Nekoć jezero i ribarska luka, a danas pustinja. Samo 40 godina je bilo potrebno da Aralsko jezero presuši i ostavi stanovnike tog područja bez glavnog izvora hrane i prihoda. Aralsko jezero, smješteno u srednjoj Aziji, nekoć je bilo četvrto po veličini u svijetu, odmah iz Kaspijskog jezera, Superiora i Viktorijinog jezera, a sada ga je ostalo jedva 10% nekadašnje površine! Do 2007. godine, jezero se pretvorilo u manja, odvojena jezera u kojima zbog previsoke stope saliniteta nema života. Ovo jezero je zagađeno raznim testiranjem kemijske industrije, pesticidima i otpadom iz rijeka koje se dalje ulijevaju u jezero (otpadne vode iz gradova). Naleti vjetra koji sa sobom nose sol uništavaju okolna zemljišta, ali i utječu na pojavu velikog broja različitih bolesti na ovom području.
Nekadašnje dno jezera sada je vidljivo svim zainteresiranim osobama, i vjerno prikazuje ono o čemu smo prije mogli zamišljati: što se nalazi na dnu. Veliki broj olupina ribarskih brodova, nasukanih i napuštenih, zveckaju na vjetru, a iza obzora se nalazi još na statine takvih. Kako se jezero počelo sušiti, brodovi su ostali zaglavljeni u mulju koji se kasnije pretvorio u pjesak koji sada prekriva dno ovog nekada četvrtog po veličini jezera. Zasigurno se pitate što je dovelo do ove dramatične promjene iz jezera u pustinju? Dvije najveće srednjoazijske rijeke napajale su Aralsko jezero: Sir Darja sa sjevera i Amu Darja s juga, no s obzirom da je njihov tok od istoka prema zapadu, te dvije rijeke su bile i izvor za napajanje sovjetske pamučne industrije, a pošto su ovo područje u 80-im godinama željeli pretvoriti u regiju najvećeg svjetskog proizvođača pamuka, tada sovjetski Uzbekistan je tu kulturu proizvodio više nego ijedna druga zemlja svijeta. Uzbekistan je i danas među 5 najvećih svjetskih proizvođača pamuka, međutim polja pamuka su upila veći dio vode kojim je rijeka Amu Darja napajala jezero. U jednom je trenutku ta rijeka koju su drevni Grci nazivali Oxus prestala napajati Aralsko jezero, dok tok Sir Darje i dalje dopire do jezera. Ono što je nekoć bilo jedno jezero se podijelilo na dva slana jezera – Veliki Aral u Uzbekistanu i Mali Aral u Kazahstanu, a nedugo poslije tog se Veliki Aral podijelo na istočni i zapadni bazen. U listopadu 2014. godine, prema reportaži BBC-a, istočni bazen je sasvim nestao, a ostali su samo Mali Aral i zapadni bazen umjesto Velikog.
No, na sjevernoj strani nekadašnjeg jezera, stvari se postepeno vraćaju u normalu, i to iz dva razloga. Prvi je rijeka Sir Darja koja i dalje nosi svježu vodu, a drugi je brana koja spriječava da rijeka nestane u pustinji. Mali Aral je svega dvadestina površine nekadašnjeg Aralskog jezera, pa se ne može očekivati da će ovo područje biti poznato po ribolovu kao nekada. No, Kazahstanska vlada želi omogućiti da se jezero razvije do nekadašnje veličine, te se ulaže u razvoj, a prema riječima stručnjaka razina vode bi se trebala podići za 6 metara, u narednih 17 godina.