Priče s kavom počinje u Etiopiji, gdje je briga pastira bila da sve koze budu na broju, a briga koza da brste sve što se brstiti da. I tako razigrane koze, posjećujući neke grmove postojale su malo živahnije. Naravno danas znamo da su to bili grmovi kave. Odonda izmijenilo se puno pastira i puno koza, prije nego što su u kavi počeli uživati i azijski cibeti ( vrsta mačke ), koji nakon uživanja, izbacuju neprobavljene sjemenke, pri čemu one izgube dio gorčine, a njihov skupocjeni izmet se skuplja, čisti, prži, melje i pretvara u najskuplju kavu na svijetu.

Kopi luwak ili cibet kava najviše se konzumira u Japanu i SAD-u, proizvodi se u količinama od 500 do 700 kg godišnje, a cijena kilograma kreće se oko 800 dolara za kilogram.

Nakon Etiopije, kava se pojavljuje u 11. stoljeću, u Jemenu, tamo su i prve plantaže, a u  gradu Mocha, organizira se prodaja, pa otuda i danas ime jedne od najpopularnijih kava.

Kada su Arapi zagospodarili prostorom Etiopije, preuzeli su i običaj korištenja kave, koji je možda najviše nalikovao današnjem „coffee to go”, odnosno mljevena zrna kave miješali su s masnoćom, pravili kuglice i nosili ih sa sobom.

U 15. stoljeću kava stiže do Turske, počinju se pojavljivati mjesta na kojima se kava priprema, u početku se zabranjuje pod izlikom da oduzima previše vremena, no s vremenom, počinju nicati i prve kavane, a spominju se kao „ škole mudrosti „.

Istu sudbinu doživjela je i u Europi, kamo je dospjela zahvaljujući mletačkim trgovcima, a nastojali su je zabraniti kao „piće nevjernika”. Kao ni u Turskoj, zabrana nije uspjela, jer prije velike odluke, kavu je isprobao i sam papa, a kako on nije odolio tom čarobnom okusu, od zabrane nije bilo ništa. Samo u Veneciji u 18. stoljeću radi oko 200 kavana, a među njima jedna od najstarijih je čuveni Florian, kojeg su od onda posjetili brojni znanstvenici, umjetnici, političari i obični smrtnici.

Osim pape jedan od velikih obožavatelja kave navodno je bio i francuski kralj Luj XIV.  Kako je kavu bilo nemoguće uzgajati u Francuskoj, osim eventualno u stakleniku, što svakako ne bi donosilo dovoljne količine, sadnice su Francuzi prebacili na Karibe, što se pokazalo kao savršeno plodno tlo za kavu. Sredinom 18.stoljeća na francuskim posjedima na Karibima raslo je sve više grmova ove biljke.

Sa svojih plantaža u Indoneziji, kavu su proširili na zapad Europe nizozemski trgovci.  Danas znamo da su dvije osnovne vrste kave i da se koriste beru sa zimzelenog grma s cvjetovima intenzivna mirisa. Biljka daje plod nakon 3 do 4 godine, plod je spreman za branje kada poprimi crvenu boju.

Arabica raste na nadmorskoj visini između 900 i 2000 m, potječe iz Etiopije, trenutno se najviše uzgaja u Brazilu, jedan grm daje otprilike 5 kg ploda, što je dovoljno za 1 kg kave, upotrebljava se za proizvodnju vrhunske kave i sadrži od 0.8 do 1.5 ¨% kofeina. Robusta raste na nižim predjelima, od 200 do 600 m, uzgaja se prvenstveno u tropskim i azijskim prostorima, posebno u Vijetnamu, upotrebljava se za jeftinije vrste kave, i sadrži od 1.7 do 3.5 % kofeina.

