Otok koji svojom bezvremenskom ljepotom očara svakog posjetitelja, a čija su minula stoljeća utkana u kamen i osjete se u svakom dijelu ovog bisera. Otok je to koji se diči svojom tradicijom i ponosno je prenosi sa koljena na koljeno…
U rimsko doba, ovaj otok je bio poznat pod imenom Crna ljepotica (Korkyra Negra) i to zahvaljujući crnogoričnoj šumi, dok su je Grci nazivali Korkyra Melaini po nimfi Melaini, a mi ga često nazivamo otok Marka Pola, poznatog svjetskog putnika i moreplovca koji je prema predaji rođen upravo na ovom otoku davne 1254. godine. Sjeverna strana otoka je razmjerno niska i lako pristupačna, sa dobro štićenim lukama kao što su Korčula, Banja, Račišća i Prigradica te pruža sigurno utočište brojim nautičarima i njihovim brodovima, ali i mogućnosti za odmor prepun mira, u okruženju prirodnih ljepta. Južna obala je razvedenija, ali mjestimično strmija te se tu nalaze stijene visoke i do 30 m, međutim ima dovoljno sidrišta i uvala zaklonjenih od sjevernog vjetra. Ipak, najveća i najbolje zašićena uvala je Vela Luka na krajnjem zapadnom dijelu otoka.
Ovaj otok je bio naseljen još u prapovijesti, o čemu svjedoče nalazi otkriveni na čak nekoliko različitih lokacija. Najstariji su nalazi kamenih noževa iz neolita pronađeni na otočiću Badija pokraj grada Korčule, dok je najbolje istraženo neolitsko nalazište Vela spilja u Veloj Luci. U 6. stoljeću prije Krista otok su naselili Grci, ponajprije na području Vele Luke, a nešto kasnije na drugom dijelu otoka, na području današnje Lumbarde, dolaze Grci s otoka Visa (Isse) i osnivaju značajno naselje. U 1. stoljeću prije Krista otok su kao i cijelu Dalmaciju osvojili Rimljani, nazvavši je Ilirikom, a u stoljeću 7. do jadranske obale prodiru Slaveni – Hrvati i nedugo nakon toga osnivaju vlastitu državu, koja je prvo bila kneževina a uskoro poslije tog kraljevina. Dakako, u okvirima kneževine pa zatim kraljevine našla se i Korčula, koja je u 11. stoljeću došla pod vlast Venecije (kada je mletački dužd Petar II. Orseolo zauzeo dalmatinske otoke i gradove). Nakon pada Mletačke reublike, Dalmaciju zauzima Austrija, a nedugo poslije toga Francuzi, Englezi te u konačnici opet Austrijanci, sve do kraja prvog svjetskog rata, odnosno 1918. godine. Burna povijest ovog prekrasnog otoka upisana je u gotovo svakom kamenu i velikom broju građevina.
Danas je Korčula poznata turistička destinacija, koja svojim prakrasnim plažama i uvalama privlači posjetitelje iz svih krajeva svijeta. Turistički razvoj ovog otoka je započeo krajem 19. stoljeća kada je prvo javno kupalište uređeno u gradu Korčuli još 1904. godine, a svega 10 godina poslije, u Beču je tiskana i prva korčulanska turistička brošura na nekoliko jezika. Otok obiluje prirodnim ljepotama izrazite privlačnosti. U neposrednoj blizini grada Korčule nalazi se arhipelag od dvadesetak nenaseljenih otočića koji su obrasli gustom makijom, a posebno se među njima ističe otočić Badija, sa prekrasnom borovom šumom i šljunkovitim plažama. Blizu grada Korčule, ističe se i aleja čempresa iz 18. stoljeća posađena uz strmo dugo stepenište koje se uspinje na vrh brežuljka Glavicu sv. Antuna.
Oskudna, škrta otočna zemlja idealna je za uzgoj raznovrsnog povrća i voća, što je glavni sastojak svakodnevne ishrane. Glavna masnoća koja se nekoć koristila za pripremu hrane bilo je domaće maslinovo ulje, što se održalo i do danas, a ne treba niti isticati da domaćeg vina ima u izobilju, jednako kao i domaće rakije koja se oplemenjuje raznovrsnim aromatičnim biljem. Gastronomska ponuda se dakako većinom temelji na ribljim specijalitetima, ali i mesnim od kojih se najviše priprema janjetina i kozletina. Osim toga za najsvečanije prigode, pripremaju se “cukarini”, “klasuni” (kolači punjeni bademom), “krokant” – mljeveni badem u prženom šećeru, krhko u ulju prženo tijesto “hroštule”, žele od dunja – “kotonjata” i drugo. Na otoku možete pronaći jako veliki broj konoba i restorana koji imaju odličnu ponudu tradicionalnih, domaćih jela. Vino je povezano sa Korčulom još od doba starih Grka, koji su ovdje posadili vinovu lozu koja je i dan danas tražena i cijenjena diljem svijeta. Grk (bijelo grožđe) i Plavac Mali (crno grožđe) dvije su dominantne sorte, uglavnom zasađene na pjeskovitom tlu velikog polja u samom srcu Lumbarde i diljem Korčule, okruženog morem sa sjeverne i južne strane.
Svakako ne smijemo propustiti spomenuti Morešku, viteški ples koji je na Korčulu došao u 16. stoljeću iz Španjolske, preko južne Italije i Dubrovnika. Kao što kaže sam naziv, Moreška je ime dobila po Maurima, a pretpostavlja se da je prva moreška izvedena u Španjolskoj leridi 1150. godine. Po svom sadržaju, Korčulanska Moreška je borba za djevojku pa u tom smislu vuče korijene iz tradicionalnih mediteranskih priča i legendi od kojih je možda najstarija i najpoznatija ona o Trojanskom ratu, iako su u Korčulanskoj Moreški akteri drugi. Ples uz pratnju puhačkog orkestra odvija se u sedam različitih figura, pri čemu se tempo ubrzava, a udarci mačeva sve su žešći. Stari viteški ples koji se najviše izvodi u Blatu se naziva Kumpanija, dok se u selu Žrnovu izvodi sličan starinski bojni ples s mačevima, praćen bubnjevima i mišnicama – Mostra.
Bilo da želite uživati u bogatoj kulturnoj ponudi, naučiti nešto više o zanimljivoj povijesti, uživati u odličnoj eno-gastronomskoj ponudi ili pak odmarati u skrivenim uvalama i čistom moru, sve Vas to očekuje na ovom Jadranskom biseru.
photos: pixabay.com