89 otoka, otočića i hridi, duljina 19 nautičkih milja, širina 3.5 nautičkih milja, ukupna površina 216 četvornih kilometara, prosječna površina otoka 0.5 četvornih metara, ukupna površina 216 četvornih metara, 2700 sunčanih sati godišnje, najgušća otočna skupina na cijelom Sredozemlju, između Pašmana, Dugog otoka i Žirja, sve to su Kornati. Status nacionalnog parka su dobili 1980. godine zbog geomorfološke vrijednosti, kopnene vegetacije, živog svijeta i oceanografske specifičnosti.
Dvije su otočne skupine parka, Kornatski i Pučinski niz, a upravo prema jednoj od teorija, Pučinski niz, sa svojim krunama, tj. liticama, koje ga čine prepoznatljivim bili su osnova i za sam naziv ( lat. „corona” – kruna). Dva najveća otoka su Kornat i Žut. Podmorje ni dan danas nije u potpunosti otkriveno, a zasad je zabilježeno 353 vrste algi, 1100 vrsta životinja, rijetki sretnici podmorje mogu otkrivati u devet ronilačkih zona i to samo u organiziranim ronilačkim grupama. Isto tako na otočju dopušteno je pješačenje po označenim stazama, a strogo zabranjeno skretanje sa staza.
To je jedini nacionalni park, u kojem je zemlja u potpunosti u privatnom vlasništvu. Parcele na Kornatima uglavnom pripadaju Murterinima. Kornati nisu nikada bili trajno naseljeni, a danas je 25 uvala koje su povremeno nastanjene.
Nekada su bili jedno od najvažnijih ribolovnih područja na Jadranu, a ribari su uglavnom bili s Dugog otoka, dok su se Murterini obrađivali zemlju za zadarsku vlastelu. Oni su u 19. stoljeću od te vlastele zemlju otkupili i danas su vlasnici 90 posto otočja. Da bi naznačili svoje posjede gradili su suhozide, dovoljno široko, obično pola metra, da ih ne može srušiti vjetar i dovoljno visoko, obično 80 centimetara, da ih ne može preskočiti ovca, i po mogućnosti noću da se zaštite od neizdržive vrućine. Danas je na području parka oko 330 kilometara suhozida, a procjenjuje se da je dvojici iskusnih graditelja za gradnju samo jednog kilometra trebalo i do 100 dana rada.
Nekad se na Kornatima uzgajala vinova loza koje više nema, ali zato se obrađuju maslinici u kojima je oko 20 000 stabala masline, bere se smilje i kadulja, uzgajaju se ovce, kojih je oko 3000. Pri tome na otoku nema vode, po krškim zavalama voda se zadržava tek povremeno. Na Kornatima je sačuvana tvrđava Tureta, najvjerojatnije iz 6. stoljeća, koja je služila kao vojna kontrolna točka, kasno romanička crkvica Gospe od Tarca. Prve nedjelje u srpnju, na njen blagdan organizira se procesija stotine brodova prema Kornatu.
Najviši vrh otoka je uzvisina Metlina na 237 metara s kojeg se pruža pogled na čitav arhipelag. Ako se nađete na Kornatu bez obzira na žegu i nepristupačan teren, treba se uspeti i biti svjedokom neponovljive snage i ljepote prirode, i sjetiti svog truda onih koji se na otoku s prirodom i protiv prirode bore stoljećima.
O snazi prirode i o snazi čovjeka, danas nažalost svjedoče i križevi dužine 25 metara i širine 14.5 metara, izrađeni ljudskim rukama, poput suhozida, u spomen na tragediju iz 2007. godine u kojoj je poginulo 12 vatrogasaca, a jedini preživjeli svjedok danas je vatrogasac iz Tisnog, Frane Lučić.
A odmah uz Kornat smjestio se i Dugi otok na kojem je najveće naselje Sali, s oko 800 stanovnika i park prirode Telašćica.
Uvala Telašćica okružena je s 13 otoka i otočića, a unutar uvale je 25 manjih uvala. Uz sve što ju čini posebnom svakako je i slano jezero Mir, koje je podzemnim kanalima povezano s morem, a za nevremena, more se prelijeva u jezero. Zbog isparavanja, jezero je natprosječno slano i prepoznatljivo po posebnoj vrsti jegulje. Glavna atrakcija u uvali Mir su magarci koji slobodno šeću i koji su ovdje našli svoje utočište.
Zanimljivo je da je prvi pisani spomen ribarstva u Hrvatskoj vezan uz Telašćicu. Radi se o darovnici iz 10. stoljeća gdje se samostanu Svetog Krševana u Zadru daje pravo ribarenja na Dugom otoku. Da izbjegnu sukobe svatko od ribara dobivao je svoju poštu, odnosno svoju poziciju, pošte su se mijenjale, da nitko ne bi bio zakinut, a o tome se odlučivalo ždrijebanjem.
Tekst: Snježana Makivić
Slike: 123RF