Glavni sastojak kave je supstanca koju je prvi put izolirao u 19. stoljeću njemački kemičar Friedlieb Ferdinand Runge i nazvao ju kofein. Kofein je analeptik što znači da potiče rad središnjeg živčanog sustava tj. potiče aktivnost mozga, pozornost i budnost, a kao ergogenik poboljšava tjelesne funkcije i povećava metaboličke aktivnosti. Puni učinak kofeina osjeti se tek sat vremena, nakon što dospije u krvotok. Na bržu apsorpciju kofeina u organizam utječe i pušenje.

Kemičari su poslije kofein otkrili i u čaju, kola orasima i kakau.

Čokolada za kuhanje sadrži tri puta više kofeina nego mliječna čokolada.

Kofein ćemo naći i u tabletama protiv bolova i to otprilike u količini od 50 mg u jednoj tableti ( količina u jednom espressu je 40 mg ).

Najveći proizvođač kave danas je Brazil, a na drugom mjestu je Vijetnam ( Vijetnamci uglavnom piju čaj ). Kako bi promovirali kavu, u Brazilu je 2001. godine proizvedena poštanska marka koja miriše na kavu, a miris markica zadržava 3 do 5 godina.

Međunarodni dan kave je 1. listopada.

Britanski znanstvenici su 2011. godine stvorili vozilo kojeg pokreće kava. Za 5 km potrebno je 1 kg kave, a postiže brzinu od 96 km/h. Nazvali su ga „ car-puccino”

Od kofeina se pokušava proizvesti pesticid protiv puževa.

Znanstvenici tvrde da su zrna kave zapaljiva i da bi se jednog dana mogla koristiti za fosilna goriva.

Ono što znamo kao tursku kavu, tj. specifičan način pripreme kave, nalazi se na UNESCO-vom popisu nematerijalne kulturne baštine od 2013. godine.

Najviše kave piju Finci, dok se u Italiji popije 5.9 kg  po glavi stanovnika, a 95 % Talijana kavu  pije svaki dan.

U našem susjedstvu, u Trstu, uvozi se i prerađuje  40 posto talijanske kave. Glavni brendovi kave su Hausbrandt kojeg je osnovao bivši zapovjednik austrijske trgovačke mornarice davne 1892. godine, a danas je prisutan u 70 zemalja svijeta, i Illy kojeg je osnovao Francesco Illy davne 1930. godine, a danas je prisutan u 140 zemalja svijeta.

Gospodin Illy dovinuo se kako pakirati prženu kavu pod pritiskom i tako omogućiti njeno transportiranje bez gubitka kvalitete. Kava se pakira 20 minuta nakon prženja u limenke pod pritiskom od dva  bara. Tako pakirana kava zadržava aromu do tri godine. Upravo gospodin Illy osmislio je Illetu preteču današnjeg espresso  aparata, pomoću kojeg pod pritiskom od 9 bara, preko 7 grama kava nastaje savršena pjenica, prvorazrednog iskustva. Lanac Espressamente Illy promiče talijanski ritual ispijanja kave. Korporacija Illy danas je u vlasništvu treće generacije istoimene obitelji. U Trstu, u Caffe Illy, moguće je popiti kavu iz prepoznatljivih bijelih šalica sa kockastim crvenim logom, ali i kupiti porculanske šalice iz Illijeve umjetničke zbirke nastale kao rad poznatih talijanskih i svjetskih umjetnika.

Za one koji kavu vole popiti s daškom prošlih vremena kavu treba zaviriti u Caffe degli Specchi, kavanu iz 1829. godine na Piazza Unita, u Caffe Tommaseo kavanu iz 1830. godine na Piazza Tommaseo, ili u Urbanis caffe iz 1832.godine na Piazza della Borsa. Možda je najbolje prepustiti se trenutnom osjećaju, jer ono što je sigurno, ako je s nečim nemoguće pogriješiti u Italiji, to je zasigurno kava. Povijesne kavane, mali opskurni barovi, na glavnim punktovima, u zabačenim uličicama, s turistima ili lokalcima, sasvim je svejedno…

Idemo na kavu, u Trst?

Tekst: Snježana Makivić

Photo: 123RF