Čast, ponos i hrabrost bile su među glavnim odlikama ove plemićke vojničke klase koja je slijedila put Bushida (puta ratnika koji opisuje kodeks ponašanja i Samurajsku filozofiju). Ovi nadaleko poznati Japanski ratnici bi zbog gubitka časti bili obavezni počiniti samoubojstvo Harakirijem, što dovoljno govori o tome u kolikoj su mjeri do nje držali. Čast je bila centar samurajskog života koji je bio usmjeren zaštiti svoga gospodara. Samuraji koji ne bi imali gospodara ili su ga izgubili nazivali su se Ronin, od kojih su mnogi postali učitelji (Sensei). Samuraji su morali znati čitati i pisati te se služiti matematikom. Većina su bili Budističke i Šintoističke vjere. Samuraji su nastali od stražara carskog dvora i ratnika koji su unajmljivani da rade posao policije. Oni su svoje vještine konstantno morali poboljšavati, te su uskoro prozvani saburai (kasnije promijenjeno u samurai). Siromašniji samuraji su radili lakše poslove, ali nikada teške kao npr. poljoprivredne, a oni bogatiji su vladali nad trgovcima, seljacima itd.

Samuraji su bili vrlo poštovani u feudalnom Japanu i imali pravo ubiti osobu koja im se drsko obratila ili ih napala, iako su to pravo koristili vrlo rijetko. Najpoznatije samurajsko oružje je dugi mač Katana, kraći mač Wakizashi, bodež Tanto, a koristili su se i lukom i strijelom, kopljem i nizom manje poznatog oružja.
Krajem 19. stoljeća došlo je do reformi prema kojima Samuraji više nisu bili vladajuća klasa, te je došlo do postepenog raspada pri kojem su se mnogi Samuraji priključili carskoj vojsci.

photos: pixabay.com