Nacionalni park Krka

Svega 15-ak kilometara od Šibenika nalazi se pravo bogatstvo prirodnih i kulturnih ljepota koji su na najljepši mogući način objedinjeni na području Nacionalnog parka Krka. Riječ je nacionalnom parku koji je prirodni i krški fenomen, a najviše je poznat po svojih 7 sedrenih slapova, međutim, park se može pohvaliti i bogatim kulturnim nasljeđem! Nacionalnim parkom je proglašen 24. siječnja 1985. godine, dok su pojedini djelovi parka pod zaštitom još od 1948. godine. Obuhvaća područje rijeke Krke koja izvire u podnožju Dinare, no nacionalni park počinje nešto južnije, dva kilometra nizvodno od Knina, no osim rijeke Krke park obuhvaća i donji tok rijeke Čikole. Posebno je zanimljivo ušće rijeke Krke – estuarij (potopljeno riječno ušće), koji se proteže na čak 23,5 km: od Skradina (drugog ulaza u NP) pa sve do tvrđave sv. Nikole koja se nalazi u šibenskom zaljevu sv. Ante. Posebno je zanimljivo da morska voda iz estuarija dopire sve do Skradinskog buka, koji je ujedno i najpoznatiji slap!

Najpoznatiji slapovi su svakako Skradinski buk i Roški slap, no ni ostali slapovi ne zaostaju za njihovom ljepotom! Skradinski buk je posljednja, sedma i naduža sedrena barijera koja se nalazi 13 kilometara nizvodno od Roškog slapa te 49 kilometara nizvodno od izvora rijeke Krke. Ovo područje je poznato kao najljepši krajobraz Nacionalnog parka i to zahvaljujući sedrenoj barijeri čiji je rast prouzročio ujezerenje vode rijeke Krke do Roškog slapa i tri kilometra donjeg toka rijeke Čikole. Čak preko 17 stepenica Skradinskog buka je raspoređeno na 800 metara dužine, a njima se prelijevaju zajedničke vode Krke i Čikole. Širina slapa je od 200 – 400 metara sa ukupnom visinskom razlikom od 45,7 metara. Uzduž cijelog toka rijeke Krke nalazi se preko 30 starih mlinica i vodenica koje na najbolji mogući način prezentiraju život kakav je nekada izgledao te su vrijedna etnografska zbirka. Poštujući tradicijske vrijednosti, pojedini mlinovi su uređeni kao suvenirnice i konobe, dok su pojedini pretvoreni u prostore za etnografsku zbirku. Tako se na Skradinskom buku mogu vidjeti mlinice u kojima možete naučiti više o životu kakvog su naši preci nekada živjeli. Jeste li znali da je Hrvatska imala drugu hidroelektranu na svijetu koja je otvorena svega dva dana nakon što je otvorena Teslina hidroelektrana na slapovima Niagare? Na lijevoj strani rijeke Krke tako se mogu vidjeti ostaci prve hrvatske hidroelektrane Krka (kasnija nazvana Jaruga I.), koja je puštena u pogon 28. kolovoza 1895. godine, a u funkciji je bila da Prvog svjetskog rata. Današnja hidroelektrana Jaruga II. je izgrađena 1904. godine.

Roški slap je izuzetno zanimljiv zbog kaskada koje je narod popularno nazvao Ogrlice, ali i zbog veoma osebujne i bogate vegetacije te stupova i mlinica. Ime je odbio po gradini Rog kojoj se danas jedva naziru tragovi. Dužina sedrene barijere na ovom području iznosi 650 metara, dok se na kraju barijere nalazi glavni slap koji se duboko ruši u Visovačko jezero. Na desnoj obali je još 1910. godine izgrađena protočna hidorelektrana Roški slap, dok preko slapa cesta prolazi još od rimskih vremena. Na Visovačkom jezeru se nalazi otočić Visovac, koji se ubraja u najvažnije prirodne i kulturne vrijednosti Republike Hrvatske. Na otočiću se još od 1445. godine nalazi franjevački samostan Majke od milosti te crkva Gospe Visovačke. Središte štovanja na otoku je Gospina slika koju su, prema predaji, franjevci donijeli sa sobom iz Bosne kada su bježali od turske najezde. Zahvaljujući stoljetnom štovanju Majke Božje, otok se još naziva Gospinim otokom. Franjevci se stoljećima brinu o očuvanju kulture ovih prostora što se može vidjeti po brojnim djelima unutar samostanskog muzeja, gdje neki predmeti potječu još iz rimskog doba. Osim što su sačuvali brojna povijesna djela, franjevci su se istaknuli i kao uzgajivači brojnih biljnih kultura te se tako na otoku može vidjeti čak 195 biljnih vrsta!

