Doživite jedinstvenu igru zelenila i vode u najstarijem Nacionalnom parku u Hrvatskoj! Ovo jedinstveno područje je proglašeno nacionalnim parkom još u travnju 1949. godine, a njihovu jedinstvenu ljepotu i značaj je prepoznao i UNESCO, te ih je 1979. godine uvrstio na listu prirodne baštine i to kao jednu od top prirodnih atrakcija! Najposjećeniji Nacionalni park u Hrvatskoj se smjestio na području dvije županije: 91% se nalazi na području Ličko-senjske županije dok je 9% parka smješteno na području Karlovačke županije. Prostire se na gotovo 30 000 ha, od čega jedan manji dio zauzimaju jezera, dok veliki dio otpada na šume i prostrane travnjake. Područje parka čini ukupno 16 jezera, koja možemo podijeliti na Gornja i Donja jezera koja se stepenasto prelijevaju i silaze jedno u drugo u nizu od 5 460 metara zračne linije. Gornja jezera su: Prošćansko jezero, Ciginovac, Okrugljak, Batinovac, Veliko jezero, Malo jezero, Vir, Galovac, Milino jezero, Gradinsko jezero, Veliki Burget i Kozjak. Donja jezera su: Milanovac, Gavanovac, Kaluđerovac i Novakovića Brod. Jezera natapaju vode Crne i Bijele rijeke te rječice sa pritocima.

Jezera su navodno nazive dobila prema legendama, tako da svako od jezera ima specifičnu i zanimljivu priču po kojoj je dobilo ime:

Prošćansko jezero – ovo ime potječe od ograda koje si izgradili lokalni poljoprivrednici kao barijere između obradivih površina i jezera. Ljudi su koristili štapove (prošče) i zemlju za izgradnju ovih ograda. Legenda o prošnji vode od Crne kraljice govori kako je lokalno stanovništvo prosilo istu, a iz njihove prošnje nastalo je Prošćansko jezero.

Ciginovac (Cigino jezero) – prema legendi Rom (ciganin) utopio se u ovom jezeru tijekom ribolova.

Okrugljak – ime je dobio po svom okruglom obliku.

Batinovac – prema jednoj legendi na ovom jezeru živio je seljanin po imenu Batinić, prema drugoj legendi u ovom jezeru utopila se jedna baka.

Veliko jezero

Malo jezero

Vir – ime potječe od vira u sredini jezera

Galovac – po legendi na ovom jezeru poginuo je vođa pobunjenika Gal koji je porazio turke.

Milinovo jezero – prema legendi Mile Marić iz mjesta Stropina utopio se u ovom jezeru.

Gradinsko jezero – jezero je nazvano prema građevini ili samostanu koje je svojevremeno bilo smješteno između jezera Kozjak i ovog jezera.

Bukovi – lanac malih plitkih jezera odvojenih sedrenim barijerama i prekriveni niskom vegetacijom. Ime dolazi od bučnih vodnih putova među njima.

Kozjak – na otoku u sredini jezera (Štefanijin otok) mještani su znali držati ovce kako bi ih zaštitili od vukova. Ime potječe od legende prema kojoj je 30 mladih koza bježalo od vukova tokom zime, te su utopile u jezeru nakon puknuća tankog sloja leda koje je prekrivalo Kozjak.

Milanovac – prema legendi jezero je dobilo ime po pastiru Milanu koji se utopio u njegovim vodama ili po mlinaru Mili Perišiću koji je imao mlin na jezeru.

Gavanovac – prema legendi na dnu jezera leži skriveno blago čovjeka po imenu Gavan.

Kaluđerovac – prema legendi u obližnjoj pećini Šupljara ili u pećini Golubnjača na rubu kanjona živio je kaluđer (svećenik) od koga su lokalni ljudi tražili savjete.

Novakovića brod – prema jednoj legendi hajduk po imenu Novaković zbačen je sa svog konja u ovo jezero, prema drugoj legendi čovjek po imenu Novaković iznajmljivao je brodove na ovom jezeru.

