Jedan od najljepših i najznačajnijih arhitektonskih, ali i sakralnih objekata u Hrvatskoj je Šibenska katedrala sv. Jakova koja je zbog svojih iznimnih vrijednosti 2000. godine stavljena pod zaštitu UNESCO-a. Ono po čemu se razlikuje od svih drugih tamnih i mrklih katedrala je jedinstveni ugođaj svjetla u njezinoj unutrašnjosti! Nastala u urbanoj strukturi grada, na mjestu starije crkve, podignuta je u obliku trobrodne bazilike s tri apside, a početak gradnje obilježen je gotičkim stilom, dok je katedrala završena u renesansnom stilu.
Šibenčani su još od 1298. godine maštali o novoj katedrali, odnosno od trenutka kada su dobili vlastitu biskupiju i status grada. No, sama ideja o podizanju velebne građevine se počela ostvarivati dolaskom biskupa Bogdana Pulšića, 1402. godine. Naime, te godine se održala sjednica na kojoj su uz biskupa Pulšića sudjelovali gradski knez, 45 gradskih vjećnika i službeni bilježnici te su donijeli zaključak da se na mjestu romaničke crkve sv. Jakova podigne katedrala. Gradnja je započela tek 1431. godine te je uz kraće prekide potrajala do 1536. godine. Što je uzrokovalo ovako dugu izgradnju? Gradnja katedrale se odvijala u teško vrijeme za grad. Bilo je to vrijeme borbe za mađarsko-hrvatsko prijestolje između Žigmunda Luksemburškog i Ladislava Anžuvinca, razdoblje ogorčenih borbi Mlečana i Šibenčana te nasilne mletačke okupacije, ali i razdoblje čestih povala Turaka na šire gradsko područje. Ujedno, grad nije zaobišlo ni veliko siromaštvo niti kuga.
U travnju 1431. godine, biskup Bogdan Pulšić je blagoslovio temeljni kamen i započeta je izgradnja ovog velebnog zdanja. No, kako bi se osigurala izgradnja katedrale, gradsko vijeće je zaključilo da se svi šibenski bilježnici obvezuju da će svim oporučiteljima spomenuti da u oporuci ostave jedan dio koji će se koristiti za dovršetak izgradnje katedrale. Ostavština za katedralu je postala dio tradicije grada što se može naći u oporukama pisanima čak i u 18. stoljeću!
Šibenska katedrala se može pohvaliti sa nekoliko činjenica po kojima je jedinstvena u cijeloj Europi: jedina je katedrala izgrađena isključivo od kamena (kamenolomi na otocima Braču, Rabu i Korčuli), bez upotrebe vezivne žbuke i drvenih konstruktivnih elemenata, prva je montažna europska građevina nastala na principu utorenih ploča te je jedina građevina čiji volumen izvana u potpunosti odgovara obliku unutrašnjih prostora. Šibenska katedrala je poznata i po ikonografskim inovacijama među kojima posebno mjesto zauzimaju ukupno 74 skulpture glava (3 lavlje i 71 ljudska glava), koji su individualni portreti Jurja Dalmatinca. Riječ je o najkvalitetnijoj galeriji portreta koja je izložena kao javni spomenik na jednom sakralnom objektu.
