lopove te su brojne zgrade opljačkane krajem 20. stoljeća i ništa vrijednoga u njima nije ostalo. Neke zgrade su ostale netaknute, međutim u mnogima je unutrašnjost u potpunosti uništena i ogoljena tokom proteklih nekoliko godina. Krovovi na zgradama popuštaju, tako da su sobe i stanovi tijekom proljeća prepuni vode i neugodnog mirisa, a sasvim uobičajen prizor je i drveće koje raste u zgradama.
3. Sanzhi, Tajvan
Na sjeveru Tajvana nalazi se futurističko selo koje je prvobitno građeno kao luksuzno odmaralište samo za odabrane. No, gradnja nije tekla glatko i jako veliki broj nesreća je popratio izgradnju ovog odmarališta, tako da je u jednom trenutku sve obustavljeno. Kombinacija nedostatka novca, ali i nedostatka volje su doveli do tog da se sve zaustavi i da ove futurističke građevine ostanu samo kao znak sjećanja na one koji su izgubili svoj život prilikom izvedbe radova. No, kako to već biva, u okolnim područjima postoje glasine kako je grad opsjednut duhovima radnika. Dakako, cijeli projekt je bio zataškan, dok se Vlada koja je i naručila izgradnju odmarališta pokušala distancirati od svih bizarnih događanja. Projekt vjerojatno nikada neće ni biti pokrenut zbog velikog broja loših događaja koje prate to mjesto, no nama ostaje još jedan misteriozni grad duhova.
4. Craco, Italija
Ovaj srednjovjekovni grad na stijeni se nalazi u provinciji Matera, a nastao je u 11. stoljeću. Ovaj danas napušteni grad, nekad je imao preko 2000 stanovnika, no krajem 19. stoljeća problemi povezani sa poljoprivredom, potresima, ali i ratom doveli su do jakih migracija stanovnika, najviše u područje Sjeverne Amerike. Godine 1963. posljednjih 1 800 stanovnika je napustilo ovaj grad i naselilo obližnja područja, a Craco je ostao napušten sve do današnjih dana. Potresi su česti na ovom području te su uzrokovali i jako veliki broj klizišta koji su i doveli do napuštanja ovog srednjovjekovnog gradića.
5. Oradour sur Glane, Francuska
Ovo maleno selo u Francuskoj je mjesto u kojem se za vrijeme Drugog svjetskog rata dogodila velika tragedija: 642 lokalnih stanovnika je masakrirano od strane njemačkih vojnika, kao odmazda za francuski pokret otpora! Prvobitno su Nijemci planirali napad na obližnje selo i greškom su okupiralo ovo selo, 10. lipnja 1944. godine. Preživjeli su svjedočili tom neviđenom užasu: muškarci su bili stjerani u štale gdje im je pucano u noge, kako bi iskrvarili i što sporije umirali, dok su žene i djeca prilikom pokušaja bijega ubijena pod vatrom oružja njemačkih vojnika. Poslije toga, Nijemci su sravnili selo sa zemljom, dok pojedine ruševine i dan danas svjedoče u znak sjećanja na mrtve.
6. Famagusta, Cipar
Famagusta, poznatija i kao Gazimagusa ili Magusa, drugi je najveći grad Turske republike Sjeverni Cipar. Poslije pada križarskog grada Akre u arapske ruke (1291. godine), križari su se odselili iz Svete zemlje na Cipar, a posebice su naselili područje ovog grada. Gotovo preko noći Famagusta je postala jedan od najbogatijih gradova na istočnom Mediteranu i veoma važna luka. Prije turske invazije na Cipar (1974. godine), Famagusta je bila moderno i poznato turističko mjesto, posebice četvrt Varoša. No, posljednja tri desetljeća, područje te četvrti, nekoć turistička destinacija broj jedan na Cipru je postala grad duhova. Pošto nije bilo nikakvih građevinskih radova u posljendnje 34 godine, sve zgrade se polako raspadaju, metal je zahrđao, prozori su polomljeni a biljke rastu iz pukotina na zidovima…
7. Agdam, Azerbajdžan
Nekoć grad od 150 000 stanovnika, a danas jezivi grad duhova, Agdam je izgubljen 1993. godine za vrijeme trajanja rata za Nagorno-Karabah. Iako grad nikada nije bio mjesto borbe, bio je žrtva vandalizma za vrijeme trajanja okupacije, u kojoj su zgrade opustošene i prazne, a jedino je džamija ostala netaknuta. Stanovnici ovog grada su izbjegli u okolne djelove države, kao i u susjedni Iran.
8. Ordos, Kina
Grad duhova bez konkurencije je definitvno Ordos, grad u unutrašnjosti Mongolije, koji zjapi potpuno prazan. Naime, za vrijeme nagle izgradnje stambenih kompleksa, do koje je došlo za vrijeme ekonomskog ”boom-a”, došlo je do izgradnje ovog grada. U centru Ordosa, na glavnom trgu se nalazi veliki spomenik moćnom ratniku Džingis-Kanu, a trg je okružen ogromnim, masivnim zgradama. No, ipak nešto nedostaje u toj cijeloj priči – ljudi! Većina ovih zgrada su ili prazne ili nedovršene, a goropadni stambeni blokovi su puni neprodanih stanova. Kako je sve počelo? Prije dvadesetak godina, privatne rudarske kompanije su okupirale zelene stepe Unutrašnje Mongolije te u potpunosti izmjenile izgled krajolika. Lokalni poljoprivrednici su se bogatili na prodaji zemlje, posao je cvjetao – kao i grad. Donešen je plan za razvoj grada i za naseljavanje stotine tisuća stanovnika, a svega desetak godina poslije grad je prazan. Svega 2% zgrada je bilo popunjeno, dok je ostatak ostavljen ili napušten.
photos: pixabay.com