Sljedećeg tjedna, od 11.svibnja otvara se nacionalni park za posjetitelje, od 8 do 19 sati, cijena ulaznice biti će 50 kuna za odrasle do 24.svibnja, a onda do 18. lipnja 90 kuna. S obzirom na situaciju neće voziti panoramski vlak, i brod na dužoj liniji. Nažalost još uvijek to ne možemo zajedno, ali dok ne dođe taj trenutak, iskoristite priliku bez gužvi, uživajte i istražujte samostalno, napravite super fotku i podijelite je s nama.

Plitvička jezera smjestila su se na području Ličko senjske županije s 91 posto teritorija i  na području Karlovačke županije s 9 posto teritorija, na 300 kilometara od Zagreba. Naš su najstariji i najposjećeniji nacionalni park, što znači da je taj prostor iznimne prirodne ljepote s očuvanim ekosustavom, u kojem nema ljudi i da na tom prostoru vrijedi poseban režim ponašanja.

Nacionalni parkom proglašena su 1949.godine, a 1979. godine našla su se na UNESCO-vom popisu svjetske baštine. No, ono što se često zaboravlja je činjenica da prostor s tog popisa može biti i uklonjen. Tako su se jezera našla pod povećalom zbog prijave o prekomjernom broju posjetitelja i preizgrađenosti područja. Naime u ljetnim mjesecima taj broj zna premašiti 14 000 dnevno, a svake godine park posjeti preko milijun posjetitelja, a milijunti turist bilježi se svake godine sve ranije i ranije.

Prije uklanjanja s popisa, lokacija se prvo uvrštava na popis ugrožene svjetske baštine, a jezera su se već na njemu našla u vrijeme Domovinskog rata, no tada su procijenili da ratna zbivanja nisu negativno utjecala, te su s popisa ugrožene baštine uklonjena 1997. godine.

Temeljni fenomen jezera su sedrene barijere, a starost aktivnih sedrenih barijera procjenjuje se na šest i sedam tisuća godina. Sedra je izuzetno osjetljiva, a prijeti joj kanalizacijski sustav, mineralna gnojiva s okolnih poljoprivrednih površina i čitav niz faktora. Veliku zaslugu za proglašenje nacionalnog parka imao je botaničar i akademik Ivo Pevalek koji je otkrio kako su vodene mahovine i alge presudne za geomorfologiju jezera. Još davne 1937. godine on je rekao: „Vode, jezera, slapova i šuma ima i drugdje, ali Plitvička jezera su samo jedna”.

Iako govorimo o čak 16 jezera, vodene površine zauzimaju jedan posto površine, a sve, ostalo zauzimaju šume, među kojima je najzastupljenija bukva i jela. Šume upravo svojim sustavom korijena povezuju tlo i sprečavaju eroziju tla u vodeni ekosustav. Tako je 1965. godine  prašuma Čorkova uvala proglašena posebnim rezervatom šumske vegetacije, sa 1267 biljnih vrsta, od kojih je 75 endema i 55 različitih vrsta orhideja.

Nakon drugog svjetskog rata počinje izgradnja objekata, a na izgradnji radili su najpoznatiji arhitekti tog vremena kao Marijan Haberle, Ivan Vitić, Stjepan Planić…

Marijan Haberle  zaslužan je za izgradnju hotela Plitvice, otvorenog 1957.godine, najviše kategorije.

Gornjih jezera je 12 pri čemu dva najveća su Prošćansko jezero dubine do 37 metara i dužine 2 kilometra, te jezero Kozjak dubine do 45 metara.

Gotovo svi jezerski toponimi vezani su uz nesretne događaje.

Legenda vezana uz naziv Prošćansko jezera govori o velikoj suši koja je zadesila ljude, te su oni molili, odnosno prosili za koju kap kiše, a rezultat njihove prošnje, bila je kiša koja je padala danima sve dok se nisu formirala jezera.

Legenda vezana uz naziv jezera Kozjak, je utapanje koza u njemu.

