Kada bi Vam netko pričao priču o nenastanjenom otoku koji se smjestio u srcu Tihog oceana i na kojem se krije blago gusara, vjerojatno biste pomislili da je to pravi mali tropski raj. Bili biste u pravu, no, ipak ima jednu manu – navodno je uklet! Priča oko ovog otoka svoje početke ima već krajem 18. stoljeća, točnije 1798. godine, kada je brod Betsy, na čelu sa kapetanom Edmond Fanningom, bio na svom putuovanju prema Aziji. Kao i svaku večer, kapetan se povukao u svoju kabinu, a nedugo nakon što je zaspao, probudio se na silaznim skalama. Bilo mu je čudno jer nikada nije hodao u snu, no nezabrinjavajući se previše, vratio se opet u svoju sobu na počinak. No, ista se priča ponovila nekoliko puta i kapetan je zaključio da mu nešto govori da bi bilo bolje zaustaviti brod do svitanja, što je i učinio i na posljetku uspješno zaspao i jutro dočekao u krevetu. Brod je sa jutarnjim svjetlom nastavio svoju plovidbu, a nedugo zatim su vidjeli greben koji bi ih, da su nastavili svoju plovidbu prethodne večeri, potopio. Riječ je bila o sjevernom dijelu koraljnog grebena koji okružuje atol Palmyre. Iako je kapetan Fanning upisao položaj ovog novootkivenog otoka, nikada ga nije predao na vrijeme tako da su zasluge za otkrivanje ovog otoka pripale drugom kapetanu.

Inače, idealan položaj Palmyre je zaslužan što ovaj otok izgleda poput netaknutog raja – bogata vegetacija, bijele pješčane lagune, životinjsko carstvo. Da, zbilja zvuči nevjerojatno, kao i činjenica da je jedno od rijetkih nenaseljenih područja. Sigurno se pitate zašto je ovakvo predivno mjesto tokom svih ovih godina ostalo nenaseljeno? Možda zbog morskih nemani koje kruže u atolu? Ili pak zbog životinja koje obitavaju na otoku? Ne, odgovor se skriva u velikom broju tragičnih događaja koji su se zbivali na ovom otoku te zbog negativnog i neprijateljski nastrojenog osjećaja koji prati sve posjetitelje otoka.

Palmyra je 1816. godine pružila utočište posadi španjolskog broda koji je stradao u borbi s drugim brodom, a prema legendi jedan dio posade je osim sebe uspio spasiti i blago, koje se navodno i danas nalazi zakopano na otoku. No, nešto je spriječilo njihov odlazak s otoka: izradili su dvije splavi kako bi pronašli svoj spas i put prema kući, no uspješno je pronađena samo jedna splav na kojoj je bio jedan član posade koji je nedugo nakon spašavanja umro od upale pluća. U međuvremenu se dogodilo još nekoliko nesreća koja su zabilježene, a vjerujemo da ih je veliki broj i nezabilježenih, u kojima su svi članovi posade netragom nestali. Godine 1974. atol je opet bio lokacija nesretnog događaja. Ubijen je bračni par Graham i to vjerojatno zbog skupocjene jahte koja je imala u sebi obilje hrane. Ubojica, bivši zatvorenik, je za to dobio doživotini zatvor. Nerijetko su se i u godinama nakon brodovi nasukavali na ovom području, a pojedini posjetitelji otoka bi poslije napuštanja atola nestali, odnosno za njih se više nikada nebi čulo… Zanimljivo je i da je za vrijeme 2. svjetskog rata ovaj otok pretrpio samo jedan napad i to bezuspješni, no ovaj atol je imao iznenađenje za pilote koji su svojim avionima pokušavali napasti otok, tako da se na tom mjestu srušio veliki broj aviona, a u to se vrijeme po prvi puta spomenulo proklestvo ovog otoka…