Dolina kitova ili po arapski Wadi Al-Hitan nalazi se oko 150 kilometara jugozapadno od Kaira. Ovaj lokalitet po mnogočemu je značajan za objašnjenje evolucije kitova od kopnenih u morske životinje. Baš zbog tog značaja 2005. godine je upisan u UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine. Prvi fosili pronađeni su na prijelazu iz 1902. godine u 1903. godinu, ali je u to doba dolina bila vrlo nepristupačna pa su pomalo pali i u zaborav. Razvitkom i većom pristupačnošću vozilima sa pogonom na 4 kotača 1980-ih godina, lovci na fosile počinju devastaciju lokaliteta, te se javlja obaveza taj lokalitet i zaštititi. Lokalitet je “dom” stotinama vrlo dobro očuvanih fosila kitova, te je po količini i očuvanosti fosila apsolutno jedinstveno mjesto na svijetu.

Najčešći fosili su čitavi skeleti kitova koji sliče modernima sa manjim razlikama u primitivnim lubanjama i građi zuba. Najveći fosil je dužine 21 metar i ima razvijene plivaće kožice između prstiju na prednjim udovima i ostatke stražnjih udova, zajedno sa stopalima i prstima. Tijela su im bila zmijolikog oblika i bili su mesožderi. Kvaliteta pronađenih fosila je tolika da je u nekima čak sačuvan i sadržaj njihovog stomaka. Pronalazak drugih fosila poput morskih pasa, krokodila, sabljarki, kornjača i raža je omogućio rekonstrukciju okoliša i ekoloških uvjeta vremena u kojem su živjeli. Zapravo, Dolina kitova pruža dokaze o milijunima godina (prije oko 30-40 milijuna godina) obalnog morskog života davno nestalog mora Tetis, u danas najsušem krajoliku na svijetu – Sahari. Danas je većina skeleta plitko zakopana u sedimentima koji pomoću erozije polako i prirodno izviru na površinu.