Mumbai – živahan, napučen, grad koji ne miruje. Grad koji sa svojom okolicom broji preko 20 milijuna stanovnika, dok u samom gradu obitava približno 13 i pol milijuna. Ovaj najveći Indijski grad je poznat i pod nazivom Bombay, koji se koristio do 1995. godine. Mumbai je veoma razvijeni grad koji raste nevjerojatnom brzinom. No, svega 10 km istočno od središta indijskog velegrada Mumbaija i buke koja Vas u njemu očekuje, nalazi se otok Gharapuri ili Elephanta, poznat po kompleksu špiljskih hramova isklesanih u stijenama – Elephanta špiljama. Do otoka možete doći trajektom od Vrata Indije ”Gateway of India”, a po dolasku na otoku možete uživati u jednoj od ljepših panorama na živahni indijski grad.

Elephanta špilje su zasigurno jedna od posjećenijih turističkih atrakcija, koja svojom mističnošću ostavlja bez teksta. Ovaj jedinstveni primjer arhitekture iz vremena srednjovjekovne Indije nalazi se pod zaštitom UNESCO-a zbog svoje jedinstvene vrijednosti.  Postoji sedam špilja isklesanih od bazalta, uključujući budističke i hinduističke skulpture i reljefe. Špiljski hramovi su podijeljeni u dvije skupine: veću skupinu hinduističkih hramova koji su ukrašeni raskošnim reljefima šivaizma (hinduističko božanstvo Šiva) te manju skupinu budističkih hramova. Hinduističke špilje sadrže kamene skulpture hindu božanstva Šive ali i druge prikaze, među kojima su ”Trimurti” – troglava Šiva, ”Gangadhar” – prikaz rijeke Ganges i njezinog toka po zemlji te ”Ardhnareshwar” – prikaz Šive i njegove supruge Parvati u istom tijelu.  Točno razdoblje njihovog nastanka nije poznato, kao ni identitet autora, no smatra se da su nastale između 5. i 8. stoljeća. No, postoje brojne legendu o njihovom nastanku. Najpoznatija je ona koja svrstava Elephantu u razdoblje kraljevstva Konkan Maurya, za čije je vladavine Elephanta bila glavni grad Puri ili Purika.

Danas je većina špilja u ruševinama, no unatoč tome, i dalje svjedoče o njihovoj nekadašnjoj veličini i važnosti. Najpoznatija, ali i najočuvanija špilja iz skupine hinduističkih špilja na zapadnom dijelu je Velika Špilja. Njezin monumentalni ulaz gleda prema morskoj obali, od koje je udaljen cca 1,5 km. Na ulazu u spilju dominira 7 metara visoka skulptura, remek- djelo ”Sadashiva” u kojem su utjelovljena 3 aspekta Šive: Stvoritelja, Čuvara i Uništivača. Božanstvo Šiva ima tzv. 5 lica (Ishana, Tatpurusha, Aghora, Vamadeva i Sadyojatha) koji predstavljaju 5 osnovnih elemenata: eter, vatru, zemlju, zrak i vodu. Lijevu stranu skulpture tako možemo poistovjetiti sa sa Aghorom, srednji dio sa Tatpurushom, dok desna strana predstavlja Vamadevu.  Špilja se prostire na površini od 5.600 m2, duboka je 39 metara, a sastoji se od glavne dvorane, dvije bočne dvorane, dvorišta i svetišta, a ispunjen je brojnim prikazima božanstva Šive. Svojim izgledom dosta podsjeća na spilju Dumar Lena koja se nalazi u indijskom gradu Fllora.

Otok je bio mjesto štovanja sve do početka 16. stoljeća, odnosno do dolaska Portugalaca.  Po dolasku na otok, dočekala ih je velika skulptura slona, i upravo po njoj su nazvali otok Elephanta. Ta skulptura se danas čuva u Mumbaiju, u Dr. Bhau Daji Lad Muzeju. Za vrijeme portugalske vlasti, špilje su pretrpjele izuzetno veliku štetu, a kipove su koristili za vježbe gađanja. No, unatoč svemu, skulptura božanstva Šive koja se nalazi na ulazu u Veliku špilju je ostala sačuvana. Druga značajna građevina koja je ostala relativno očuvana je hram Sitabai, dvorana za molitvu koja se odlikuje bogato ukrašenim zidovima i kipovima.

Od uvrštavanja špilja pod zaštitu UNESCO-a, njihova autentičnost je dobro očuvana, unatoč određenim popravcima koji su bili nužni za održavanje strukturne stabilnosti spomenika: natpisi, izgradnja staza, očuvanje slomljenog stropa i stupova, očuvanje uništenih fasada, izgradnja stepeništa i postavljanje informativnog centra za posjetitelje. Osim špilja, na otoku se mogu vidjeti i arheološki ostaci iz 2. stoljeća prije Krista, o čemu svjedoče stupe zakopane na istočnoj strani brda i kanon na vrhu tog brda.

Photos: Shutterstock