Svi putuju iz različitih razloga: neki zbog kulturnih znamenitosti, neki zbog prirodnih ljepota, neki zbog avantura. Idealan način za upoznavanje kulture neke druge zemlje je upravo uživanje u njihovoj gastronomiji. Svaka država krije jela koja su karakteristična upravo za to podneblje, a po kojima se ističe. Slatka, slana, ljuta ili kisela – to su jela koja ih ističu od drugih, a koja su omiljena u restoranima diljem svijeta!

Jedna od zasigurno najpoznatijih kuhinja diljem svijeta je talijanska., a ono po čemu se posebno ističe i po čemu je posebno prepoznata su brojne vrste tjestenine, počevši od tijesta za pizzu, pa sve do tjesetnine za lazanje. No, tjestenina je nezamisliva bez kombinacije sa rajčicama, lukom, češnjakom, maslinovim uljem, limunom. Talijani jela obogaćuju bijelim i crnim vinom, balzamičnim octom, parmezanom i začinskim biljem. Osobito popularno jelo talijanske kuhinje je pizza, koja je stekla toliku popularnost da ne postoji grad bez pizzerije. Možemo reći da se radi o mediteranskoj kuhinji koja je stekla svoje poklonike diljem svijeta, a koja obiljuje zdravim i svježim namirnicama.

Prema brojnim poznavateljima dobre hrane, francuska kuhinja glasi za najbolju u svijetu! Njezini specijaliteti su nadaleko poznati i priznati, a uvijek iznova oduševljavaju okusom. Možemo reći da je povezana s kulturom i načinom života,ali je ujedno i kolijevka kulinarske umjetnost. Širenju popularnosti francuske kuhinje i prenošenju recepata izvan europskog kontinenta zasigurno su pridonijela francuska osvajanja tijekom prošlosti. Na sam spomen chateaubrianda, bourridea, marsejskog bouillabaissea ili umaka od raznih sireva istančanim gastronomima rastu zazubice, a vjerujemo da bi se spomenuta jela svidjela i onima koji bi ih kušali prvi puta. Prva asocijacija na Francusku je na spomen sira ili vina, a u Francuskoj se godišnje proizvede preko 370 vrsta sireva. Svaki od njih je spoj posebne klime, vegetacije ali i tradicionalnog načina pripreme. Osim maslaca i maslinovog ulja, Francuzi koriste i senf koji se smatra univerzalnim začinom, a posebno je dobar u preljevima za salate, meso i ribu. Neizostavan šampanjac Francuzima može služiti kao aperitiv uz glavna jela ili samostalno sa desertima. 2 010. godine, jela francuske kuhinje su stavljena pod zaštitu UNESCO – a.

Na sam spomen meksičke kuhinje, svima su nam prva asocijacija kukuruzne ili pšenične pogačice, tzv. Tortille, a ovisno o njihovom punjenju i sastojcima nastaju ukusni i šareni tacosi, fajitasi, enchillade ili chiminchange. Uz svako jelo se služe umaci, a neizostavan dodatak svakom jelu su čili papričice. No, kako je sve započelo? Poznato je da su španjolski osvajači ostavili veliki trag u meksičkoj kulturi, pa tako i u gastronomiji. Spoj ovih dviju kultura je rezultirao ovom hranom koja danas ima poklonike diljem svijeta. Do dolaska Španjolaca, stanovnici današnjeg Meksika su hranu pripremali na vodi, a njihova najvažnija namirnica je bio kukuruz. Naime, prema majanskoj mitologiji ljudi su stvoreni od kukuruzne mase pomiješane s krvlju bogova, zbog čega je kukuruz imao božanski status. Španjolski kolonizatori su ubrzo prihvatili novi način pripremanja hrane, što je inspiriralo i stanovnike ovih prostora na stvaranje brojnih recepata. No, nisu samo tortille ono po čemu je ova kuhinja poznata, već se ona razlikuj eod regije do regije. Tako se primjerice na Yukatanu jedu većinom riblji specijaliteti uz dodatak biljke epazote koja jelu daje karakterističan okus, dk je sjever poznat po longhorn govedima (planinski dio) te tunama (pacifički dio). Područje uz Karipsko more obiluje brojnim vrstama nama još uvijek nepoznatog tropskog voća.