Najveće i najdublje jezero na području parka je Kozjak, koje se nalazi na granici Gornjih i Donjih jezera te je nastalo spajanjem dva jezera. Uz ovo jezero se nalazi i središte turističke aktivnosti, te upravo ovdje možete sjesti i odmoriti te kupiti neki od suvenira koji će Vas podsjećati na prekrasan dan proveden na području Nacionalnog parka. Vodopad potoka Plitvice tvori najveći slap u Hrvatskoj, Veliki slap, visok 78 metara! Osim po visini, od ostalih slapova se razlikuje po tome što nastaje obrušavanjem potoka niz strmu liticu, dok preostale slapove tvore jezera. Potok Plitvica se spaja sa Plitvičkim jezerima kod kod kamenog udubljenja na završetku stepeničastog toka, Sastavaka. Tako sjedinjeni, potok i jezerske vode čine početak toka rijeke Korane. Veliki slap je posebno impresivan za vrijeme zimskih mjeseci, kada nalikuje na impresivan zid od leda.

Područje Parka dio je Dinarskog krškog područja te pripada jednoj od najdojmljivijih krških cjelina u svijetu, dok na području parka prevladavaju mezozojski vapnenci s ulošcima dolomita te sami dolomiti, a upravo je odnos propusnih ili vododrživih dolomita uvjetovao današnji izgled ovog cijelog prostora. Poseban zemljopisni položaj i specifične klimatske značajke su pridonijeli nastanku prirodnih fenomena, ali i biološkoj raznolikosti. Jedan od posebnih prirodnih fenomena na području Parka su svakako sedrene barijere, koje omogućavaju ujezerivanje vode. Naime, vode Plitvičkih jezera su prezasićene otopljenim kalcijevim karbonatom u obliku kalcijevog bikarbonata, te upravo iz ovako mineralizirane vode na brzacima i sedrenim barijerama dolazi do izlučivanja kalcijevog karbonata u obliku sitnih kristala koji se potom taloži. Ono što je vrlo bitno za ovaj specifičan i složen proces stvaranja sedre su modrozelene alge, alge kremenjašice, bakterije te jednostanični i višestanični organizmi mikroskopske veličine koji predstavljaju jedinstvenu životnu zajednicu. Ove alge i bakterije izlučuju mukopolisaharidnu tvar na koju se lijepe mikrokristali kalcita te predstavljaju mjesto kristalizacije oko kojih se taloži kalcijev karbonat iz vode i tvori sedrene barijere. Starost aktivnih sedrenih barijera se procjenjuje između 6 000 i 7 000 godina, što bi odgovaralo njihovom nastanku nakon posljednjeg ledenog doba. Svakako treba napomenuti kako su sedrene barijere veoma osjetljive te kako je njihov rast i razvoj ugrožen ukoliko dođe do poremećaja fizičko-kemijskih i bioloških čimbenika koji sudjeluju u procesu osedravanja.

Područje parka se nalazi na južnom dijelu gorskog lanca Male Kapele, na nadmorskoj visini od 450-1 280 metara. Prema Keppenovoj klasifikaciji ovdje prevladava umjereno topla i vlažna klima sa ugodnim ljetima, popularno znana kao klima bukve. Prosječna godišnja količina oborina iznosi 1 500 mm i najveće su tijekom proljeća i jeseni. Vrsta vegetacije je definirana geografskim širinama, nadmorskom visinom, ali i geološkom podlogom te vrstom tla, koju čine vapnenačke i dolomitne stijene. Šume prekrivaju gotovo 3/4 površine parka, i nalaze se u različitim stadijima od šikara pa sve do prašumskog stadija (Prašuma Čorkova uvala). Šume Parka možemo podijeliti na zonu šuma bukve (najzastupljenije) te zonu bukvo-jelovih šuma koje predstavljaju trajni vegetacijski oblik. Unutar ovih zona razvijen je i niz azonalnih vegetacija, kao što su šume vrbe, crnog graba, smrekove šume. Na području Parka ističu se ukupno 22 zaštičene vrste biljaka, od kojih se posebno izdvaja gospina papučica, najljepša europska orhideja. Posebnu pozornost zaslužuje i Zlatna jezičnica, biljka koju se može jedino pronaći na području Nacionalnog parka. Unutar Parka mogu se izdvojiti područja koja su vrlo interesantna i bogata vrstama: usko područje uz jezera, prašuma Čorkova uvala, Ljeskovačka bara (cret) te Rudanovac i Vrelo – hidrografski, ekološki i botanički najznačajnije i najvrjednije područje Parka izvan sustava jezera. Osim što predstavljaju bogatu šumsku floru, ove šume su ujedno i staništa mnogobrojne faune pri čemu svakako treba spomenuti veliku i stabilnu populaciju sova, dok od krupnih sisavaca na ovim područjima obitavaju šumski medvjed, vuk i ris. Na ovim područjima obitava i velika skupina kukaca, gdje se posebno ističu leptiri kojih ima čak 321 vrsta (245 noćnih) te tulari kojih ima oko 80 registriranih vrsta. Plitvička jezera i njihovi pritoci uglavnom imaju glavna obilježja tipičnih pastrvskih visinskih voda. Ipak, potočna pastrva jedan od prastanovnika ovih jezera, danas je značajno potisnuta alohtonim populacijama klena i crvenperke. Osim navedenih, samo u jezeru Kozjak dokazano je prisutstvo još najmanje 4 vrste riba. Vodozemci su sa oko 12 vrsta dosta brojna skupina kralješnjaka, dok su gmazovi zastupljeni relativno malim brojem vrsta. Duge zime i debeli snježni pokrivač smanjuju brojnost ove skupine kralješnjaka.