Prvo desetljeće na podizanju katedrale rade mletački gotički graditelji (Francesco Giacomo, Antonio Busato i Lorenzo Pincino), kao i šibenski majstori (Andrija Budčić i Grubiša Statčić), a 1441. godine je za glavnog graditelja katedrale postavljen Juraj Matejev Dalmatinac, koji je gradnju katedrale vodio sve do kraja života 1475. godine. Naime, Antonio Busato i njegov pomoćnik Lorenzo Pincino su 1441. godine razrješeni dužnosti zbog stanovitih grešaka u gradnji (gradnju su započeli od zapadnog pročelja prema svetištu, a ne kao što je uobičajeno od svetišta prema pročelju), te je nakon tog sklopljen ugovor s Jurjem Dalmatincem. On je na veoma neobičan način ovjekovječio ondašnje društvo i to s nizom kamenih glava kojima je opasao sve tri apside katedrale (u visini prolaznika). Ovaj impozantni friz je oduvijek bio predmet pažljivog promatranja jer na promatrača ostavlja dojam kao da ga gleda i sluša. Do Jurjevog dolaska djelomično su bili podignuti sjeverni i južni zid, kao i dio zapadnog pročelja te zapadni i sjeverni portali. Sjeverni zid (nastao u prvoj fazi gradnje) se ističe gotičkim prozorima iznad kojih se proteže ”vijenac” malih gotičkih lukova s ljudskim i životinjskim glavama (preslika glava na kapitelima trijema Duždeve palače u Veneciji). Najznačajniji dio na sjevernom zidu su svakako Lavlja vrata, djelo majstora Bonina iz Milana. Ispred bočnog ulaza u katedralu, vjerno bdiju lav i lavica, koji predstavljaju simbol kolonijalne mletačke vlasti, a svaki od njih nosi ukrašeni oktogonalni stup na čijim kapitelima stoje figure Adama i Eve iznad kojih su dograđeni gotički baldahini sa ranorenesansnim skulpturama svetog Petra i Jakova (skuplture su djelo Jurja Dalmatinca iz 1445. godine). U donjem, gotičkom dijelu zapadnog pročelja dominira portal Posljednjeg suda koj ije također nastao u prvoj fazi gradnje (djelo Bonina iz Milana). Unutarnji okvir portala čine likovi 12 apostola (sv. Jakov je djelo Jurja Dalmatinca), dok je vanjski okvir glavnog ulaza u crkvu (stupiće sa po dva veika baldahina) naknadno nadogradio Juraj Dalmatinac. Gornjim dijelom pročelja dominira velika rozeta, djelo Bartolomeja iz Mestre (1531. godina), dok je malena rozeta djelo Ivana Mestičevića iz Zadra (1536. godina). Upravo je Juraj Dalmatinac, svojim projektom istočnog dijela, zaslužan za današnji impresivni izgled katedrale, omogućivši joj time izgradnju poprečne lađe (transept), tri polukružne apside, četverokutne krstionice te renesanse kupole nad križištem latinskog križa.
Katedrala ima oblik latinskog križa, te je duga ukupno 38 metara, a široka 14 metara, dok je njezina srednja lađa visoka 19 metara, a kupola 31 metar. Na križištu središnje i poprečne lađe (transept) kvadratna osnova nosi osmerokutni tambur sa 16 prozora iznad kojeg se uzdiže kupola, ali i skulpture nebeskih zaštitnika (djelo Nikole Firentinca). Razmještaj i položaj ovih skulptura nije niti malo slučajan već je odgovarao promletački opredijeljenom plemenitaškom vodstvu Šibenika. Prema jugu i prema moru, nalazi se skulptura državnog zaštitnika i predstavnika Mletačke Republike: krilati lav, Sv. Marko. Prema istoku i prema nadolazećoj turskoj opasnosti okrenut je kip sv. Jakova, zaštitnika šibenske biskupije, ali i zaštitnika kršćanske vojske i njezinih hrabrih vitezova. Ova skulptura je postavljena točno iznad glavnog oltara kao jasan znak spremnosti i upozorenja. Prema sjeveru i tvrđavi sv. Mihovila se nalazi skulptura sv. Mihovila, vojskovođe ”nebeske vojske” koja je porazila pobunjene anđele i Sotonu.