U jezeru Ciginovac, koje vodu dobiva iz Prošćanskog jezera, prema legendi utopio se loveći ribu ciganin.

Iz Ciginovca voda se prelijeva u Okrugljak, koji naziv može zahvaliti svom obliku.

Slijedi Batinovac ili Bakinovac po nekoj baki koja se navodno nekad utopila upravo u tom jezeru.

Zatim se nižu Veliko i Malo jezero, jezero Vir, te treće po veličini iz gornjih jezera, jezero Galovac, nazvano po nekom Galoviću koji se u njemu utopio. Na Galovcu su slapovi koji se spuštaju niz 20 metara visoku sedrenu barijeru, a svojim prskanjem zaslužili su naziv Prštavci.

Slijedi Milino jezero, Gradinsko, Burgeti i posljednje u nizu jezero Kozjak.

Donjih jezera je četiri i to Milanovac, koji je naravno dobio ime po pastiru Mili koji se u njemu utopio, nastavlja se jezero Gavanovac, po Gavanovom blagu koje je u njemu nestalo, zatim Kaluđerovac i Novakovića Brod, u kojem se utopio hajduk Novaković, bježeći pred Turcima. Iznad tog jezera je Veliki slap visok 78 metara, i tu svoj put počinje rijeka Korana prema rijeci Kupi.

Iz jezera Milanovac u jezero Gavanovac pada slap nazvan prema našoj opernoj divi Milki Trnini koja je financijski pomogla tadašnje „Društvo za uređenje i poljepšavanje jezera”.

U nacionalni park moguće je ući na prvom ulazu Rastovača ili na drugom ulazu Hladovina.

Ako posjećujemo samo donja jezera, od prvog ulaza pješački prolazimo uz jezero Novakovića Brod do Velikog slapa, te nastavljamo pješke uz jezero Kaluđerovac, Galovac, Milanovac do livade Kozjačka draga uz jezero Kozjak i na pristaništu broj 3 panoramskim brodom dolazimo do pristaništa broj 1, odakle pješke se uspinjemo do stanice panoramskog vlaka broj 2, od kuda se vozimo do stanice broj 1, nedaleko od ulaza u park.

Ukoliko ulazimo na drugom ulazu i posjećujemo samo gornja jezera, tada se spuštamo pješke do pristaništa broda 1, prelazimo brodom do pristaništa 2, od tuda se pješke penjemo lijevo i krećemo uz gornja jezera, do Prošćanskog jezera, gdje se na stanici panoramskog vlaka broj 3 ukrcavamo i vozimo do stanice broj 2, ukoliko izlazimo na drugom ulazu ili nastavljamo do stanice broj jedan, ukoliko izlazimo na prvom ulazu.

3Oak kilometara od Plitvičkih jezera nalaze se tzv, Male Plitvice, odnosno Rastoke, maleno mjesto nastalo na mjestu spajanja tokova rijeke Slunjčice i Korane. Rastoke su nastale sredinom 17. stoljeća kao mlinarsko naselje, devastirane su u Domovinskom ratu a danas obnovljene. Ime naselja govori o rastakanju rijeke Slunjčice u malene rukavce koji formiraju male slapove ( Vilina kosa, Konjski rep, Hrvoje). Zbog svoje etnografske, arhitektonske i prirodne vrijednosti upisane su u Registar nepokretnih spomenika kulture.

Na Rastokama ćete naći muzej s godinama prikupljanim kućanskim priborom i alatkama iz svakodnevnog života na ovom prostoru, poput vretena, tkalačkog stana, petrolejki.  Osim u taj muzej moguće je zaviriti u mlinice, malenu špilju, ribnjak. I neka vas ne iznenadi indijanski totem, jer i Rastoke su bile mjesto gdje je bilo indijansko selo u filmu Winnetou, snimanom prema romanu Karla Maya 1962. godine, a u kojem su kao statisti sudjelovali i lokalni ljudi.

 

Tekst: Snježana Makivić

Slika: 123RF