Sueski kanal je umjetni prolaz duljine 163 kilometara koji razdvaja Sredozemno i Crveno more, tj. razdvaja afrički od azijskog kontinenta i najbliža je pomorska veza između zapadne i istočne Zemljine hemisfere. Kanal je dobio ime po egipatskom gradu Suezu. Sam kanal je od enormne važnosti za opskrbu Europe naftom sa Bliskog Istoka. Sueski kanal pušten je u promet 16. studenog 1869. godine, a samu izgradnju kanala izvelo je francusko trgovačko društvo “Compagnie Universelle du Canal de Suez”, pod upravom Ferdinanda Lessepsa. Na sjevernome ulazu u kanal nalazi se grad Port Said, a najveći je Ismaillia, prometno čvorište prema Kairu. Na južnom ulazu u kanal je grad Suez. Sama gradnja započeta je u Egiptu u gradu Port Said, a cijelokupni materijal korišten u izgradnji je uz ogromne poteškoće dopreman iz Europe. Gradnja je bila mukotrpna jer su radnici oboljevali od kolere, a pitka voda je predstavljala najveći problem za cca 25 tisuća radnika. Sveukupno, na kanalu je radilo oko milijun i pol radnika, a čak njih 125 tisuća je umrlo od kolere. Zanimljivost je da je među radnicima bilo i oko 3 tisuće Hrvata, a posljednju zapreku spajanju je uklonio hrvatski radnik Andrija Lončarič Josipov, dok je hrvatski svećenik Ljudevit Ćurčija kanal blagoslovio pri otvaranju. Upravljanje kanalom u početku je bilo jako neisplativo, te se Egipat našao pred bankrotom pa je 1875. godine vlada Velike Britanije preuzela egipatski dio dionica u kompaniji i time stekla odlučujući utjecaj na kanal. Otpor stanovništva utjecaju Britanije rezultirao je Urabijevom pobunom, što je opet, suzbijanjem pobune (1882), dovelo do britanske okupacije Egipta koji je do tada bio dio Osmanskog Carstva.

Iako je Konvencijom iz Konstantinopolisa 1880. godine, Sueski kanal proglašen neutralnom zonom i garantiran je slobodan prolaz trgovinskim i ratnim brodovima, područje kanala bilo je već u Prvom svjetskom ratu predmet prijepora. I nakon osnivanja Kraljevine Egipta 1922. godine, Velika Britanija zadržava kontrolu nad kanalom, što potvrđuje ugovorom 1936. godine. Vlasnik i gospodarski korisnik kanala, koji je u međuvremenu postao vrlo profitabilan, i dalje ostaje “Compagnie universelle du canal maritime de Suez”. Britanska kontrola zadržala je kontrolu i tijekom Drugog svjetskog rata odbivši napade talijanske i njemačke vojske. Od izgradnje 1869. godine do 1975. godine, vodile su se žestoke bitke oko upravljanja 163 kilometra dugim kanalom. Danas promet ponovno raste, što je dokaz jenjavanja krize oko upravljanja.

photos: pixabay.com