Smjestilo se tik uz jadransku obalu, protežući se od Pirovca, do Pakoštana, dužinom od skoro 14 kilometara, na površini od 57 četvornih kilometara, a samo jezero zauzima 30 četvornih kilometara, što ga čini našim najvećim prirodnim jezerom. Parkom prirode proglašeno je 1999. godine. Ime je dobilo prema 4 kilometra udaljenom starom gradu Vrani, nekad važnom civilnom i sakralnom utvrdom kojom su upravljali benediktinci, Mlečani i Osmanlije.

Nekada je čitavo područje bilo izrazito močvarno, a stanovnici su neprestano bili izloženi malariji. Sredinom 18. stoljeća posjede, odnosno tada Vranski feud dobiva mletački časnik Francesco Borelli, te počinje razmišljati o isušivanju močvare. Posao je zahtijevao znanja, vremena i novca. Kanal Prosika, dug oko 850 metara i širok oko 4 metra probijan je dvadesetak godina. Razina jezera pala je odmah oko 3 metra, nestala je malarija, povećala se količina plodnih polja, a mletački časnik dobio je titulu „conte di Vrana”.

Vransko jezero oduvijek je bilo bočato, zbog miješanja vode s morem, međutim danas se susreće s ozbiljnim problemima izazvanim globalnim zatopljenjem. Ljeta su sve toplija i suša, te vodostaj zna biti toliko nizak, da more praktički direktno ulazi u jezero, što povećava slanost na 18 promila, a uobičajena je oko dva do tri promila. Nedostatak kisika konstantno prijeti, a posljednja velika suša zabilježena je 2012. godine kada je došlo do katastrofalnog pomora riba.

Danas je jezero raj za ribiče, koji uživaju u mnogim vrstama koje su unešene umjetno, nakon drugog svjetskog rata radi uzgoja i ribolova, poput šarana. A jedna od osobitosti jezera je autohtona vrsta-jegulja, koja je ovdje kao i na Krki zaštićena. Inače jegulja se u životu mrijesti jedan jedini put i nakon toga ugiba. Život započinje u Sargaškom moru, putuje nošena golfskim strujama dvije godine, ulazi u slatke vode povezane sa Sredozemljem, Sjevernim i Baltičkim morem i Atlantikom, a more napušta i odlazi u jezera u četvrtoj godini, s otprilike deset godina postaju spolno zrela, i tada kreće njen obrnuti put, iz jezera prema Sargaškom moru, gdje zatvara savršen prirodni krug. Jegulja je godinama prehranjivala ovdašnje stanovnike, koji su razvili i poseban sustav za lov jegulja, kamene vrše.

Vransko jezero kao ornitološki rezervat pruža stalni dom 102 vrsta ptica koje se ovdje gnijezde, nekim vrstama prolazna je stanica u vrijeme seobe, kada oko 200 jedinki zna napraviti priličnu gužvu, a nekima je savršeno zimovalište. Ornitolozi na ovom prostoru razlikuju čak 256 vrsta ptica. Zaštitni znak parka je rijetka čaplja, čaplja danguba, a u parku u sklopu individualnih programa organizira se i promatranje ptica.

U parku se može uživati šetajući poučnim stazama, a u ornitološkom rezervatu, poučna staza ptica nalazi se na visokim drvenim stupovima koji ostaju nad vodom i u vrijeme poplava. Za ljubitelje brdskog biciklizma, jezero se može obići i na 45 kilometara biciklističkih staza.  Ulaz za posjetitelje je kod Pakoštana, u info centru Crkvine, a do info centra Kamenjak je 16 kilometara, gdje s vidikovca Kamenjak puca pogled na cijelo jezero, te na otoke zadarskog, šibenskog i kornatskog arhipelaga.

Tekst: Snježana Makivić

Slika: 123RF