Sajam cvijeća koji se svake godine održava u prelijepom mjestu Pordenone u Italiji, pun je svakakvog cvijeća, drveća, sjemenja, lukovica i sve što vam može zatrebati za vrt ili balkon. No ono što se posebno ističe na tome sajmu, a u grčkoj mitologiji je bilo poznato kao „stablo zlatnih jabuka“ su LIMUNI. Simbol plodnosti i donator besmrtnosti bio je prisutan na svadbama u staroj Grčkoj. Cijenjenu voćku je božica Gea poklonila Heri, kao svadbeni poklon kada se udavala za Zeusa i Hera ju je posadila u vrt Hesperidesa koji se nalazio na izgubljenoj Atlantidi. Drvo je bilo toliko vrijedno da je Hera naredila da ga čuva zmaj Ladon sa stotinu glava. Odakle je točno porijeklom ne zna se ali smatra se, prema nekim DNK analizama da ne samo limun nego da svi agrumi vuku korijene s jugoistočnog podnožja Himalaja. Prva stabla pojavila su otprilike prije 8 miliona godina. Danas su među najrasprostranjenijim voćkama na svijetu. Analize pokazuju da su današnji agrumi plod milijuna godina evolucije i tisuće godina ljudskog oplemenjivanja te biljke. Zahvaljujući arapskim trgovcima limun je sa Bliskog istoka došao u južnu Italiju oko 200-te godine. U početku se limun nije uzgajao kao hrana nego kao ukrasna biljka (kao i rajčica) sve dok ga Arapi nisu dopeljali u Španjolsku u 11 st. i već do sredine 12. stoljeća se naširoko uzgajao na Mediteranu. Što se tiče kulinarske upotrebe to se dogodilo tek u 15. stoljeću, u Genovi. Limun je u Amerike donio Colombo gdje se dugo koristio samo u medicinske svrhe. Sam naziv „limun“ smatraju da je iz arapskog „lauma“ a od kojeg kasnije nastaje na talijanskom limona nama poznati limun.
Limun je „kriv“ i za neke važne pobjede/gubitke ratova. Sok od limuna, sok od luka, ocat ali čak i ljudska mokraća koristili su stoljećima u ratnim i špijunskim igrama. Arapi su u 9. stoljeću jako dobro znali napraviti nevidljivu tintu od kiselih tekućina, posebice od limuna, ali i Italija nije bila daleko, u knjizi „Prirodna magija“ iz 16. stoljeću opisuju više načina dobivanja nevidljive tinte iz limunovog soka.
Dugo se znalo za njegova ljekovita svojstva, no tek u 18. stoljeću, zahvaljujući jednom brodskom kirurgu kraljevske mornarice je dokazan antiskorbutski učinak limuna. Vjerojatno prvo kliničko ispitivanje nekog „lijeka“ je izvršio upravo on na 12 mornara sa broda na kojem je služio. Ti mornari su imali skorbut i podijelio i je u 6 skupina i hranio sa istom hranom ali je svakoj grupi davao različite tada poznate kapi protiv skorbuta… od morske vode do octa i drugih sličnih „eliksira“ , no dvojici je davao dnevni obrok od 2 naranče i limuna i upravo su se ti mornari oporavili nakon 6 dana i vratili natrag na posao. Dugo dugo ga je kraljevska mornarica ignorirala, mada je skorbut bio jako veliki problem u to doba, sve dok ga nisu poslušali drugi brodski liječnici i tako je krenula masovna proizvodnja limunovog soka za potrebe mornarice. Zahvaljujući tom njegovom otkriću je iskorijenjen skorbut i to je omogućilo britanskim mornarima da zadrže obalnu blokadu koje je bila jako bitna za pobjedu nad Napoleonom. Nakon što je bio potjeran na Sv. Helenu jedan mornarički doktor je napisao „smatramo da do ove pobjede ne bi došlo da nismo iskorijenili skorbut kod naših mornara“ , jer Napoleonovi vojnici su i dalje imali taj problem i sigurno nisu mogli jednako kvalitetno ratovati kao Britanci oslobođeni skorbuta. Ta epizoda u povijesti kraljevske mornarice je zaslužna što su britanski mornari dobili nadimak „limeys“. Pojam je nastao negdje oko 1850-ih i izvorno se koristilo kao pogrdna riječ za mornare. Kako je tada kraljevska mornarica dodavala sok od limuna u bačve s grogom njihovi mornari su bili najzdraviji. S vremenom se nadimak „limey“ počeo odnositi i na ostalo britansko stanovništvo ne samo mornare, pogotovo na britanske imigrante u Australiju, novi Zeland i Južnu Afriku.