Na području Parka do sada je zabilježeno oko 114 speleoloških objekata među kojima prevladavaju jame. U morfološkom smislu, najznačajniji objekti su jama Čudinka (sa svojih 203 m dubine je dugo vremena bila jedna od najdubljih u Hrvatskoj) te jama na Vrišću (154 m dubine). Na području jezera se također nalaze zanimljive špilje, među kojima se posebno ističe Mračna špilja kod Donjih jezera u kojoj su pronađene kosti špiljskog medvjeda.

Arheološka istraživanja pokazuju da je na području parka bilo i prapovijesnih naselja, gdje su pronađeni ostaci utvrde (Gradine) ilirskog plemena Japodi. Na tom istom mjestu su i Rimljani podigli stražarnice na čijim se temeljima kasnije utvrdio samostan, čiji su osnivači bili Pavlini. U 19. stoljeću stočari su počeli naseljavati područje oko jezera, koji su počeli podizati drvene kolibe, a koje se s vremenom razvila brvnara sa podrumom od kamena i strmim krovovima koji su bili pokriveni slamom. Ovo područje je dosta rano započelo sa turističkim razvojem. Sredinom 19. stoljeća je osnovana Uprava graničarskih šuma koja na Velikoj poljani gradi ”Putničku kuću”, koju je narod preimenovao u ”Carsku kuću” jer su u njoj odsjedali carski oficiri i sastojala se od svega 3 spavaće dobe. Krajem 19. stoljeća, ovdje se otvorila prva gostionica i pilana, međutim uskoro je sve izgorilo u požaru. Godine 1896. izgrađen je i otvoren hotel sa 28 soba, jednokatni objekt od kamena i drveta građen u stilu krajiških čardaka. Turističkom razvoju ovog područja je svakako pridonijela i izgradnja ličke pruge 1927. godine, a broj posjetitelja je rastao iz godine u godinu, sve do Drugog svjetskog rata. Uskoro je izgrađen veliki broj smještajnih kapaciteta, a Domovinski rat je nakratko zaustavio turistički razvoj ovog područja. U spomen na Domovinski rat i mjestu pogibije prve hrvatske žrtve, mladog hrvatskog policajca Josipa Jovića, nalazi se spomen obilježje.

Svakako je zanimljiva i legenda koja opisuje sami nastanak ovog nadasve jedinstvenog svjetskog prirodnog bisera. Prema legedi, jezera su nastala nakon velike suše. Ljudi, životinje i biljke su čeznuli za kapljicom vode i neprestano su se molili. Tada se u dolini pojavila Crna kraljica sa svojom veličanstvenom pratnjom te se smilovala narodu i uz jak vjetar i grmljavinu im je poslala kišu koja je je padala toliko dugo, dok nije oformila jezera.

Plitvička jezera su podjednako lijepa i očaravaju u svako godišnje doba. Dok proljetno i ljetno vrijeme nudi obilje vode i uživanje u modrozelenj boji jezera, jesen i zima imaju svoje čari. Zamrznuti slapovi i jezera za vrijeme zimskih mjeseci su idealan razlog za posjetu i uživanje u ovom jedinstvenom biseru!

photos: 123RF