Ono što je Francuzima Lourdes, Portugalcima Fatima, Talijanima Loreto, Austrijancima Mariazell, Hrvatima je to Marija Bistrica. Najpoznatije Marjansko svetište na području Republike Hrvatske se po prvi puta se spominje 1209. godine, u povelji kojom tadašnji hrvatsko-ugarski kralj Andrija II. vraća županu Vratislavu njegove zaplijenjene posjede, među kojima je bila i Bistrica. Udaljeno 40-ak km od Zagreba, Marija Bistrica je vjekovno vjerničko središte hrvatskoga naroda, u koje se već stoljećima slijevaju vjernici iz zemlje i inozemstva u nadi da će pronaći duhovni mir. Župa u Bistrici po prvi je puta spomenuta u 14. stoljeću (1334. godine) i isprva je bila posvećena Sv. Petru i Pavlu, sve do 1731.godina, kada je biskup Branjug novo restauriranu crkvu posvetio Snježnoj Gospi, a samim time mjesto i svetište su dobili naziv Marija Bistrica. U ovom svetištu nalazi se i štuje kip Majke Božje s djetetom u naručju, kao najveća svetinja hrvatskog naroda. Pred njim su tijekom stoljeća milijuni hodočasnika klečali i molili.
Kip Majke Božje Bistričke potječe iz 15. stoljeća i nekoć se nalazio u crkvi na Vinskom Vrhu. Zbog opasnosti od Turaka, Gospin kip preseljen je u župnu crkvu u Mariji Bistrici, a 1650. godine je zazidan u jedan prozor. Nastojanjem zagrebačkog biskupa Martina Borkovića kip je pronađen 1684. godine i stavljen na sadašnje mjesto te su od tada započela hodočašća u ovo svetište. Veliki zavjetni oltar Hrvatski sabor je podigao 1715. godine, i time odobrio štovanje hrvatskoga naroda prema Majci Božjoj Bistričkoj. Papa Pio XI. dodijelio je 4.prosinca 1923. godine svetištu Majke Božje Bistričke naslov Manje Bazilike (Basilica Minor), a 1971. godine je u njoj održan i XIII. Međunarodni marijanski kongres te su je iste godine biskupi proglasili Hrvatskim nacionalnim svetištem Majke Božje Bistričke.
Ono po čemu je specifičan kip Majke Božje koji se štuje u ovom svetištu je činjenica da je crne boje i od drva. Naime, 15.kolovoza 1880. godine veliki požar je oštetio čitavu crkvu osim glavnog oltara s kipom Majke Božje Bistričke koji je ostao posve neoštećen, iako je izrađen od drva. Nakon velikog i razornog požara, arhitekt Hermann Bolle obnovio je i proširio crkvu. Zagrebački nadbiskup dr. Antun Bauer okrunio je 1935. godine čudotvorni kip Marije i Malog Isusa zlatnim krunama i proglasio Mariju kraljicom Hrvata. Biskupska konferencija proglasila je 1971. godine bistričko svetište Nacionalnim prošteništem čitavog hrvatskog naroda, a 1998. godine posjetio ju je i Papa Ivan Pavao II. i prilikom svog posjeta proglasio blaženim zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca.
photos: Turistička zajednica općine Marija Bistrica