Otočje čini 44 otoka, otočića, hridi i grebena, a među njima najveći otoci su otok Lastovo i otok Sušac. Samo Lastovo nalazi se u srcu otoka, čiji je najviši vrh Hum, pa tako i najbolji vidikovac na otoku. Otok Lastovo amfiteatarskog je oblika, kuće su građene od kamena koji je ručno obrađivan, vezan žbukom ili bez veziva poput suhozida. Lastovske kuće često su povezane voltama (svodovima), imaju velike sulare (terase) i specifične fumare ( dimnjake). Upravo ti fumari jedna su od osobitosti Lastova, naime zašto su se gradili tako, nema jasnog objašnjenja, ali je sigurno da ne postoje dva identična dimnjaka. Neki smatraju da je to bilo svojevrsno natjecanje, gdje se pokazivala imućnost vlasnika.  Neki od dimnjaka ukrašeni su i rogovima životinja.

Naselje se proširilo u 15. i 16. stoljeću, gradile su se crkvice, kojih je danas 46, a od 16. do 18. stoljeća imali su organizirane straže zbog napada turskih gusara. Kad je u 18. stoljeću prestala ta opasnost, približili su se moru, te u Lučici gradili skladišta za preradu ribe.

Najpoznatija crkva je ona Kuzme i Damjana, iz 15. stoljeća gdje i danas stoji stup srama, a na njemu se kažnjavalo one koji se nisu pridržavali Statuta. Lastovski Statut donesen je još 1310. godine, i prema njemu nitko s otoka ne može prodati nekretnine, ni zemljište, ni vinograde, ni kuću nekom izvan Lastova, već samo stanovnicima Lastova. Poštivanju te odredbe jednim dijelom je sigurno doprinijela i geografska udaljenost, ali činjenica je, da je to jedan od rijetkih prostora gdje je stanovništvo ostalo autohtono. Osim toga u razdoblju nakon drugog svjetskog rata pa sve do 1992. godine otok je bio zatvorena vojna baza, a stranim turistima bio je zabranjen dolazak na otok. Danas na Lastovu živi oko 700 stanovnika, a više od polovine starije je od 65 godina. Izoliranost im je pomogla očuvati i jedinstven lastovski govor- jekavsku čakavicu.

Ono što Lastovo još čini posebnim je lastovski pokladni običaj, koji se nalazi i na listi naše zaštićene nematerijalne kulturne baštine. Priređuje se u spomen stvarnog događaja iz 15.stoljeća, evocira maurski napad na Korčulu, kad su Mauri poslali  svog izaslanika i na Lastovo sa zadatkom da nagovori i Lastovce na predaju. Međutim oni su ga zarobili, Mauri su se spremili na napad, no diglo se nevrijeme i uništilo njihovo brodovlje. Lastovci su zarobljenog Maura posjeli na magarca i rugajući se,vodili ga po otoku. Predvečer su razapeli uže i spustili ga s uzvisine i spalili.

Danas to izgleda ovako: među starijim Lastovcima bira se onaj koji organizira poklade, iskopa se zemlja od koje se izrađuje pokladna lutka, ide se kod krojača, on radi lutku koja obično teži oko 15 kg., poslije ručka ide se u tzv. grube maškare, crkva zvoni tog dana u 11 sati, umjesto u podne; oko 13 sati pokladari se razvrstavaju u parove, na najboljem magarcu sjedi Poklad, svira lira do kraja dana, povorka s barjaktarom koji nosi hrvatsku trobojnicu ide načelniku općine po dozvolu, nakon službenog odobrenja u dvorištu načelnikove kuće izvodi se ples s mačevima. Istovremeno skupljaju se tzv.  lijepe maškare, odnosno ženske maškare, po dvije jednako obučene i kreće istim putem, za muškim maškarama, ali na udaljenosti, jer se ne smiju sresti. Dvoje pokladara odnosi Poklada na vrh brda, Poklad se stavlja na drvenu vodilicu, na čizme mu stave bombe i pušta se uz eksplozije bombi, preleti 300 metara za 15 sekundi. Povorka odlazi do Dolca, glavnog trga i tu počinje ples uz pratnju lire, pridružuju se i ženske maškare. Poklad se zapali a kada se ugasi posljednji plamen, ljudi krenu kućama, a za kraj zvone crkvena zvona. U vrijeme poklada, broj stanovnika se udvostruči zbog znatiželjnih posjetitelja.

Parkom prirode otočje je proglašeno 2006. godine, uz Mljet naš je najšumovitiji otok pokriven isto kao i Mljet uglavnom alepskim borom i hrastom crnikom, biološki je jedno od najočuvanijih područja na Sredozemlju.

Tekst: Snježana Makivić

Slika: 123RF