Svaka zemlja i narod imaju svoje rituale i tradicije koje su vezane uz odabir posljednjeg počivališta najdražih. Stanovnici grada Sagada na Filipinima se ubrajaju među narode koji imaju nadasve neobičan način pokapanja svojih mrtvih. Najstariji među visećim lijesovima su stari tek stoljeće, dok su posljednji među njima postavljeni pred nekoliko desetljeća. Stanovnici ovog gradića su ponajviše vodili računa o uređenju i pripremi pokojnika, dok bi se za izradu lijesa svatko morao pobrinuti prije svoje smrti, a ukoliko osoba to nije bila u stanju, tada bi tu obavezu preuzimali članovi uže obitelji. Vjeruje se da ovaj običaj vješanja lijesova potječe od vjerovanja da su tako pokopana tijela bliže nebesima.

Ljudi bi prije smrti izdubili deblo (ili pak članovi njihove obitelji), a poslije smrti leš bi se ugurao u to deblo koje bi se prvo dimilo kako bi leš ostao očuvan tijekom petodnevnog žalovanja, a zatim bi se deblo odnijelo na okolna brda gdje bi se pokojnik pridružio ostalim precima u jednoj od mnogobrojnih pećina ili bi se deblo objesilo na stijenu, iznad doline Echo! No, jedan od uvjeta je da preminuli ima obitelj i unuke, kako bi mlađe generacije imale duhovnu korist. Područje oko Sagade ima šezdesetak velikih pećina, a neke od njih su bile otvorene za javnost, poput Kristalne pećine. Zahvaljujući vandalima koji su trgali stalaktite u pećinama i krali kosti, pećine su zatvorene za javnost. Jedan od običaja je da svaka osoba koja prolazi pokraj lijesa ostavi poklon, međutim strogo je zabranjeno pokazivati prstom u lijes jer se vjeruje da to donosi nesreću!