Na području današnjega Pakistana u razdoblju između 2700. i 1750. godine pr.Kr. postojala je jedna od najstarijih svjetskih civilizacija. Smještena na obalama rijeke Ind, ova je civilizacija tajanstveno nestala. Iako nam je znanje o toj civilizaciji vrlo skromno, ipak nam je poznato da je uz gradove Harappa i Lothal, Mohendžo Daro bio jedan od glavnih središta ove tajanstvene kulture. Ime ovoga grada u prijevodu znači “Brežuljak mrtvih”. Grad koji je već pao u zaborav, ponovno su oko 1922.godine otkrili Indijsko-Britanski arheolozi. Smatra se da je grad brojao oko 40 tisuća stanovnika kao i Harappa i Lothal. Ovaj, za to vrijeme vrlo moderan grad koji je zauzimao površinu od 300 hektara, bio je građen uglavnom od pečene cigle, a nastambe su već tada imale razvijen sustav dostupnosti vode i razvijenu kanalizaciju. Pretpostavlja se da je to prvi planski građen grad u ljudskoj povijesti.
Mohendžo Daro se danas smatra najvećim očuvanim gradom iz Brončanoga doba, i kao takav našao je svoje mjesto na UNESCO-vom popisu mjesta svjetske baštine Azije i Oceanije.