Malo mjesto na francuskoj rivijera Menton, na francusko-talijanskoj granici s nadimkom “biser Francuske” i te kako zna iskoristiti limun kako bi privukao turiste izvan sezone. 1895. godine grupa hotelijera je zajedničkim snagama tražila način kako privući i zabaviti goste u zimskim mjesecima. Predložili su gradskim ocima paradu, pa su tako krenuli sa vatrometom, krijesovima, raznim festivalskim zabavama dok 1928. godine na scenu nije stupio limun! U to je vrijeme Menton bio broj jedan u Europi po plantažama limuna. Jedan hotelijer je imao izvrsnu ideju i organizirao je izložbu cvijeća i agruma u vrtovima Hotel Riviera. Izložba je bila tako uspješna da su slijedeće godine događaj preselili na ulice grada, s punim ulicama kola napunjenim stablima naranče i limuna i naravno neizostavnim lijepim lokalnim djevojkama.
U želji da razviju turizam u svojem gradu općina je željela ovom novom događaju dati tipično lokalni štih i tako je rođen „Festival limuna“ 1935 godine. Svega godinu dana kasnije u vrtovima Biovès lansirana je prva izložba agruma i cvijeća. Ako vam je predaleko otići u Francusku možete skoknuti do preslatkog mjesta uz jezero Garda, Limone sul Garda.
Sve do četrdesetih godina 20. stoljeća, selo Limone sul Garda, bilo je prilično izolirano jer se moglo doći samo preko jezera ili kroz planine. Izgradnjom ceste 1932. godine završila je njihova izolacija, a danas je Limone sul Garda jedno od najpopularnijih turističkih mjesta na tom području, nedaleko od sjevernog vrha jezera Garda. Prema nekima zapisima ime Limone koje se mijenjalo od Limon, Limonum, Limono do današnjeg Limone sul Garda potječe od riječi „limen“ što bi značilo – granica. Grad je u 19. stoljeću dobio ime „ Limone San Giovanni“ da bi mu 1904. godine promijenili u današnje ime.
Ima dugu, zanimljivu i bogatu povijest ali to ću prepustiti Vama da sami otkrijete.
Limone sul Garda je danas poznat po svojim zasadama limuna, izvrsnom maslinovom ulju i dugovječnosti svojih stanovnika.
1970 godine jedan farmakolog iz Milana otkrio je da stanovnici Limona imaju mutirani oblik apolipoproteina u krvi, što uzrokuje zdravi kolesterol visoke gustoće, što rezultira smanjenim rizikom od arterioskleroze i drugih kardiovaskularnih bolesti. Ovaj protein, u kombinaciji sa zdravom mediteranskom prehranom, bogatom lokalnom ribom, maslinovim uljem i agrumima, te s posebnim klimatskim uvjetima, dao je stanovnicima Limonea dulji životni vijek, s desetak ljudi koji su sada stariji od 100 godina, na ukupno oko 1 000 stanovnika.
Mutacija je proslijeđena zahvaljujući izolaciji koju je selo doživjelo dugo vremena. Eto, ako netko uskoro ide u penziju neka razmisli o ovom mjestu jer iako je danas popularan, Limone je uspio održati svoj stari seoski šarm, s mnogim drevnim kućama, uskim kamenim ulicama i malom lukom uokvirenoj planinama i zelenilom, koji posjetiteljima pružaju priliku za ugodne šetnje uz jezero ili za izazovnije šetnje staze među planinama. A i doživjet ćete stotu!
Intelelektualno vlasništvo S.Komljen
Photos: pixabay.com