U najšumovitijem području zapadne Hrvatske, poznatom i kao zeleno srce Hrvatske, nalazi se Nacionalni park Risnjak. Zauzima središnji dio masiva Risnjaka i Snježnika, kao i gornji tok rijeke Kupe. Područje parka pripada Dinarskom sustavu koji se proteže od istočnih Alpa pa sve do Šarsko-pindskog gorja te je ujedno i dio područja koje spaja Alpe i Dinaride. Cijelo područje obiluje izrazito različitom, ali i bujnom vegetacijom, zahvaljujući utjecaju klimatskih obilježja Jadrana i kontinentalog podneblja koji se sukobljavaju upravo na ovom području te uvelike određuju posebnost klime, ali i vegetacije.

Risnjak je Nacionalnim parkom proglašen 15. rujna 1953. godine, na prijedlog jednog od najpoznatijih hrvatskih znanstvenika, botaničara dr. Ive Horvata. Do 1997. godine, Park se protezao na 3 014 ha, a te godine je njegova površina uvećana na 6 350 ha, tako da pored središnjeg masiva Risnjaka obuhvaća i masiv Snježnika, ali i hidrogeomorfološki spomenik prirode – izvor rijeke Kupe. U visinskom pogledu, park se proteže od 290 metara nadmorske visine kod sela Hrvatsko u dolini rijeke Kupe, do 1 528 metara nadmorske visine koliko iznosi visina najvišeg vrha u masivu Risnjaka, Veliki Risnjak. Najviši dijelovi zapadnog dijela obuhvaćaju vrhovi upravo Risnjaka i Snježnika, središnji i jugoistočni dio obuhvaća krška zaravan dok se na sjevernom djelu parka nalazi dolina rijeke Kupe. Park je pretežito građen od vapnenca i dolomita s vrlo izraženim krškim oblicima (jame, ponori, ponikve). Ovo područje je veoma poznato po količini padalina koju primi godišnje, no unatoč tome na ovom području ima svega nekoliko slabih izvora, dok tri trajna izvora na području Leske stvaraju potok koji dalje otječe prema izvoru rijeke Kupe koji zasigurno predstavlja hidrogeološku specifičnost ovog područja. Gornji tok rijeke Kupe poznat je i kao dolina leptira te skriva ekološki visokovrijedno područje nastanjeno mnogobrojnim vrstama danjih i noćnih leptira, njih preko 500 različitih vrsta!

Najveći dio površine parka pripada šumama bukve i jele, dok su smreka, gorski javor i brijest zastupljeni pojedinačno. Unutar Nacionalnog parka nalaze se relativno malene površine travnjaka, a među njima najveće površine zauzimaju planinske rudine na vršnim dijelovima Risnjaka, Snježnika i Guslice, dok su travnjaci pretežito utisnuti unutar šuma. Travnjaci nisu u naročito dobrom stanju zbog nedostatka domaćih životinja koje pasu na području parka, ali i zbog izostanka košnje. No, veoma su važna staništa za nekolicinu životinjskih skupina poput leptira, ptica iz porodica vrapčarki te kopitara. Područje parka se može pohvaliti i time što na ovom području obitavaju tri velika europska predatora: vuk, medvjed i ris, prema kojem je Risnjak i dobio ime. Broj divokoza nažalost opada, ali se planira reintrodukcija (ponovno uvođenje u prirodu), dok je populacija običnih jelena i srna premalena za kapacitet staništa. Međutim, populacija divljih svinja je veoma stabilna.

Risnjak je trenutno jedno od ključnih područja u Hrvatskoj za opstanak risa, te je u cijeloj Europi jako teško pronaći neiskorištene planinske šume poput ove koja je idealna za njegovo stanište. Procjenjuje se da na području Hrvatske obitava između 160 do 240 vukova. Inače, vuk je zaštićena ugrožena vrsta, a njegov lov je zabranjen zakonom. Glavna staništa ovog sisavca su na području Gorskog kotara, Like i Dalmacije. Treći veliki predator koji obitava na ovim područjima je smeđi medvjed. Ove se životinje posebno istražuju jer je njihovo tipično obitavalište puno veće od područja Nacionalnog parka što znači da je za očuvanje medvjeda malena površina parka. Na području parka obitava 9 različitih vrsta gmazova od kojih se posebno ističu Velebitska gušterica koja osim na Risnjaku obitava i na Velebitu i istočnim Alpama te je strogo zaštićena, potom najraširenija zmija u Hrvatskoj bjelouška te riđovka i poskok (zaštićena vrsta u Hrvatskoj).

Prije nego što je osnovan park, stanovništvo ovog područja se bavilo šumarstvom, dok su stanovnici na području doline Kupe više bili orijentirani na obrađivanje parcela te uzgoj domaćih životinja. Danas se na ovom području može pronaći svega nekoliko preostalih seoskih gospodarstava koji su sagrađeni na tradicionalan način te predstavljaju kulturno nasljeđe ovog prostora. Nažalost, tradicionalni obrti koji su u prošlosti bili veoma popularni i vezani uz preradu drva, danas su gotovo nestali, dok je stari zanat izrade šindre skoro u potpunosti nestao na cijelom području Gorskog kotara.

Ukoliko odlučite provesti dan u prirodi, svakako posjetite područje Nacionalnog parka! Posjetitelji željni osvajanja vrhova te uživanja u prekrasnim vidicima mogu ”osvojiti” Veliki Risnjak (1 528 m) i Snježnik (1 506 m) te na raspolaganju imaju nekoliko uređenih planinarskih staza. Posjetitelji kojima planinarenje nije najomiljenija sporstka aktivnost mogu uživati u ljepotama izvora rijeke Kupe, selu Razloge ili Dolini leptira ili se pak mogu uputiti u 4,2 km dugu šetnju poučnom stazom Leska koja se sastoji od ukupno 23 informacijske table koja su prava prilika za upoznavanje prirodnog i kulturnog nasljeđa nacionalnog parka. Ukoliko Park želite upoznati na sasvim drugačiji način i uživati u ljepotama i mirisma šume, predlažemo Vam vožnju biciklom, naime na području parka nalaze se brojne uređene biciklističke staze, od 4,2 km pa sve do 40 km dugih ruta.

photo: 123RF