Slapovi Krke nisu samo Skradinski buk i Roški slap, već se tu nalaze i Miljacka slap, Rošnjak (najniži Krkin slap), Brljan, Bilušića buk te Manojlovački slap. Posljedni je ujedno i najviši, a sastoji se od sedrenih barijera ukupne visine 59,6 metara! U podnožju slapa su vidljive ruševine napuštenih mlinova, dok na slapu nema uređenih pješačkih staza zbog čega je njegova ljepota neoskvrnjena.

Na području parka se nalazi i četrdesetak špilja i jama, od kojih bismo posebno istaknuli Oziđanu pećinu koja se nalazi na lijevoj obali rjeke Krke, iznad Roškog slapa, usred dvadesetak metara visoke litice. Naziv je dobila po suhozidu koji je izgrađen na samom ulazu u špilju, a duga je 59 metara. U njoj su pronađeni brojni ulomci keramičkih posuda, kameni nožići, kameno oruđe te dva dječja kostura koji pripadaju danilskoj kulturi. Od ostalih jama se ističu Jazinka (u kojoj su pronađeni ostaci koji potječu iz željeznog doba) i Bezimena špilja.

Ovo područje je pravo bogatstvo flore i faune! Tako na ovom području raste čak 860 biljnih vrsta među kojima je nekoliko endema (ilirska perunika i piramidalni zvončić), te veliki broj životinjskih vrsta od kojih bismo posebno izdvojili 10 endemskih ribljih vrsta, dva endemična guštera (krčka gušterica i mrki ljuskavi gušter), 18 vrsta šišmiša te 221 vrsta ptica!

Područje oko rijeke Krke obuhvaća i važne arheološke lokalitete koji su imali veliki značaj prilikom izučavanja povijesti ovog područja. Na prostoru parka se nalazi dvadesetak važnih arheoloških lokliteta koji potječu još od pretpovijesti pa sve do srednjeg vijeka. Najvažniji pretpovijesni lokaliteti su gradine među kojima je najpoznatija ona u Puljanima, koju još Plinije ubraja među ”po bojevima slavne utvrde”, kao što je već spomenuta Oziđana pećina. Iz vremena rimske vladavine najznačajnije nalazište je svakako rimski vojni logor Burnum s otkrivenim amfiteatrom. Burnum se nalazi na desnoj obali rijeke Krke, a danas su posebno vidljivi ostaci lukova koji su pripadali zgradi pretorija, odnosno zapovjedništva logora. Novija istraživanja su otkrila poveći amfiteatar, ali i obilje arheološkog materijala koji upućuje na nastanak samog logora. Uz rijeku Krku se nalaze i ostaci nekoliko starohrvatskih utvrda iz 1. stoljeća: Kamička, Trošenja, Bogočina i Ključica koja je po svojim dimenzijama jedan od najznačajnijih obrambenih zdanja u Hrvatskoj. Na ovom teritoriju su podizane znamenite utvrde-gradovi od kojih su do današnjih dana sačuvane samo zidine i kule koje svjedoče o njihovoj nekadašnjoj veličini, ali i važnosti. Osim što su imale obrambenu funkciju, ujedno su predstavljale i jezgru grada tj. oko njih su nastajali gradovi. Poznata velikaška obitelj Šubić je ostavila veliki značaj u povijesti Hrvata, ali je ujedno i na cijelom šibenskom prostoru ostavila vidljive ostatke, među kojima se posebno ističu utvrde Trošenj-grad (Čučevo) i Rogovo na desnoj obali rijeke Krke, dok su utvrde na lijevoj obali rijeke bile u posjedu drugih velikaških obitelji (Nelipića, Bogetića, Utješinovića i Mišljenovića).

 

photo: 123RF

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.