Dali ste se ikada zapitali zašto koze imaju kratki repić? Mašu i mašu s njima ali za razliku od konja s tim malenim repićem se baš i ne mogu zaštiti od neugodnih i dosadnih muha. Malo sam proučavala ovu „problematiku“ i konačno našla odgovor.
U jednom malom zaseoku srušio se most, odnosno odnijela ga je bujica i seljani su ga željeli čim prije popraviti jer naravno nisu mogli prijeći na drugu stranu rijeke gdje su im bile njive i polja. Lokalnom siromašnom šumaru, koji je ujedno bio i jedini stolar, ponudili su ogroman novac da obnovi most, ali u 3 dana. To je siromaha jako zbunilo, imao je veliku obitelj, novac mu je trebao ali kako riješiti most u 3 dana? Zamolio je seljane da mu daju jedan dan viška za razmišljanje. Dobio je taj 1 dan i cijeli dan je razmišljao i razmišljao kako da obavi tražen, dobro plaćeni posao u tako kratkom roku, i kada na kraju ništa nije mogao smisliti lupio je šakom o stol i viknuo ”k Vragu s njim! Ne mogu ništa smisliti!” U tom jadu i bijesu krenuo je na spavanje i kada je ušao u sobu vidio je čudnog čovjeka u zelenom šeširu,koji ga je upitao ”stolaru, zašto si tako tužan?” , i čovjek mu je ispričao svoj problem. Mali čovječuljak mu odgovori da to nije nikakav problem i da će mu on sagraditi most u tom kratkom vremenu, ali, pod jednim uvjetom: ”prva duša koja izađe iz ove tvoje kuće i prijeđe most, biti će moja….” Stolar, koji je već shvatio s kime ima posla, malo se užasnuo, ali, privučen velikom sumom novaca pomislio si je ”ma, zeznut ću ja njega već nekako”. I, tako su se dogovorili. Tri dana kasnije most je bio gotov i mali vrag je stajao na sredini i čekao svoje plijen. Tako je čekao i čekao dok konačno nakon nekoliko dana eto stolara, približavao se mostu na kozi, u jednom trenutku je sišao s koze, tresnuo ju po guzici i potjerao na most. ”Eto ti ga na sada, imaš prvu dušu iz moje kuće”. Vrag je uhvatio kozu za rep.. Razočaran, povrijeđen, osramoćen i pun bijesa. Počeo je tako vrtjeti kozu držeći je za rep dok kozi nije pukao rep, a vrag je i dalje osramoćen i bijesan odjurio dalje…. smijući i rugajući se svima koji su gledali. Od tog vremena, koze imaju kratke repiće!!
Sve ovo događalo se u Austriji, na granici sa Švicarskom, u dolini Montafon u Tirolu i radi se o ”vražjem mostu”.
Ako vas put nanese u ovu predivnu dolinu turizam im se temelji na planiranje, alpinizam, skijanje ali pješački izleti posvećeni lokalnim pričama. Nekada davno hrabre žene i muškarci s graničnih područja između Austrije i Švicarske švercali su sve što su mogli izvan planina u svojim ruksacima, a kako bi robu prodali u susjednim dolinama i gradovima. Tražena „vruća“ roba je navodno završavala i na tržnicama u Münchenu. Švercali su sirovu kavu, koju carinici nisu mogli nanjušiti, ali i vino i razne žitarice. Znali su nadmudriti sve kontrole i imali su svoje posebne sistemu pa su tako, potplate svojih cipela navodno naopako zakucavali na cipele da izgleda kao da netko odlazi a ne dolazi. Čak i danas, mnoge stvari će vas, u ovome kraju podsjećati na njihove slavne krijumčare, pa možete prošetati kroz ovaj dio Alpa i otići na jedan od mnogobrojnih izleta i slušati priče pra pra nećaka jednog od najslavnijih krijumčara Meinrad Juena o njegovim dogodovštinama.
No ovo gore navedeno se moglo dogoditi i u Njemačkoj, Francuskoj, Engleskoj, Walesu… jer sve te zemlje imaju svoj ”Vražji most”.
Vjerojatno najpoznatiji je onaj u njemačkom parku Kromlauer, poznat kao Rakotzbrücke, a koji je posebno izgrađen tako da njegova refleksija u vodi stvara kompletan krug. Sagrađen po narudžbi lokalnog kneza 1860 g.od kamenja iz udaljenih kamenoloma. Odmah je dobio ime ”vražji most” jer se smatralo da takav most koji je ujedno opasan i čudesan mogu sagraditi smrtne ruke, odnosno sama Sotona!
Sam park se službeno zove ”Park azaleja i rododendrona Kromlau”, sagrađen u 19. stoljeću, kao engleski vrt, i ima mnogo ribnjaka i jezera. Nalazi se svega 6 km od Poljske granice i prostire se na cca 80 ha. Ulaz je besplatan i možete ući bilo kada. Vražji most, inspiracija mnogim romanticima i umjetnicima nalazi se svega nekoliko minuta hoda od besplatnog parkirališta u malom selu Kromlau.
Odakle uopće taj naziv za ”Vražji most”? Europa ih ima mnogo, Francuska oko 10, Njemačka 6, Italija oko 10, Velika Britanija oko 10. Susjedi Slovenci imaju 2, 1 u Tolminu a drugi je Hudičev most, Bohinj. Prema nekima, legende o vražjim mostovima nastajale su nevezano jedna na drugu, i u većini slučajeva graditelj mosta i vrag bili su u dosluhu – graditelj je davao dušu vragu za izgradnju mosta, ali zajedničko im je bilo i to da je graditelj na kraju našao način kako nadmudriti vraga a kako bi spasio ljudski život odnosno dušu.
Legenda o Rakotzbrücke ipak završava malo drugačije, nakon što je most izgrađen, graditelj je sam prešao most i žrtvovao je svoj život da spasi drugog ukućana. I nakon svih tih mostova, prevara I godina vrag je konačno došao na svoje.
Koji god odabrali ”vražji most” danas, slobodno ga prijeđite jer Vrag je odavno uzeo nečiju dušu za njegovo izgradnju. A ako se odlučite za Rakotzbrücke dobro napunite baterije fotoaparata i mobitela jer vas čekaju sati fotografiranja vjerojatno jednog od najljepših i najčudnijih mostova na svijetu.
Intelektualno vlasništvo Boba Komljen
Photo: Andrew Mayovskyy, Shutterstock