Duboko u veoma nepristupačnoj prašumi na zapadu indonezijskog dijela otoka Nova Gvineja živi pleme Korowai koje je sve do 1974. godine bilo u potpunosti izolirano od ostatka svijeta, dok ih nije otkrio nizozemski misionar. Riječ je o malenom plemenu koje je uglavnom povezano krvnim srodstvom, a koje je u svijetu poznato zahvaljujući svojim kanibalskim navikama. Ovo izolirano pleme je jedina skupina ljudi na svijetu čija je rezidencija visoko u krošnjama drveća. Većina kuća se nalazi na visini od 12 metara, no jedan značajan dio tih kuća se nalazi i na visini preko 35 metara. Što je više drvo, to je veći prestiž u plemenu. Razlog zbog kojeg žive tako visoko je zaštita od životinja i insekata koji žive u nižim predjelima prašume. Svaka kuća je dovoljno velika da u nju stane do 12 osoba, a u kućama žive obitelji skupa sa kućnim ljubimcima. Ove kuće se izrađuju ručno, bez ikakvih strojeva, već se koriste alati koji izgledom podsjećaju kao da potječu iz kamenog doba.

Sve više pripadnika ovog plemena se spušta u sela gdje prihvaćaju postepeno zapadnjačku kulturu i civilizaciju, no ipak jedan dio ostaje u selu i još uvijek drži do svoje tradicije. Prema njihovim vjerovanjima, šumsko tlo pripada duhovima koji se noću kreću po njemu – zlodusima kakhua. Duh kakhua je muška vještica, odnosno stvorenje koje se maskira kao blizak prijatelj ili član obitelji odabrane žrtve, a kada žrtva zaspi kakhus ju ubija. Ukoliko član plemena na samrti uspije izgovoriti ime kakhua (člana plemena u koji se prerušio kakhua), tada ta osoba postaje demon i mora se ubiti strijelom napravljenom od kostiju ptice. Ovo pleme plijeni pozornost zbog svojih kanibaliskih navika, međutim za njih je kanibalizam tek oblik presude. Oni nisu svjesni da jedu čovjeka, već misle da jedu demona koji je pojeo člana njihove obitelji i to je jedini oblik pravde…