Od trenutka kada su otkriveni pod slojem od šest metara prašine i zemlje, Pompeji su postali omiljeno turističko odredište, i to zahvaljujući velikoj katastrofi koja je zauvijek ugasila život u njima. Područje Pompeja i obližnjih gradova Napuljskog zaljeva bilo je naseljeno još u doba neolita, dok arheološki nalazi pokazuju da je naselje Pompeja ubrzo došlo pod utjecaj kultiviranih Grka naseljenih u blizini zaljeva tijekom 8. stoljeća prije Krista. Dolaskom Etruščana utjecaj Grka je počeo slabiti, no to je potrajalo do bitke kod Kume 474. godine prije Krista kada je etruščanska mornarica uništena od strane sirakuške vojske. Nakon drugog razdoblja grčke prevlasti, pleme Samnićana je potkraj 5. stoljeća došlo na vlast i upravo su oni ostavili jako veliki utjecaj na Pompeje te postavili temelje grada. Pompeji se po prvi puta spominju 310. godine prije Krista i to zahvaljujući ratovima Samnićana sa Rimljanima, koji su protjerani iz svojih domova upravo dolaskom Rimljana koji su sljedećih 150 godina postojeće kuće i javne zgrade prilagođavali svojim potrebama i svom načinu života, ali su podizali nove objekte (terme, hramove, amfiteatar,…).
Pompeji i okolna naselja su se smjestila podno planine Vezuv, vulkana koji je mirovao više od 1 500 godina, tako da stanovnici nisu bili svjesni opasnosti koja ih je okruživala. Pompeje i Herkulaneju je 62. godine pogodio veliki potres koji je oštetio brojne javne ustanove i privatne kuće, a svega 17 godina poslije se dogodila katastrofa koja je ugasila život na ovom području. Tog kobnog dana, 24. kolovoza 79. godine, probudio se Vezuv, a plinovi koji su izlazili iz njega su stvarali visoki oblak koji se uzdizao i do 15 km u visinu. Vjetar je oblak nosio prema naselju, a užareni komadi stijena su se miješali sa zrakom, hladili i padali na tlo. Uskoro su pepeo, komadi kamenja i drugi vulkanski ostaci prekrili grad naslagama većima od 3 metra! U tom trenutku Pompeji su brojali oko 15 000-20 000 stanovnika, koji su izbezumljeno bježali pokušavajući spasiti sebe, svoju obitelj i svoje bogatstvo, dok su robovi morali čuvati svoje gospodare i njihovo bogatstvo. Veliki broj ljudi se sklonio u kuće misleći da će tako preživjeti i spasiti se, no krovovi kuća su pod težnom vulkanskih ostataka počeli pucati u odvlačiti u smrt stanovnike. Ujedno, arheolozi su otkrili da stanovnike nisu ubili pepeo i lava, već otrovni plinovi koji su nastali nakon tragične erupcije. Detaljan opis ovog nemilog događaja poznat je zahvaljujući Pliniju Mlađem, koji je svjedočio ovoj kataklizmi.
Oblak dima i pepela koji se spuštao s Vezuva je ubijao sve pred sobom: ljudi na obali su izgorjeli i pougljenili dok su oni u kućama umrli od toplotnog udara. U kućama je pronađeno preko 300 ljudskih kostura, dok je uz obalu napuljskog zaljeva pronađeno preko 120 ljudskih kostiju čime je dokazano da su ljudi poginuli tijekom pokušaja bijega. Zahvaljujući naslagama prašine i zemlje koje su u kratkom roku prekrile cijelo područje, tijela stanovnika su ostala očuvana, kao i cijeli rimski grad.
Pompeji su nastali na vulkanskoj lavi, tako da imaju veoma nepravilan oblik. Grad je bio okružen bedemima dužine do 3 km koji su ga štitili, a ulaz i izlaz iz grada bio je moguć kroz ukupno 7 gradskih vrata. Glavna gradska ulica, Via Stabiana, prolazila je smjerom jugoistok-sjeverozapad, a nju su presjecale druge dvije glavne ulice: Villa dell’ Abbondanza i Via di Nola. Središte grada je činio forum sa Jupiterovim hramom, Apolonovim hramom, bazilikom, svetištem i različitim upravnim zgradama, dok se amfiteatar nalazio u istočnom dijelu grada a kazalište u južnom. Obiteljske kuće su uglavnom bile pravokutnog oblika, s atrijima i peristilima, a kao najluksuznije su se istcale Kuća fauna sa poznatim Aleksandrovim mozaikom, Kuća Vetijevaca i Kuća Marka Lukrecija Frontona. Javne kupelji su bile raštrkane cijelim gradom, a bogati stanovnici Pompeja su u svojim luksuznim domovima imali i privatna kupališta. Na obroncima oko Vezuva nalazile su se raskošne vile, među kojima i vila poznatog filozofa i najvećeg rimskog govornika Cicerona. Među znamenitim građevinama na obroncima svakako treba istaknuti Diomedovu vilu i Vilu misterija u kojoj se nalaze neke od najljepših pompejskih freski, a koja je od nedavno otvorena za javnost. Zanimljivost Vile misterija je preša za vino i velika freska duž zidova blagovaonice oslikana zagonetnim prizorom svečanosti uvođenja žene u brak. Pompeje posjećuje jako veliki broj turista iz cijeloga svijeta, a jedna od posebno zanimljivih građevina je Lupanarij, najbolje organizirana javna kuća u gradu koja je imala brojne sobe i kamene krevete prekrivene madracima. Zidovi su bili oslikani prikazima erotskih poza, dok su prostitutke bile većinom robinje. Unatoč izvanrednoj gradskoj strukturi i velikom bogatsvu, Pompeji nisu imali važnu povijesnu ulogu u Rimskom carstvu, već su bili lučki grad koji je zahvaljujući trgovini ostvario značajno bogatstvo i razvoj.
Da, priroda zbilja zna biti okrutna, a to su najbolje osjetili gradovi smješteni u podnožju moćnog Vezuva koji su bili direktno pogođeni ovom katastrofom. No, od trenutka slučajnog otkrivanja ostataka Pompeja krajem 16. stoljeća (arhitekt Domenico Fontana) i njihovo iskopavanja pa sve do danas, upravo su nam ti gradovi donekle približili svakodnevni život stanovnika rimskog grada. Ovi veličanstveni ostaci oduševljavaju turiste i znanstvenike, stoga i ne čudi što je UNESCO 1997. godine Pompeje, Herkulanej, Stabiju i ostale gradove uništene u razornoj erupciji uvrstio među zaštićenu svjetsku baštinu.
photos: ©123RF