Lipicaneri

Zdrava hrana: muesli, žitarice, voće i povrće. Posebno, pojedinačno napravljena dijeta i nutricionistički plan, neograničene količine revitalizirajuće vode, odlazak u solarij, infracrvene i ultraljubičaste lampe, magnetna terapija, masaže uz umirujuću muziku, svakodnevne vježbe, liječnički pregledi 2 x tjedno, pripravci za jačanje imunološkog sistema, i tako u nedogled, kompletan wellness program. Nekoliko puta godišnje idu na odmor na selo, jer je to vrlo važno za njihovu psihu. Oni trebaju izaći … uživati u prirodi, iskusiti stvari u šumi i na poljima. S obzirom da pišem o gradskim atletama, vidite zašto je ovakav odmor potreban. ALI, ne radi se o bilo kojim atletama nego o slavnim Lipicanerima iz ”Španjolske škole jahanja” iz Beča. Da, sve ovo što sam gore nabrojala uživaju predivni bečki Lipicaneri, njih oko 75 . Maze i paze ih, jer osim što su simbol Beča već više od 400 godina, procjenjuje se da vrhunski vrijede cca 400.000,00 Eura.

Odakle potječu ovi predivni konji? Korijeni Lipicanaca, jedne od najstarijih pasmina konja u svijetu, započela je u neprohodnim planinama sjeverne Afrike. Kako bi preživjeli u vrućim pustinjama ali i hladnim i ledenim planinama, morali su posjedovati ogromnu izdržljivost, okretnost i hrabrost. Ovakve osobine pomogle su Maurima, koji su naravno jahali konje, da nadmudre svoje neprijatelje i osvoje daleke i strane teritorije. Savršeno sinhronizirani sa svojim konjima, već su 711 godina uspjeli osvojiti i naseliti dijelove Španjolske. Naravno, sa sobom su donijeli i svoje konje koji su sa vremenom postavili nove standarde ljepote, profinjenosti i moći i postali nova vrsta – Španjolski konj. S vremenom je konj postao simbol ugleda među plemstvom. Španjolski konji su postali vrlo traženi od europskih kraljevskih obitelji,pogotovo u vrijeme renesanse i naravno austrijski Habsburgovci nisu bili iznimka.
Nadvojvoda Karlo osnovao je 1560. godine carsku ergelu s ciljem razvijanje nove, još ljepše pasmine od španjolske…i eto Lipicanaca! Ova veličanstvena bića nisu odmah bijeli, oždrijebe se tamno smeđi, tamno sivi ili čak crni. Potrebno je 6 – 8 godina kako bi postali mliječno bijeli. Rijetki ostaju tamni cijeli život. Život im ne počinje u Beču nego na brdima u zapadnoj Štajerskoj na farmi Piber. Na toj farmi, osim što imaju svakodnevni kontakt s čuvarima, manje-više žive kao slobodni konji u divljini. Tek sa 4 godine, izabiru najljepše i šalju ih na školovanje u Beč.

Lipicaneri, prirodno elegantni, lijepi, pametni i odani, postaju savršeni za ono što im je namijenjeno u životu, da žive carskim životom. Toliko su vrijedni, ne mislim u novcima, da ih se tijekom ratova uvijek pokušavalo spasiti i skloniti na sigurno. Poseban odnos jahača i konja, načina treniranja ali i maženja i paženja dovelo je do savršenstva njihovog nastupa. Ali to vježbanje traje godinama a kako bi se postigla razina savršenstva koju možemo vidjeti u elitnoj španjolskoj školi jahanja – podjednako teško i za konja i njegovog jahača. Rijetki su jahači koji prođu kroz teški i strogi odabir , koji traje cca 10 godina, a kada prođu postaju elitni jahači u slavnoj školi, u kojoj ih je samo 16, i to doživotno odnosno do kada mogu jahati i trenirati.

Bez obzira na ponos koji austrijanci, pogotovo stanovnici Beča osjećaju prema ovoj školi, ne tako davno, 2001. godine škola je upala u financijske poteškoće. Privatizirana je zbog duga koji je bio nekoliko miliona eura. Na čelo škole došla je Elisabeth Guertler, direktorica jednako slavnog Hotela Sacher i prema mišljenju domaćih, uništila tradicionalnu instituciju i pretvorila je u komercijalnu. Osuđivali su njeno, prekomjerno umaranje konja s dodatnim predstavama. Njen stav je bio jasan ”Konji su životinje i trebaju se kretati stalno. Ne vidim nikakav problem u tome što moraju prelaziti cestu nekoliko puta tjedno i vježbati pred ljudima”. Unatoč njenom tempu, upozorava da će uskoro ponovno biti potrebna financijska pomoć države. Dali je u pravu ili ne, to prepuštamo stručnjacima.

No, nisu samo bečki Lipicaneri u povlaštenom položaju. Lipica u Sloveniji, u blizini primorja i talijanske granice, jedno je od mjesta (nekada Lipizza u Austro-Ugarskoj) gdje se isto uzgajaju i odakle potječu, u svijetu čuveni konji Lipicaneri. Ovdje vole reći, ”čini se, kao da znaju da nemaju nikakva ograničenja, i da cijeli svijet imaju pod svojim kopitima”. Ovu ergelu je osnovao, samo 20 godina nakon one u Beču, nadvojvoda Karlo II. Križanjem Araba, Barba i Španjolaca sa, sada izumrlim Neapolitanima iz Italije ali i drugim baroknim vrstama španjolskog porijekla, nastao je Lipicanac iz Lipice. Pogodan za jahače i lagane kočije. Ugodna vožnja kočijom po prekrasnim livadama, muzej Lipicanaca, druženje s ovih predivnim bićima neka vam bude na listi želja odnosno razlog da posjetite ovu isto tako slavnu ergelu. Nakon posjeta Postojni (cca 30 min vožnje autom) svratite, pogledajte predstavu koja traje cca 45 min., nakon toga pojedite malo pršuta i popijte čašu Terana i uživajte u pogledu na cca 400 konja koji slobodno šeću po imanju, u pauzama između raznih predstava i natjecanja. Naravno, tu ima i dosta mladih, koji se još samo zabavljaju jer još nisu dovoljno stasali da krenu u školu. Kada pišem o Lipicanerima ne mogu da ne spomenem i našu državnu ergelu u Đakovu koja je osnovana davne 1506. godine, što je čini među najstarijim ergelama u Europi gdje se Lipicaneri počinju uzgajati početkom 19. stoljeća.

I na kraju, ne manje važnu Ergelu ”Lipik” državno konjogojsko gospodarstvo u, koje je od osnutka 1938. godine imalo značajnu ulogu u razvoju i uzgoju Lipicanera. Nažalost, rat nije zaobišao naše ljepotane.

I nakon svega teško je povjerovati da su ovi predivni konji na listi ugroženih domaćih životinja sa samo cca 5000 grla u cijelom svijetu. I kako to biva u ljudskom rodu, tako i kod konja postoje oni koji crnče cijeli dan, i oni koji eto uživaju u Spa & Wellness. Kada bi morala biti ”konj” htjela bi biti ova lijepa elitna vrsta …slavni Lipicaner!

Intelektualno vlasništvo S.Komljen

Slika: 123RF