Austrija je poznata po divnim planinskim panoramama i brojnim slikovitim jezerima, a najpoznatija među njima su Wolfgangsee, Attersee, Mondsee sa prelijepim gradićima Hallstatt, St.Gilgenu, St.Wolfgangu, Bad, Ischl, St.Georgen, …
No, jeste li primijetili, osim prirodne ljepote samih jezera, i čarobnog izgleda tih malih planinskih mjestašca nešto neobično? Na fasadama nema tragova grafita, nema razno raznoga odvratnog šaranja. Na fasadama osim predivno čiste boje imaju još nešto što bi mnogi mislili da je opasnije od auto laka. Radi se o drveću! Pljosnato, ograđeno, naslonjeno na fasadu, drveće, uglavnom voćki, ali može bilo koje drvo. Tehnika obrezivanja i savijanja koja je razvijena još u 16. stoljeću, iz čisto praktičnih razloga odnosno potreba za uzgojem voća na područjima gdje klima baš i nije naklonjena voćkama, kao što su sjeverna Francuska i južna Engleska. Razvijalo se u sredinama, gdje nisu imali polja voćki nego okućnice sa zidovima i ogradama. Kako smjestiti voćku na mali prostor? Francuzi i Englezi su otkrili tehniku savijanja grana jabuka, vodoravno tako da mogu usmjeriti energiju sa snažnog vertikalnog rasta i na izrasle izdanke tj. na one zdepaste bočne grane koje na kraju cvjetaju i konačno postanu voće. Uzgojem pljosnate voćke uz zid ili ogradu, stvaraju povoljnu mikroklimu jer zid koliko toliko zrači toplinom i pruža utočište stablu u vrijeme zime i jakoga vjetra. Danas ta neobična ali predivna stabla vjerojatno nisu tu zbog svojih plodova nego zbog same svoje ljepote. Potrebno je oko 3 godine da bi se dobila pljosnata voćka, ali plodovi ne manjkaju. Takvo drvo može, ako se pravilno obrezuje, imati nekoliko kila voća, na nekima je izbrojeno do čak 70 jabuka! Osim ljepote, svaki dan si možete ubrati jednu jabuku ili krušku i uživati. Pa kada već uživate u voćkama i pogledu na jezero, a i obišli ste rudnike soli što sada?
Ako odete u srce ”austrijskih jezera” naići ćete na pravi raj za odmor u Attergau, u malom mjestu St. Georgen gdje se nudi širok spektar aktivnosti u prijateljskoj, ugodnoj atmosferi. Ovo je mjesto za ljenčine koje vole šetati uz 4 km udaljeno najveće austrijsko jezero Attersee, ali i za one druge, željne avanture i planinarenja usred netaknute prirode. Svi su dobrodošli na posebnu pješačku stazu pod imenom ”Kelten.baum.weg” ili kako bismo mi to preveli “Keltski put drveća“ . Ovdje ćete naići na 9 stanica i na mnogo korisnih informacija o keltskom načinu života. Planinarska staza počinje kod hotela “Grüner Baum” u St. Georgen. Put vodi kroz stare uličice do Schloss Kogl gdje se pruža predivan pogled. Postoji staza duga cca 5 km ali i kraća od cca 2,5 km, a usput ćete pronaći i sve potrebne informacije, na zabavan način, o svijetu Kelta. Među ostalima tu su info stanice o prirodi, keltskoj odjeći, načinu života u željezno doba, poljoprivredi i uzgoju stoke i vjerovanjima starih Kelta. Na dječjem igralištu, djeca se mogu skrivati u lisičjim brlozima, penjati na užad i mreže ili voziti sa žičarom ispod mosta. Na “Otoku osjetila“ posjetiteljima se pomaže da shvate prirodu, da osjete travu i zemlju pod bosim nogama i da čuju zvukove prirode. Ako više volite biciklirati, možete iznajmiti bicikl i krenuti ”rimskom biciklističkom stazom” ili tarot stazom. No nije sve u hodanju i bicikliranju…..jahanje, fitness staze, kočije, dječje igraonice, razni vlakići….sve je to dio ovog jedinstveno i prelijepog predjela.
I kada na kraju sve obiđete, vidite i probate, vjerojatno ćete biti i gladni. Naravno, nema problema. Poznato je da hrana i piće ”hrane” dušu i tijelo. Ljudi u ovoj regiji, koja je na UNESCO listi svjetske baštine, ostaju vjerni toj izreci. Što god izabrali , tradicionalna jela od mesa, prefine kolače ili riblje specijalitete, autentična kuhinja Salzkammerguta neće Vas ostaviti gladnima. U svakom slučaju, možete uživati u kombinaciji kulture, povijesti i regionalnih specijaliteta na brojnim događanjima oko planina i jezera. No na kraju, ne zaboravite na naše pljosnate voćke.
Intelektualno vlastništvo Boba Komljen
Photo: 123RF