Kineska kuhinja je poznata kao iznimno zdrava kuhinja, a Kinezi su narod poznat po dugovječnosti. Tajna kineske kuhinje je kratka termička obrada povrća i mesa, koje se prži kratko i na jakoj vatri. Temelji se na ravnoteži sastojaka i okusa, odnosno jinga i janga. Slano i ljuto, slatko i kiselo, hrskavo i mekano – samo se neke od karakteristika ukusnih jela kinseke kuhinje. Unatoč mnogim zajedničkim karakteristikama, između brojnih regija Kine postoji velika razlika što se tiče sastojaka, začina i metoda koje se koriste u kuhinji. Tako razlikujemo Pekinšku kuhinju čiju osnovu čine kruščići od pšenice i tjestenina, Šangajsku kuhinju (kuhinja istočne Kine) u kojoj se kao glavni dodatak jelu često može naći smeđi šećer, a poznata je po jelima od ribe i morskih plodova; Kantonsku kuhinju (južna Kina) u kojoj se koristi riža i sjetno sjeckani sastojci prženi u woku; Seičuanska kuhinja (zapadna Kina) koja se temelji pretežito na govedini i dimljenoj hrani; Hunanska kuhinja (uz rijeku Yngtze) u kojoj prevladavju jela od riže te Fukienska kuhinja (jugoistočna kina) koja je najpoznatija po umaku od soje i velikom izboru juha. U Kini se sva jela poslužuju istodobno, te ne postoje slijedovi kao u zapadnom svijetu. Jelo se jede drvenim štapićima, a uz obrok se najčešće pije vino, pivo ili čaj koji je najrasprostranjenije piće.

U kulinarskom svijetu japanska kuhinja zauzima istaknuto mjesto zbog mnogih karakteristika. Ponajprije zbog originalnosti u pripremi, posebice plodova mora, ali i zbog velike pažnje i truda koji Japanci ulažu u prezentaciju jela. No, osim što sve mora lijepo izgledati, tako sve mora biti i ukusno. Japanska kuhinja se temelji na ribi i na riži, a posebno je poznata što su od ta dva sastojka nastala orignilna jela: popularni sushi i sashimi. Oba se baziraju na sirovoj ribi (koja dakako mora biti svježa), dok se riža tradicionalno hladi lepezama. Veoma je zanimljiv i način pripreme odrezaka: meso nabadaju na drvene štapiće, peku ga na roštilju i u određenom trenutku uranjaju u hladnu vodu. Japanska kuhinja ima sve veći broj poklonika, jer je zdrava, lagana, niskokalorična, ne deblja te koristi samo najsvježije sastojke, posebice plodove mora. Zbog tih je karakteristika svjetski cijenjena.

Tajlandska kuhinja smatra se jednom od najegzotičnijih na svijetu. Obiluje raznolikim namirnicama i začinima te velikim utjecajem zemalja koje je okružuju. Utjecaj Kine se može primjetiti u različitim juhama od riže, tjestenini i slatko-kiselim jelima. Indija, Indonezija i Malezija podarile su joj maštovitost u kombiniranju različitih vrsta karija i kokosova mlijeka. Temeljna namirnica je riža koja se poslužuje kuhana, pržena, kao glavno jelo ili prilog u gotovo svakom obroku, a najčešće je to jasmin riža. Obilje povrća, morske ribe, plodova mora uz kokos u gotovo svim jelima, posebna su nota koja označava ovu egzotičnu kuhinju. Tajlanđani su ljubitelji ljute hrane, tako da su čili papričice glavni sastojak gotovo svakog jela. Budući da Budisti ne gledaju blagonaklono na ubijanje životinja, meso se koristi u malim količinama, a piletina je najpopularnije meso. Tajlanđani obožavaju i štuju hranu, kombiniranjem namirnica i začina kuhanje su pretvorili u vrhunsku umjetnost koja ih je smjetila najukusnije i najpopularnije kuhinje svijeta.

Najmnogoljudnija zemlja na svijetu i zemlja čarobnih, šarenih začina ima veliku kulinarsku baštinu. Da, riječ je o indijskoj kuhinji. Indija je prije svega zemlja začina, jela ove kuhinje su bogata aromom, okusima i mirisima, a intezitet ljućine hrane se prilagođava osobi koja ju degustira. Zaštitni znak Indije je curry, koji u sebi sadrži preko trideset različitih začina. Muškatni orašćić, šafran, anis, kumin, razne vrste apra, cimet, đumbir, korijander – sve su to začini koji jelu daju specifičan okus. Svaga regija ima svoje začine i specifičan način pripreme, a osnova svih jela su žitarice poput riže, prosa, kukuruza ili pšenice koji se jedu sa grahom ili lećom te začinjavaju s curryjem. Obrok se tradicionalno servira na thalu, metalnom pladnju na kojem se nalaze manje posude sa rižom, kruhom i ostalim jelima. Uz obalni dio Goe poseban specijalitet je riba kuhana u koksovom mlijeku, pri čemu se ublažava ljutina začina, dok na jugu više prevladavaju riža, povrće i kokos. Čaj je neizostavni dio, a pije se obilno zašećeren, uz dodatak mlijeka. Tradicionalno indijsko piće je Lassi, a radi se od jogurta koji se dalje miješa sa mlijekom ili vodom uz dodatak indijskih začina.

photos: 123RF