Katedrala je arkadama podijeljena na ukupno tri lađe, a glomazno zdanje srednje lađe i kamenog svoda pridržava ukupno dvanaest elegantnih gotskih stupova Srednja lađa je visoka i osvjetljena, dok su pobočne dosta tamnije i niže i u svim kapelama pobočnih lađa nekada su bili oltari (danas ih ima ukupno 6). U unutrašnjosti katedrale, uz glavni portal, nalazi se nadgrobna ploča biskupa Jurja Šišgorića (djelo Jurja Dalmatinca iz 1456. godine), dok se nasuprot (lijevo od ulaza) nalazi grobnica biskupa Ivana II. Lucića Štafilića (posvetio katedralu 1555. godine). Oltari u katedrali potječu iz baroknog doba. U stjenovitoj kapeli se desne lađe nalazi se oltar sv.Roka, sv.Jeronima Dalmatinca i bl. Nikole Taveliće Šibenčanina iz 1876. godine. Uz ovaj oltar, sa strana u podnožju uzidana su dva izražajna i realistična anđela štitonoše (djelo Jurja Dalmatinca), dok su uz oltar, na kamenoj ploči, ispisane godine kada su gradom harale kužne bolesti. Uz bočni ulaz se nalazi oltar sv. Križa s kasnogotičkim raspelom Jurja Petrovića, na suprotnom zidu se nalazi oltar sv. Fabijana i sv. Sebastijana. U drugoj kapeli, na sjevernom zidu prema pročelju katedrale, nalazi se oltar Sveta tri Kralja dok se uz njega nalaze dva reljefna anđela Nikole Firentinca (nekoć su stajali uz tabernakul glavnog oltara). Glavni oltar Majke od suza građen je 1640. godine, a pored njega se nalazi dvokatni tabernakul od crvenoga mramora iznad kojeg se može vidjeti slika Gospe od plača, koja je donesena sa starih gradskih zidina gdje je, prema predaji, nekoć ronila suze. S lijeve je strane uklesano biskupsko sjedište, ukrašeno kamenom zavjesom i vrpcama. Lijevo od stuba prema glavnom oltaru se nalazi nadgrobna ploča biskupa Spignarola, dok se desno nalazi grob biskupa Dominika Callegarija.
Na kosini brijega ispod južne apside, Juraj Dalmatinac je 1443. i 1444. godine oblikovao krstionicu, na način da joj se može prići iznutra, ali i sa vanjske strane, s ulice ispod sakristije. Krstionica je remek djelo Jurja Dalmatinca s obiljem motiva cvjetne gotike u svodnim djelovima. Najvažniji, renesansno oblikovani element krstionice je krsni zdenac u središtu prostorije, kojeg uokružuju tri donatelovska pulta što simboliziraju dječju čistoću i nevinost. Ovo je prva ranorenesansna skulptura u Dalmaciji, a razdoblju rane renesanse pripadaju i polukružne niše s morskim školjkama iznad kojih se nalazi gotički luk sa zaglavnim kamenom. Na blago zaobljenom svodu Krstionice, Juraj je izradio reljefni lik Boga Oca i golubice Duha Svetoga, okružene renesansnim mladolikim anđelima i glavama kerubina. Glavu Boga Oca uokviruje lovorov vijenac, što je tipični renesansni motiv te presavijena traka s natpisom, što je kasnogotički motiv.
Posljednje razdoblje gradnje katedrale započinje dolaskom Nikole Ivanova Firentinca, koji je zatekao građevinu podignutu do razine završnih vijenaca. On je, slijedeći izvorni projekt i konstrucijski postupak Jurja Dalmatinca, izgradio krov i kupolu, te niz reljefa u unutrašnjosti katedrale i slobodno stojeće kamene skulpture oko kupole. Nakon smrti Nikole Firentinca dužnost protomagistra obnašala su još dva arhitekta – Bartolomeo iz Mestra (od 1520.) te njegov sin Jakov, koji su do završetka gradnje presvodili preostala četiri traveja glavnog i bočnih brodova, te podigli gornji “trolisno” zaključeni dio zapadnog pročelja. Katedrala je dovršena 1536. g., a 1555.g. posvetio ju je biskup Ivan Lucije Štafilić. Nakon temeljite obnove u 19. st. katedrala je ponovo posvećena 1860. godine.
Katedrala sv. Jakova je najmarkantniji dio duhovnog i umjetničkog rasta Šibenika, i toliko je srasla s gradom da se može reći da je cijeli grad Šibenik ”Katedrala”.
Turistički vodič: Šibensko kninska županija
photos: ©123rf