Na ozloglašenom otoku Ille Sainte Marie (Nosi Boraha), smještenom uz istočnu obalu Madagaskara, nalazi se jedino piratsko groblje na svijetu. Početkom 17. stoljeća, otok je postao baza pirata zahvaljujući blizini tadašnjih pomorskih ruta za plovidbu do Indije. Odlični prirodni uvjeti, sigurne uvale za sidrenje brodova, šume i pitka voda su pretvorili ovo otočje u piratski raj. Brojni legendarni pirati tog doba: William Kidd, Robert Culliford, Olivier Levasseur, Abraham Samuel su živjeli na ovom otoku, a veliki broj njih se oženio djevojkama s otoka i osnovali su obitelji. Ostaci njihove prisutnosti su vidljivi na otoku; tako se iznad glavnog grada na otoku – Ambodifotatre nalazi Piratsko groblje, te nekoliko olupina njihovih brodova koji leže nekoliko metara od površine u Gusarskom zaljevu, a za jednu od olupina se pretpostavlja da bi mogla biti Vatreni zmaj, brod poznatog pirata iz 18. stoljeća – Kapetana Condenta.

Postoji hipotetska teorija da je otok bio područje zajednice Libertalia, koju su u 17. stoljeću osnovali talijanski svećenik Angelo Caraccioli i francuski pirat Misson. Libertalia je ukinula ropstvo čak 150 godina prije bilo koje europske države, a postojala je svega 30-ak godina, sve dok je nisu uništili domoroci. Današnji povijesničari sumnjaju u postojanje ove nadasve neobične republike, o kojoj je glas proširio poznati pirat Charles Johnson, u svojoj knjizi ”A general history of the Pyrates”. Početkom 18. stoljeća na otoku je živjelo preko 1 000 pirata, a njihovi potomci, zvani Malati su uspjeli do 1720. godine uspostaviti dominaciju nad svim lokalnim plemenima. Te je akcije vodio sin engleskog pirata i kćeri tadašnjeg vladara otoka, Ratsimilaho, koji je simpatizirao Francuze, a prije smrti je udao svoju kćer za francuskog pirata. Otok je bio francuska kolonija sve do sredine 19. stoljeća, a od kraja 19. stoljeća je ušao u sastav francuske kolonije Madagaskar.