Prvi put spominje se po imenom Melita ili Melada, a o njemu pisao je i Homer u Odiseji, kao o otoku Ogigiji, gdje je Odisej doživio brodolom na povratku iz Trojanskog rata, te ga je nimfa Kalipso, držala u špilji 7 godina, dok Zeus nije naredio da grčki junak otplovi kući u Grčku.

Upravo ta, Odisejeva špilja na južnoj strani otoka, bila je dom još jednoj atrakciji, sredozemnoj medvjedici.  Grci su sigurno koristili taj pomorski put i upravo Grci donijeli su na otok alepski bor, koji je danas najraširenija vrsta. Uz bor raste i hrast, a zajedno čine Mljet našim najšumovitijim otokom.

90 posto otoka čine šume, a koliko je šuma otočanima važna govori i činjenica da je propisana kazna za nedopuštenu sječu regulirana još statutom iz 14. stoljeća. Uz to na otoku nema vode i svi požari gasili su se brzo, a i izbijali su najčešće uzrokovani munjama uslijed nevremena, rijetko izazvani ljudskom nepažnjom. Posljednji veliki požar na otoku bio je 1992. godine. Rimsko razdoblje trajalo je od 1. stoljeća prije Krista, do 7.stoljeća poslije Krista., a tada počinje naseljavanje slavenskih plemena.

Kako je otok udaljen od kopna, nikad na njemu nije živio veliki broj ljudi, tako ni danas. Kroz povijest pokazalo se kako je sigurnije zbog nevremena i gusarskih napada živjeti u unutrašnjosti otoka, tako da je i danas najveći broj ljudi, njih 300injak u naselju Babino Polje. Ono se smjestilo iznad plodnog polja, dugo je 4 kilometra i danas je upravno središte otoka.

Najvažnija grana od 1918. godine do 1946. godine tu je bila proizvodnja buhača, koji se smatrao najboljim na svijetu, i stanovnicima omogućavao dobar život. Danas je mnogo napuštenih i zatvorenih kuća, natalitet pada, mortalitet raste, i realno na cijelom otoku je do 1000 stanovnika, pri čemu ga neki posjećuju samo povremeno.

Polače su najveća i najsigurnija mljetska luka.

Njegov sjeverozapadni dio proglašen je nacionalnim parkom 1960. godine i prvi je naš nacionalni park na moru. Površina čitavog otoka je oko 100 četvornih metara, a nac. park obuhvaća oko 53 četvorna kilometra, dakle polovicu otoka. Park obuhvaća Veliko jezero, dubine 46 metara, i Malo jezero, dubine 29 metara. More ulazi Solinskim kanalom i povezuje more i jezera. Kada je plima more ulazi u jezera, a za vrijeme oseke istječe iz jezera.  Na ulazu u Veliko jezero stvaraju se jake struje, koje su na tom mjestu, na dubini između pet i petnaest metara stvorile najveći koraljni greben na Sredozemlju. Krug oko Velikog jezera otprilike je 9 i pol kilometara, a oko Malog jezera samo oko 2 i pol kilometra

Malo jezero može se pohvaliti vrstom meduze koja živi tu i nigdje drugdje na svijetu.

Na velikom jezeru nalazi se otočić Sveta Marija s benediktinskim samostanom i crkvom, koje su podigli u 12. stoljeću benediktinci iz Apulije uz odobrenje pape. Nakon izgradnje, benediktinska opatija učvršćuje svoju vlast i utječe na život otočana. Godine 1345. godine samostan je oslobodio Mljećane svih nameta prema opatiji i zadržao samo trećinu posjeda na otoku, a otok dobiva Statut i formalno 1410. godine postaje dio Dubrovačke Republike.

Mjetski statut je vrlo jasno definirao  sve najvažnija pitanja  života na otoku.

Napoleon je ukinuo sve benediktinske samostane, pa tako i ovaj, početkom 19 stoljeća, pa je samostan došao u vlasništvo Dubrovačke biskupije, zatim je od 1960. godine do 1998.godine bio hotel i potom je vraćen biskupiji. Danas je na otoku jedan jedini hotel i nazvan je Odisej.

U parku je zabilježeno 639 vrsta biljaka, od čega je 60 strogo zaštićeno, a među njima ističe se skupina orhideja, kojih ima čak 25 vrsta.

Tekst: Snježana Makivić

Slika: 123RF